RELIGIJA
Usred sve većih tenzija u kompleksu džamije
Al-Aqsa, Al Jazeera objašnjava zašto je ovo sveto mjesto žarišna tačka
FOTO: (AP)
U proteklih nekoliko sedmica svakodnevno
dolazi do demonstracija i sukoba između izraleskih snaga i Palestinaca na
okupiranim palestinskim teritorijama.
Tenzije su porasle u Starom gradu u
okupiranom Istočnom Jerusalemu nakon što je Izrael zatvorio kompleks džamije
Al-Aqsa, prvi put nakon 1969. godine, čemu je prethodio sukob između
Palestinaca i izraelskih snaga, u kojem je bilo poginulih
Ovaj napad, koji se dogodio 14. jula,
okončan je smrću dva izraelska policajca i tri palestinska napadača. Izrael je
potom zatvorio kompleks u vrijeme molitve petkom i ponovo ga otvorio u
nedjelju, s novim mjerama kontrole, uključujući detektore metala i dodatne
kamere na ulazu u kompleks.
Palestinci odbijaju ući u kompleks džamije
Al-Aqsa dok Izrael ne opozove nove mjere, percipirane kao najnoviji potez
Izraela da nametne svoju kontrolu i judaizira ovaj grad. Palestinci se, u znak
protesta, mole izvan kapija već više od sedmicu.
Hiljade Palestinaca su 21. jula izašle na
ulice ispred Lavlje kapije, jednog od ulaza u Stari grad, i obavile molitvu
petkom. Tenzije su porasle nakon što su izraelske snage nasilno suzbile mirne
demonstracije, što je rezultiralo stotinama povrijeđenih. Do sada su nasmrt
ustrijeljena četiri Palestinca u okupiranom Istočnom Jerusalemu i na Zapadnoj
obali, od kojih je jednog ustrijelio izraelski doseljenik.
U nastavku slijedi objašnjenje zašto se oko
kompleksa džamije Al-Aqsa u palestinsko-izraelskom sukobu konstantno spore.
Šta je kompleks džamije Al-Aqsa i zašto je
važan?
Al-Aqsa je ime džamije sa srebrnom kupolom
unutar kompleksa od 35 hektara, koji muslimani nazivaju Al-Haram al-Sharif, ili
Sveti hram, a Jevreji Brdo hrama. Ovaj kompleks nalazi se u Starom gradu u
Jerusalemu, koji je je UNESCO proglasio svjetskom baštinom, zbog značaja za sve
tri abrahamske religije.
Oko ove lokacije u svetoj zemlji najviše se
spore od kako je Izrael okupirao Istočni Jerusalem, uključujući i Stari grad,
zajedno sa Zapadnom obalom i Pojasom Gaze. Međutim, ovaj sukob je počeo mnogo
ranije, čak prije osnivanja Izraela.
Ujedinjeni narodi su 1947. godine iscrtali
plan podjele historijske Palestine, pod britanskom kontrolom, na dvije države:
jednu za Jevreje, uglavnom iz Evrope, i jednu za Palestince. Jevrejskoj državi
je dato 55 posto teritorija, a preostalih 45 posto činilo je palestinsku
državu.
Jerusalem, u kojem je smješten kompleks
džamije Al-Aqsa, pripao je međunarodnoj zajednici pod administracijom UN-a.
Dobio je ovaj poseban status zbog svog značaja za tri abrahamske religije.
Prvi arapsko-izraelski rat je izbio 1948.
godine, nakon što se Izrael proglasio državom, zauzevši 78 posto zemlje, a
preostala područja Zapadne obale, Istočnog Jerusalema i Gaze stavljena su pod
egipatsku i jordansku kontrolu.
Izraelska invazija na Palestinu
intenzivirana je 1967. godine, nakon Drugog arapsko-izraelskog rata, koji je
rezultirao izraelskom okupacijom Istočnog Jerusalema i, nakon izvjesnog vremena,
ilegalnog izraelskog pripajanja Jerusalema, uključujući i Stari grad i Al-Aqsu.
Ilegalna izraelska kontrola nad Istočnim
Jerusalemom, uključujući i Stari grad, krši nekoliko principa međunarodnog
prava, koji kaže da okupatorska sila nema suverenitet na teritoriji koju
okupira.
