KOLUMNA
Godinu dana kasnije, uključenost
Ujedinjenih Arapskih Emirata i Egipta u neuspjeli pokušaj puča u Turskoj
očiglednija je nego ikad
Piše: Ismail Numan Telci, thebosniatimes.ba
Pokušaj državnog udara u Turskoj 15. jula
prošle godine uznemirio je svijet, uključujući i arapske države. Veliki broj
Arapa, koji su vidjeli kako se Arapsko proljeće preobrazilo u svoju suprotnost,
oštro se usprotivio pokušaju puča i izrazio je podršku turskom narodu i Vladi.
Međutim, određene arapske vlade i njihovi operativci otvoreno su podržali
organizatore državnog udara, te su čak i ponudile logističku podršku oružanoj
organizaciji FETO, koju predvodi Fetullah Gullen, Turčin nastanjen u SAD-u, a
koja je organizirala neuspjeli pokušaj udara.
Iako veza između ovih arapskih vlada i
Gulenovih pristalica nije bila jasna na početku, postala je evidentnija u
svjetlu novih dokaza koji su otkriveni tokom protekle godine.
Ispostavilo se da je egipatska Vlada bila
najgslanija pristalica prošlogodišnjeg pokušaja puča u Turskoj. Odmah nakon
neuspjelog vojnog udara, Vlada generala Abdel Fattaha al-Sisija je objavila
kako bi mogla razmotriti ideju da Gulenu odobri azil u slučaju da bude morao
napustiti SAD. Za to vrijeme egipatske vlasti nisu uvele restrikcije na
aktivnosti organizacije FETO unutar svojih granica i dozvolile su
predstavnicima ove grupe da se pojave na egipatskim TV kanalima kako bi branili
organizatore puča. Štaviše, provladini emiteri u državi zauzeli su takav
urednički stav da su stali na stranu organizatora udara protiv demokratski
izabrane turske Vlade. U nastojanjima da proširi poruke Gulena arapskom
svijetu, televizijska mreža u vlasništvu Mohammeda Dahlana, palestinskog
savjetnika Ujedinjenih Arapskih Emirata, objavila je intervju s glavnim
organizatorom neuspjelog državnog udara.
UAE je drugi snažan pristalica pokušaja
državnog udara u Turskoj. Nedavno je otkriveno da je, nezadovoljna regionalnom
politikom Ankare, ova država poduzela niz blago skrivenih koraka da podrži
pokušaj FETO-a da turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana ukloni sa
vlasti. U junu su procurjeli e-mailovi sa privatnog računa ambasadora Abu
Dhabija u Washingtonu Yousefa al Otaibe otkrili kako je moguće da je ova
zaljevska nacija odigrala veću ulogu u neuspjelom pokušaju vojnog udara prošlog
ljeta nego što se prvobitno mislilo.
‘Kako da riješite problem Erdogan’
Mailovi su pokazali da je Otaiba održavao
bliske kontakte s višim zvaničnicima Fondacije za odbranu demokratija,
ekspertske organizacije iz SAD-a koju prvenstveno finansira izraelski biznismen
Sheldon Adelson. Prepiska između ambasadora UAE-a i Johna Hannaha, višeg
savjetnika u pomenutoj fondaciji, omogućila je značajan uvid u odnos Abu
Dhabija s organizatorima vojnog udara u Turskoj. U jednom od procurjelih
mailova Hannah, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost bivšem potpredsjedniku
Dicku Cheneyu, poslao je Otaibi članak u kojem piše da su i UAE i FDD odgovorni
za pokušaj vojnog udara u Turskoj 15. jula, uz popratnu poruku kako je on
“počastvovan što je u društvu UAE-a”.
