KOLUMNA
Iz tog osnovnog
postulata Vučićeve autokratije, po kom je on isto što i država, proističu sve
druge pogubne posljedice načina na koji on upravlja Srbijom.
Piše: Boris Tadić,
thebosniatimes.ba
Kada je Dačić prije
nekoliko dana optužio neimenovanog funkcionera Socijaldemokratske stranke da je
mrzitelj Srbije, zbog toga što je navodno u institucijama EU iznio istinu o
načinu na koji ova vlast upravlja državom, on je samo još jednom podvukao da
ovaj režim stavlja znak jednakosti između Aleksandra Vučića i Srbije.
Dačićeva izjava
je brutalan napad na demokratiju, vraćanje Srbije u vrijeme fabrikovanja
državnih neprijatelja, ali i prijetnja svima koji se usude da iznesu istinu
drugačiju od one koju u imperativnom jednoumlju diktira Vučić.
Samo ovdje se ne
radi o Dačiću, jer u Vučićevoj autokratskoj predstavi Dačiću je dodijeljena
samo uloga glasnogovornika koji izgovara ono što je čak pretjerano
kompromitujuće i za njegovog gospodara. Zato je svako ko ovo bude tumačio kao
reakciju na Dačićevu izjavu, svjesno ignorira činjenicu da je ovo reakcija na
Vučićevu politiku. Kako bi Vučić mogao da nastavi da obmanjuje građane o tome
da on ne širi govor mržnje i ne upotrebljava gebelsovsku retoriku, ako bi lično
izgovarao ono što on nalaže Dačiću da izgovara umjesto njega? Upravo zbog toga
on u tu svrhu koristi mučenog v. d. premijera, koji se ionako iz petnih žila
trudi da dokaže da gospodaru niko ne može biti poslušniji i odaniji od njega. U
nastojanju da ga gospodar nagradi prvim mjestom među poltronima, Dačić je
toliko ušao u Vučićevo biće da je sada već teško razaznati gdje tačno prestaje
Vučić, a gdje počinje Dačić.
Šta nam to u
stvari poručuje Vučićev režim kroz napad njegovog ličnog poltrona na
Socijaldemokratsku stranku, kojoj se pripisuje mržnja prema Srbiji jer, tobože,
u institucijama Evropske unije otvoreno kritizira ovdašnji autokratski poredak?
Vučić nam time zapravo poručuje da on nije samo predsjednik države, već i sama
država. Samo nije baš marketinški mudro da to sam za sebe kaže, pa umjesto
njega taj sjevernokorejski proglas šire razni “Dačići”. Bitno je samo
da se odmah na početku mandata jasno podvuče da je svako mišljenje suprotno
njegovom državna izdaja i antidržavna politika.
Da je državna
izdaja u EU iskazati stav suprotan Vučićevom, bez ikakvog obzira na to što
zastavu te EU i njenih vrijednosti zvanično i ponosno ističemo kao svoju. Tako
ogoljena i primitivna forma političke despotije svakako nije usamljen slučaj u
savremenom svijetu, ali svaki slobodan čovjek u Srbiji ima obavezu da se bori
protiv opasnog i naopakog upravljanja Srbijom po modelu Kima Jonga.
Iz tog osnovnog
postulata Vučićeve autokratije, po kom je on isto što i država, proističu sve
druge pogubne posljedice načina na koji on upravlja Srbijom. I Savamala i
nezakonito lišavanje slobode od strane ljudi u fantomkama, kao i otimanje i
rušenje privatne imovine u korist prijatelja i poslovnih partnera iz inozemstva.
Ukidanje slobode medija. Nametanje prostačkog ukusa, bilo da se radi o Beogradu
na vodi ili o pink fontani.
Vraćanje tajkuna
u srce državne i ekonomske politike pod dimnom zavjesom navodne borbe protiv
tajkunizacije. Preuzimanje službi bezbjednosti od strane partijskih poslušnika
bez ikakve kvalifikacije. Praćenje i prisluškivanje političkih protivnika.
Slanje batinaša i kriminalaca na skup opozicije da bi se isprovocirao sukob i
nasilje, a optužila opozicija. Brutalno davljenje i ponižavanje protestanata i
novinara tokom Vučićeve inauguracije. Enormno bogaćenje stranačkih oligarha i
partijsko preuzimanje svih finansijskih i privrednih potencijala zemlje.
Obmanjivanje građana o nevjerovatnim ekonomskim postignućima, kada smo skoro po
svim parametrima posljednji na siromašnom Balkanu. Konstante prijetnje sukobima
do ivice vanrednog stanja u zemlji i regionu, koje po pravilu prati lažno, a
privremeno, smirivanje situacije i tobožnja briga za mir i stabilnost.
Rušenje temelja
srpske demokratije i nezavisnosti svih nevladinih državnih institucija, koje su
brana samovlašću. Socijaldemokratska stranka je bezbroj puta ukazala na takvo
katastrofalno stanje u Srbiji, kako domaćoj, tako i međunarodnoj javnosti,
trpeći pritom brutalne napade režima, a nerijetko i optužbe dijela opozicije.
Borba protiv ove i ovakve vlasti, koja podiže spomenike laži i nasilju i
predstavlja pohvalu ludosti, najvažniji je zadatak opozicije. Svako ko smatra
da je borba za prvog u opoziciji ispred te borbe, stoji na putu pobjedi nad
ovim autokratskim režimom, koje nema bez ujedinjene opozicije.
Nastavit ćemo
našu borbu za uspostavljanje normalnosti u društvu, za demokratske vrijednosti
i ujedinjenje opozicije privržene tim vrijednostima. Nastavit ćemo jer svaki
slobodan čovjek i prijatelj slobode ima obavezu da se bori protiv autokratije,
despotije i nasilja.
Nastavit ćemo,
jer samo demokratska Srbija obezbjeđuje ekonomski i sveukupni razvoj naše
države i građana. Nastavit ćemo i kada oni nastave da nam prijete i da nas
blate razarajući pritom sve dobro što smo učinili i izgradili u ovom društvu,
samo da bi sebe prikazali značajnijim i boljim nego što jesu. A jesu nosioci
politike nasilja, patološkog obmanjivanja građana i mržnje prema svemu što ne
liči na njih takve kakvi jesu. Nastavit ćemo i onda kada pojedine evropske
birokrate zarad svoje male karijere i velikih privilegija namjerno prećutkuju
očigledni slom evropskih vrijednosti u Srbiji, samo da se ni po koju cijenu ne
bi poremetila kooperativnost i servilnost srpskog režima na temi Kosova.
Nastavit ćemo jer su nam takva uvjerenja od kada smo počeli da se bavimo
politikom i jer ih nikada nismo mijenjali.
/Autor je predsjednik
Socijaldemokratske stranke i bivši predsjednik Srbije/
(TBT, Danas)