ANALITIKA
Sve ovo ukazuje da će se Macron iz drugog kruga
parlamentarnih izbora iznjedriti sa snažnom većinom koja mu je potrebna da bi
samouvjereno počeo program za preobražaj Francuske
Piše: Philippe Agihon i Benedict Berne, thebosniatimes.ba
Revolucija jednog čoveka Emmanuela Macrona u Francuskoj i
evropskoj politici nastavlja se ovog vikenda, pošto će za ostvarenje svog
ideala na raspolaganju imati i ogromnu parlamentarnu većinu ako se održe
rezultati iz prvog kruga parlamentarnih izbora u Francuskoj.
A izgleda da za takav ishod postoji velika vjerovatnoća.
Uklanjanje stare podjele u francuskoj politici na desnicu i ljevicu
ujedinjavanjem “reformatora” desnice, ljevice i centra bio je izazov
koji je Macron sebi postavio kada je u aprilu 2016. osnovao pokret “En
Marche” u okviru svojih težnji ka funkciji predsjednika Francuske.
Rezultati prvog kruga izbora za Nacionalnu skupštinu najjasniji su pokazatelj
koliko je Macron uspješan u preoblikovanju francuske politike.
Podrška za dvije glavne tradicionalne partije u Francuskoj,
za desničarske Republikance (koji su osvojili 21,6 odsto glasova u prvom krugu)
i za Socijalističku partiju (samo 9,5 odsto) pala je na nivoe bez presedana u historiji
Pete Francuske Republike. A podrška za ekstremno desničarski Nacionalni front,
čiju je liderku Marinu le Pen porazio Macron na predsjedničkim izborima, pala
je na samo 13,2 odsto u prvom krugu.
Ako se sutra u drugom kruga glasanja potvrde prognoze, Macronova
nova centristička partija Republika u pokretu (LREM) bi mogla da na kraju
završi sa između 400 i 445 od ukupno 577 poslaničkih mjesta u Nacionalnoj
skupštini.
Kako partija koja je osvojila 32,3 odsto glasova u prvom
krugu može da odnese tako ubjedljivu pobjedu u drugom?
Objašnjenje je da samo kandidati koji su u prvom krugu
osvojili više od 12,5 odsto glasova registrovanih birača mogu da učestvuju u
drugom krugu. Niska izlaznost (manje od 50 odsto) u prvom krugu znači da
najviše dva kandidata mogu da dobace do drugog kruga u kojem će pobijediti
kandidat s najvećim brojem glasova.
To znači da će se u drugom krugu u gotovo svim okruzima
voditi duel između Macronovog LREM i još jedne partije. Tamo gdje je ta druga
partija desničarska ljevičarske partije i birači će podržati Macrona. Tamo gdje
je ta druga partija ljevičarska, desničarske partije i birači su ti koji će
podržati Macrona. U ovogodišnjem glasanju postoje značajna odstupanja od
prethodnih izbora za Nacionalnu skupštinu u nekoliko drugih
ključnih aspekata, pored iskazane podrške za Macronovu novu političku
grupaciju.
Prvo, povuklo se više od trećine aktuelnih poslanika.
Njihovo povlačenje otvorilo je vrata novoj generaciji političara, pri čemu
značajan broj, naročito na listi Macronove partije, dolazi iz civilnog društva,
a ne s drugih pozicija u javnom sektoru.
Drugo, historijski ogromna većina poslaničkih mandata za
koje su najveći izgledi da će osvojiti LREM zahvaljujući niskoj izlaznosti i
pragu od 12,5 odsto za prolazak u drugi krug glasanja znači da se pomalja jedan
novi i znatno drugačiji politički pejzaž u Francuskoj. Francuska politika se
sada kristališe oko jakog centra, dok dvije partije lijevog i desnog političkog
spektra koje su tradicionalno činile i Vladu i glavnu opoziciju bačene su u
zapećak.
Socijalisti i partije desnice, sada grupisane u
Republikancima, decenijama nisu uspijevali da donesu ekonomske reforme, a samim
tim i ekonomski rast, što je Francuskoj očajnički potrebno. Za većinu Francuza
tradicionalne partije su počele da simbolizuju manjak transparentnosti,
hronično neetičko ponašanje i stavljanje akcenta na unutrašnje partijske sukobe
nauštrb nacionalnih interesa. Sada nailaze na grubo odbijanje francuskih
birača.
Treće, rekonstrukcija francuskog političkog pejzaža
prevazilazi granice radikalnih promjena koje će najvjerovatnije nastupiti u raspodjeli
poslaničkih mjesta u Nacionalnoj skupštini do kojih će doći čim se završi drugi
krug glasanja. Neki budući poslanici iz dvije tradicionalne partije, kao i iz
drugih, će se gotovo sigurno direktno usprotiviti liderima sopstvene stranke da
bi glasali za Macronove planirane reforme. Zapravo, više od 30 članova
Nacionalne skupštine iz stranke Republikanci, kao i izvjesni broj ključnih
aktera iz redova socijalista, već su objelodanili da će podržavati Macronov
program reformi.
Sve ovo ukazuje da će se Macron iz drugog kruga
parlamentarnih izbora iznjedriti sa snažnom većinom koja mu je potrebna da bi samouvjereno
počeo program za preobražaj Francuske. A program koji on ima na umu nudi
održivu priliku, najbolju u novijoj historiji, za reformu francuske ekonomije
na načine koji će osnažiti rast vođen inovacijom, istovremeno nudeći francuskim
građanima bolju socijalnu zaštitu i obrazovanje.
Macron je nestrpljiv da počne s realizacijom te agende. Prve
dvije velike reforme koje će njegova vlada težiti da sprovede obuhvataju unapređenje
tržišta rada i pooštravanje pravila o etici u javnom sektoru. Ali one će biti
samo početak najdinamičnijeg programa reformi koje je Francuska imala od kada
je Charles de Gaulle bio u Jelisejskoj palati.
/ Philippe Agihon je profesor ekonomije na Univerzitetu
Harvard, na Koledžu de France i u Londonskoj školi ekonomije. Benedict Berne je
predavač na Fakultetu političkih nauka u Parizu, predsjedavajuća Branilaca
građanskih prava i saradnica na harvardskom Davis centru za ruske i euroazijske
studije./
(TBT, Project Syndicate)