GLOBAL
Dvoboj Ruhanija i Ibrahima Raisija bio je samo mala
demokratska zabava budući da je neprikosnoveni vladar nekadašnje Persije već 28
godina ajatollah Ali Hamnei i njegovi pasdarani
FOTO: (Tanjug)
Ajatolah Ali Hamnei napunit će za mjesec i po dana 78
godina. Već duže vrijeme kruže priče o njegovom krhkom zdravlju i vjeruje se da
će Savjet eksperata (88-člano tijelo koje čine islamski sveštenici i teolozi)
koji ima mandat do 2024. godine, u ovom sastavu izabrati trećeg ajatolaha
Islamske Republike. Smatra se da će izbor pasti na kandidata koji nema previše
godina jer će se na taj način garantovati dugogodišnja stabilnost, budući da je
funkcija vrhovnog vođe Irana doživotna. Izbor Hamneija prije 28 godina bio je
poprilično veliko iznenađenje. I pored toga što je Hamnei bio predsjednik Irana
kada je Homeini umro, on nije figurirao kao favorit jer je pripadao, uslovno
rečeno, srednjem rangu islamskog sveštenstva. Nije imao titulu velikog
ajatolaha niti mardže i njegov izbor je predstavljao kršenje ustava Islamske
Republike. Zato su navrat-nanos usvojeni ustavni amandmani koji su spustili
kriterijume za izbor vrhovnog vođe.
Istovremeno je pojačana centralizacija vlasti i povećana
koncentracija ovlašćenja u rukama vrhovnog vođe. Ajatolah Hamnei ih je sve do
jednog iskoristio da razgrana svoju vlast i stvori tzv. državu u državi uz
pomoć svojih pasdarana koji su praktično sveli vlast predsjednika i vlade samo
na ekonomska pitanja. Pod Hamneijem, pasdarani, odnosno Čuvari Islamske
revolucije, postali su svemoćni u Iranu.
U bivšoj Persiji ne postoji nijedan segment života koji nije
pod direktnom kontrolom pasdarana: od ekonomije do kulture. Pasdarani posjeduju
na stotine najprofitabilnijih i najuspješnijih iranskih preduzeća i
zapošljavaju direktno ili indirektno nekoliko miliona ljudi. Moć pasdarana je
na svojoj koži najbolje osjetio predsjednik Muhamed Katami kada su 1999. godine
u korijenu sasjekli sve njegove reformske planove. U međuvremenu pasdarani su
se infiltrirali u sve ostale pore društva i velika je vjerovatnoća da će oni
pilotirati izbor novog velikog vođe.
Prvi i osnovni kriterijum bit će spremnost da se nastavi
utabanim putem ajatolaha Hamneija. To praktično znači da su u startu izbačeni
iz igre za novog vođu Irana Homeinijev unuk Hasan, Hamneijev sin Mohtaba i
aktuelni predsjednik Ruhani. Sva trojica su u očima pasdarana previše
prozapadno i liberalno nastrojeni. Tri najozbiljnija kandidata za nasljednika
Hamneija su Sadek Laridžani, Mahmud Šahrudi i Ibrahim Raisi.
Sadek Laridžani je do prije par mjeseci bio gotovo idealan
kandidat, odnosno prije nego što su počele da kruže priče o njegovoj
korumpiranosti. Laridžani potiče iz vrlo moćne porodice, porijeklom iz Iraka, i
ima 56 godina. Njegov otac je bio veliki ajatolah Mirza Amoli i sam Sadek je
visoko kotiran u klerikalnoj hijerarhiji. Osim što je član Savjeta eksperata,
on je i na čelu iranskog pravosudnog sistema od 2009. godine. Sadek pripada
struji desničarskih “hardlajnera” koji se snažno opiru ublažavanju
tvrdih religioznih normi koje se odnose na svakodnevni život ljudi i izrazito
je antizapadnog svjetonazora. Laridžani je zaradio poštovanje Hamneija i
pasdarana surovim kažnjavanjem pripadnika tzv. Zelenog pokreta (demonstranti
koji su se bunili protiv izborne krađe na predsjedničkim izborima 2009.
godine), disidenata i boraca za ljudska prava i slobode. Jedina prepreka na
Laridžanijevom putu ka apsolutnoj vlasti je korupcionaški skandal u koji je
bila umiješana njegova porodica. Sadekova braća su koristeći njegove veze obavljala
prljave poslove i prebacivala državni novac na svoje privatne račune.
I Mahmud Šahrudi je, kao Laridžani, rođeni Iračanin i prije
njega je obavljao funkciju šefa pravosudnog sistema Islamske Republike. On je
dugogodišnji prijatelj ajatolaha Hamneija i njegov glavni adut je to što je on
nosilac počasne titule “seid”, odnosno on je direktni potomak proroka
Muhameda. On uživa veliki ugled i u drugim državama gdje žive šiiti, ne samo u
Iraku, što je također plus za njegov izbor, kao i činjenica da je član Savjeta
eksperata koji će izabrati novog velikog vođu. Njegov minus je to što se prije
pet godina zavadio sa vrlo moćnim Društvom seminarskih učitelja iz Koma, čiji
je inače član, kao i to što nema kapilarne kontakte u obavještajnim
strukturama, civilnim i vojnim.
Najozbiljniji kandidat za novog ajatolaha je 57-godišnji
Ibrahim Raisi. Donedavno on je bio potpuno nepoznata figura širokim masama.
Njegovo ime pamtile su samo porodice ubijenih političkih zatvorenika po
naređenju Komiteta smrti u kojem je sjedio Raisi. Prije tri godine Raisija je
Laridžani imenovao za glavnog tužioca, a prošle godine veliki vođa Hamnei
postavio ga je na mjesto upravnika najveće i najbogatije fondacije u Iranu
“Astan Kuds Razavi”, koja upravlja najvažnijim šiitskim svetilištem u
Iranu Reza Mašad i koja raspolaže bogatstvom od trinaest milijardi dolara i
zapošljava 19.000 ljudi.
Raisi je očajan govornik, blijed političar, nemušt
polemičar, ne pripada visokom islamskom kleru, ali zato ima odlične veze sa
Čuvarima Islamske revolucije, odnosno pasdaranima, tajnim službama, tajnom
policijom. Proveo je i dosta godina u upravnom odboru kompanije Setad, koju
direktno kontrolišu Hamneijevi pasdarani i koja ima akcije u svim najvećim
preduzećima u farmakološkoj industriji, telekomunikacijama, nekretninama,
energiji, čija vrijednost dostiže sto milijardi dolara. Za 37 godina koliko je
na usluzi Homeinijevom i Hamneijevom režimu, Raisi se uvijek pokazao kao
pouzdan i kompletno odan vojnik.
Osvojenih šesnaest miliona glasova na predsjedničkim
izborima pasdaranima je sasvim dovoljno za legitimaciju njihovog kandidata za nasljednika
Hamneija.
(TBT)