NAUKA
Nove tehnologije skeniranja mozga, u kombinaciji sa
interdisciplinarnim pristupom eksperimentu, dali su do sada neviđen uvid u
umove ranih ljudi
FOTO: (Profimedia)
Kako su ljudi postali pametni i kada se to desilo? Kako bi
odgovorili na ovo pitanje, moramo znati više o inteligenciji naših predaka koji
su živjeli prije oko 1.8 miliona godina, što je otprilike trenutak kada je
kameni alat stupio na scenu i kada se veličina ljudskog mozga udvostručila.
Kako nam od ovih ljudi nije ostalo ništa osim fosila i
alata, veoma je teško govoriti o njihovim kognitivnim sposobnostima i tome da
li su bili dovoljno razvijeni za upotrebu nekakvog prvobitnog jezika – teško,
ali ne i nemoguće.
Zahvaljujući najmodernijim tehnologijama skeniranja mozga,
izerdisciplinarni tim predvođen antropologom Šelbijem Putom, polako otkriva
koliko su zapravo bili inteligentni naši rani preci. Skeniranjem mozgova današnjih
ljudi, dok prave alat na isti način kako su to radili naši preci, stičemo uvid
u to kakve su kognitivne sposobnosti bile neophodne za izvođenje takvog
zadatka.
Poznato je da ni najraniji ljudski preci nisu bili uslovno
rečeno “glupi” – najstariji pronađeni primjerci alata nastali su pre
oko 3.3 miliona godina (Oldovanska kultura). Ipak, tek prije oko 1.8 miliona
godina u istočnoj Africi se pojavila nova vrsta ljudi – Homo erectus – većeg tijela,
mozga i sa potpuno novim alatom koji je bio pravljen znatno umješnije,
preciznije i sistematičnije. Ovaj period nazvan je Ašelska kultura, a jedan od
najreprezentativnijih predmeta koje je ostavila jeste sekira čija je ivica
precizno nazubljena cijelom dužinom sječiva.
Ašelska tehnologija bila je veoma važna za naše pretke i
pojavila se upravo u trenutku kada su uslovi životne sredine postajali
suroviji, a resursi sve oskudniji. Kako bi preživjeli, ovi rani ljudi su se
oslanjali na tehnologiju koja im je omogućavala da dođu do prethodno teško
pristupačnih izvora hrane.
Mnogi naučnici smatraju da se jezik razvio upravo u ovom
periodu kao rezultat saradnje ranih ljudi na izradi ovih alata. Također,
noviteti u ishrani, odnosno raznovrsnija i bogatija ishrana u kojoj je bilo
više mesa i proteina, omogućila je precima ovih prvih ljudi da se brže
razvijaju.
Dakle, da li su ašelski ljudi bili pametniji od svojih predaka
i da li je jezik nastao upravo u njihovo vrijeme?
Neuroarheološko pristup nudi odgovore.
FOTO: (Wikipedia Creative Commons)
Tim naučnika izveo je eksperiment u kom su volonteri
rekreirali ponašanje ašelskih ljudi, pod pretpostavkom da ove radnje i kod
modernih ljudi aktiviraju iste sfere mozga kao i kod ašelskih ljudi.
Volonterima je skeniran mozak novom Funkcionalnom infracrvenom spektroskopijom
(fNIRS), koja omogućava subjektima da se kreću dok se vrše ispitivanja.
Svi volonteri prethodno su prošli obuku za izradu ašelskih
alata, ali kako bi kontrolisali uticaj potencijalnog postojanja jezika,
polovina učesnika eksperimenta je obuku prošla gledajući video sa glasovnim
objašnjenjem, dok je druga učila na videu bez zvuka.
Pretpostavka naučnika bila je da ako izrada alata i jezik
imaju određenu evolutivnu korelaciju, onda će jezičke sfere mozga biti aktivne
pri izradi alata i kod onih učesnika koji su gledali video bez zvuka.
Učesnicima su data tri zadatka: osnovni motorni zadatak u
kojem se dva obla kamena klešu jedan o drugi bez pravljenja nazubljenja;
oldovanski postupak izrade jedonstavnih nazubljenja, bez oblikovanja osnove;
ašelski postupak izrade ručke i glave sa složenijim nazubljenjima.
Eksperiment je pokazao kako samo učesnici koji su naučili da
izrađuju alat s glasovnim uputstvima koriste jezičku sferu mozga, što je vjerovatno
pokazatelj da se tokom procesa prisjećaju uputstva koje su čuli. Za razliku od
prethodnih studija u kojima nije korišten metod obuke bez jezika, a koje su
zbog toga uvijek u rezultatima bilježile aktivnost jezičke oblasti mozga, ova
studija prvi put je dokazala kako jezik nema nužno veze s izradom alata,
odnosno kako ne možemo reći da je izrada alata imala veze s razvojem jezika.
Kada se jezik pojavio, dakle, i dalje ostaje misterija.
Studija je dalje pokazala kako oldovansi postupak izrade
uglavnom aktivira oblasti mozga zadužene za vizualno praćenje i pokrete ruku,
dok naprednija ašelska tehnologija zahteva kognitivnu mrežu višeg reda i
uključuje više motorno mlaniranje i radnu memoriju sposobnu za čuvanje
višestrukih senzornih i motornih informacija.
Ispostavilo se da je kognitivna mreža ašelskih ljudi ista
mreža koju koristi pijanista kada svira klavir. To naravno ne znači nužno da bi
ašelski čovjek mogao da svira Šopena, ali vrlo lako može značiti da su moždane
veze kojima se danas služimo u izvođenju složenih zadataka počele da evoluiraju
prije oko 1.8 miliona godina kada su naši preci, u potrazi za hranom, razvili
napredniji alat i pogurali tempo razvoja čovječanstva.
(TBT, Smithsonian, Newsweek.rs)