Hannah je ranije objavio članak na
ForeignPolicy.com pod naslovom “Kako da riješite problem kakav je
Erdogan”, u kojem je sugerirao da bi se turska vojska trebala dići protiv
Erdogana kako bi “spasila” Tursku. Osim tog, u članku, koji je u julu
prošle godine objavio Middle East Eye, britanski novinar David Hearst tvrdio je
da je UAE odvojio značajna sredstva kako bi se pobrinuo da pokušaj puča u
Turskoj bude uspješan. On je iznio navode da je Mohammed Dahlan, djelujući u
ime vlade UAE-a, dostavio novac operativcima FETO-a. Prošli mjesec je turski
ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu rekao novinarima da je ova
muslimanska država potrošila tri milijarde dolara na nastojanja da skine
Erdoganovu Vladu, što je dalo težinu tvrdnjama da je UAE finansirao prošlogodišnji
pokušaj puča.
Postoji nekoliko razloga iza želje UAE-a da
svrgne tursku Vladu. Prije svega, nije tajna da je UAE nezadovoljan pristupm
truske Vlade revolucijama Arapskog proljeća. Kada su u nekoliko bliskositočnih
država izbili protesti, Ankara je izrazila solidarnost s prodemokratskim
snagama i otvoreno podržala zamjenu diktatorskih režima pod kontrolom Zapada s
demokratski izabranim vladama. Smatrajući da je ova demokratska poruka štetna
za njegove interese, Abu Dhabi je poduzeo mjere protiv ove države.
Još jedan zanačajan faktor iza podrške
UAE-a vojnom udaru u Turskoj jee podrška
Turske Muslimanskoj braći, umjerenom pokretu koju uživa veliku popularnost u
Egiptu i širom muslimanskog svijeta. Vjerujući da ova grupa predstavlja izazov
njihovoj vladavini, političke elite u Abu Dhabiju su usvojile oštru politiku
protiv Muslimanske braće. U 2013. godini oni su podržali Sisijev vojni udar u
Egiptu, koji je skinuo sa vlasti Muhameda Mursija iz Muslimanske braće, a
kasnije su poduzele niz koraka da na sličan način svrgnu vladu u Turskoj. Oni
su, također, organizirali, zajedno sa Saudijskom Arabijom, blokadu Katara, koja
još traje.
Kome smeta saradnja Ankare i Dohe
Stav turske Vlade prema Iranu i Libiji još
je jedan razlog iza podrške UAE-a prošlogodišnjem neuspjelom državnom udaru. U
Libiji turska Vlada podržava formiranje demokratske vlade, dok UAE podržava
vojnu vladu Khalife Haftara i odbija pomoći ovoj ratom razorenoj državi da
krene ka demokratiji. U isto vrijeme Abu Dhabi je nezadovoljan prijateljskim
odnosom Ankare prema Teheranu u vrijeme kada Abu Dhabi želi izolirati Iran.
Snažne ekonomske, vojne i političke veze
Turske s Katarom su još jedan razlog za neprijateljski stav UAE-a prema turskoj
Vladi. Zbog jačanja saradnje između Ankare i Dohe, nekoliko zaljevskih država –
uključujući Saudijsku Arabiju i UAE – nezadovoljno je jer ne žele da Turska
postane utjecajnija u regiji. Nedavni poziv Abu Dhabija i Rijada na zatvaranje
turske vojne baze u Kataru primjer je ovog sentimenta. Naposlijetku, potraga
Turske za novim regionalnim poretkom na Bliskom istoku ohrabruje UAE da još
prisnije sarađuje s regionalnim i globalnim igračima kako bi izolirao Ankaru.
UAE je uključio Egipat, Saudijsku Arabiju, Njemačku, Izrael, SAD i druge u
nastojanjima da umanje utjecaj Turske na Bliskom istoku.
Posvećena cilju promoviranja demokratije,
mira i širenju razvoja i ekonomskog napretka u sva društva na Bliskom istoku,
Turska će ostati država koja uzrokuje promjene u regiji. Ironija je u tome što
podrška određenih lokalnih i globalnih aktera ogranizatorima vojnog udara ne
samo da je povećala popularnost predsjednika Erdogana, već je navela Ankaru da
razmotri svoju politiku prema navedenim državama. Promovirajući regionalnu
saradnju i pozivajući lokalne učesnike da ostvare veću kontrolu nad Bliskim
istokom, od turske Vlade treba očekivati prisniju saradnju s vladama koje
dijele ove ciljeve i oštrije mjere protiv onih koji su protiv.
(TBT, Al Jazeera)