Tokom godina, izraelska vlada je poduzela
dodatne korake da kontrolira i judaizira Stari grad i Istočni Jerusalem kao
cjelinu. Izrael je 1980. godine usvojio zakon koji je proglasio Jerusalem
“potpunim i ujedinjenim” glavnim gradom Izraela, kršeći međunarodni
zakon. Danas nijedna država svijeta ne priznaje izraelsko vlasništvo nad
Jerusalemom, niti njegove pokušaje da promijeni geografsko i demografsko lice
ovoga grada.
Palestinci u Jerusalemu, kojih ima gotovo
400.000, imaju stalno prebivalište, ali ne i državljanstvo, iako su tu rođeni –
za razliku od Jevreja koji su rođeni tu. A od 1967. godine Izrael je počeo tihu
deportaciju Palestinaca iz grada nametanjem težih uslova za održavanje statusa
stalnog prebivališta.
Izrael je, također, izgradio najmanje 12
utvrđenih, isključivo jevrejskih ilegalnih naselja u Istočnom Jerusalemu, u
koja su smjestili oko 200.000 Izraelaca, dok Palestincima odbijaju zahtjeve za
gradnju i ruše njihove domove kao kaznu za ilegalnu gradnju.
Religijski značaj kompleksa
Za muslimane ovaj kompleks sadrži treće
najsvetije mjesto u islamu, džamiju Al-Aqsa i Kupolu na stijeni, građevinu iz
sedmog stoljeća, odakle je, prema muslimanskim vjerovanjima, Poslanik Muhammed
putovao na nebo.
Jevreji vjeruju da su na lokaciji današnjeg
kompleksa džamije Al-Aqsa bili smješteni biblijski hramovi, ali jevrejski zakon
i izraelski Rabinat zabranjuju Jevrejima ulazak i molitvu u kompleksu, jer se
on smatra isuviše svetim da bi se po njemu kročilo.
Zapadni zid ovog kompleksa, poznat kao Zid
plača među Jevrejima, smatra se posljednjim ostatkom Drugog hrama, dok ga
muslimani nazivaju Burakovim zidom i vjeruju da je na tom mjestu Poslanik
Muhammed vezao buraka, životinju na kojoj se popeo na nebo i razgovarao s
Bogom.
Status quo ove lokacije
Od 1967. godine Jordan i Izrael su se
složili da vakufska direkcija Al-Waqf ima kontrolu nad pitanjima vezanim za
unutrašnjost ovog kompleksa, dok Izrael kontrolira vanjsku sigurnost.
Nemuslimanima je dozvoljen ulazak u kompleks u vrijeme posjete, ali im nije
dozvoljeno da se tu mole.
Pokreti, kao što su Vjerni Brdu hrama i
Institut Hrama, osporavaju zabranu izraelskih vlasti na ulazak Jevreja u
pomenuti kompleks i oni žele izgraditi treći jevrejski hram unutar kompleksa.
Takve grupe finansiraju članovi izraelske vlade, iako ona tvrdi da želi održati
status quo u kompleksu džamije Al-Aqsa.
Danas izraelske snage redovno dozvoljavaju
grupama, od kojih neke broje više stotina jevrejskih doseljenika, koji žive na
okupiranim palestinskim teritorijama, da siđu u kompleks džamije Al-Aqsa uz
zaštitu vojske i policije, zbog čega Palestinci strahuju da im Izraelci ne
oduzmu kompleks.
Devedesetih godina prošlog vijeka pokret
Vjerni Brdu hrama objavio je da će položiti kamen-temeljac za treći hram na
mjestu Kupole na stijeni, što je izazvalo nerede i masakr, u kojem je izraelska
policija ubila 20 Palestinaca.
Godine 2000. izraelski političar Ariesl
Sharon ušao je u sveto mjesto u pratnji gotovo 1.000 izraelskih policajaca,
namjerno ponavljajući izraelske tvrdnje da polaže pravo na sporni kompleks, u
svjetlu mirovnih pregovora između tadašnjeg premijera Ehuda Baraka s
palestinskim liderom Yasserom Arafatom, a u kojima je posredovao SAD. Ovi
pregovori uključivali su diskusije o načinu na koji bi ove dvije strane mogle
dijeliti Jerusalem. Sharonov ulazak u kompleks džamije Al-Aqsa pokrenuo je
Drugu intifadu, u kojoj je poginulo više od 3.000 Palestinaca.
I najnoviji primjer, u maju je izraelska
Vlada održala sedmični sastanak u tunelima ispod džamije Al-Aqsa, na 50.
godišnjicu izraelske okupacije Istočnog Jerusalema, “da obilježi
oslobođenje i ujedinjenje Jerusalema” – potez koji je razbjesnio
Palestince.
Izrael već ograničava ulazak Palestinaca u
kompleks kroz nekoliko metoda, uključujući i zid razdvajanja, sagrađen početkom
21. stoljeća, koji ograničava ulazak Palestinaca sa Zapadne obale u Izrael.
Od tri miliona Palestinaca na okupiranoj
Zapadnoj obali, samo onima iznad određene dobne granice dozvoljen je ulazak u
Jerusalem petkom, dok drugi moraju tražiti dozvolu od izraelskih vlasti, koju
je teško dobiti. Ove restrikcije već uzrokuju ozbiljne gužve i tenzije na
punktovima između Zapadne obale i Jerusalema, preko kojih deseci hiljada moraju
proći sigurnosne provjere kako bi ušli u Jerusalem na molitvu.
Najnovije mjere, uključujući i nove
detektore metala, Palestinci vide kao dio izraelskih nastojanja da dodatno
kontrolira ovo mjesto i predstavljaju kršenje slobode ispovijedana vjere,
zaštićene međunarodnim zakonom, prema mišljenju stručnjaka.
Predsjednik Mahmoud Abbas nedavno je
objavio da je palestinsko vodstvo zamrznulo svaki kontakt s Izraelom, zbog sve
većih tenzija u kompleksu džamije Al-Aqsa, rekavši da odnosi neće biti
uspostavljeni ponovo dok Izrael ne ukine sve sigurnosne mjere.
Nedavne tenzije
Tenzije ključaju u blizini Al-Aqse već
dvije godine. U 2015. godini sukobi su izbili nakon što su stotine Jevreja
pokušale ući u kompleks džamije da obilježe jevrejski praznik. Godinu dana
kasnije izbili su protesti nakon posjete jevrejskih doseljenika kompleksu tokom
posljednjih deset dana mjeseca ramazana, kršeći tradiciju.
Većina sukoba unutar kompleksa desila se
zato što se izraelski doseljenici pokušavaju moliti unutar kompleksa, što
direktno krši status quo.
Tokom protekle dvije sedmice izraelske
snage su ispaljivale bojevu municiju, suzavac i gumom obložene čelične metke na
Palestince, koji protestiraju protiv nametnutih mjera, među kojima je i zabrana
muškarcima mlađim od 50 godina da uđu u sveto mjesto.
Zbog nedavnih događaja, Izrael je rasporedio
gotovo 3.000 članova policije i granične policije u okolinu kompleksa.
Širi kontekst
Al-Aqsa je samo malo područje unutar
Palestine, ali predstavlja simboličan dio sukoba između Izraelaca i
Palestinaca.
Iako je džamija Al-Aqsa značajna za muslimane
posebno, čak su i palestinski kršćani protestirali protiv izraelske invazije na
ovaj kompleks, pridruživši se muslimanima u molitvi ispred Lavlje kapije u
petak.
“Pitanje Al-Haram al-Sharifa stoji kao
simbolični, ali veoma snažan katalizator rutine nepravde i ugnjetavanja s
kojima se suočavaju Palestinci u Jerusalemu, i to izaziva kontinuiranu erupciju
narodnog gnjeva i pobuna”, za Al Jazeeru kaže Yara Jalajel, bivši pravni
savjetnik palestinskog ministra za vanjske poslove.
Nedavni sukobi u blizini kompleksa Al-Aqsa
uzrokovali su proteste i nasilje širom Zapadne obale i Gaze.
Uzimajući u obzir sve veći broj restrikcija
Palestincima u pristupu kompleksu i stalne pozive izraelskih vjerskih grupa da
se dozvoli Jevrejima molitva u ovom kompleksu, mnogi Palestinci se plaše moguće
podjele kompleksa džamije Al-Aqsa.
Iz Vakufske direkcije su u srijedu izjavili
da što duže Izrael bude odgađao ukidanje novih mjera, to gore.
(TBT, AJB)