RELIGIJA
“Trebaju se političari pobrinuti i to je
njihova zadaća, inače, ne bi smjeli biti na tom mjestu. Neka kažu, ja to ne
znam, sići ću pa ću kopati kukuruze pa ću ili brati šljive, čuvati ovce, ali
neću se baviti tako odgovornim poslom” rekao je Banjalučki biskup Franjo
Komarica u intervjuu za Anadoliju
FOTO: Komarica (ANADOLIJA)
– Imamo i Božić koji je posebno radostan,
ali uskrsnuće Kristovo koje slavimo na dan Uskrsa jeste temelj kršćanstva,
temelj naše vjere i svega onoga što kršćanstvo, ne samo očituje, maifestira u
svojim liturgijskim slavljima i danima tijekom cijele godine nego i sve ono što
kršćanstvo ima za zadatak ponuditi čovječanstvu – naveo je biskup Komarica.
Ne mora se biti kršćanin da se čine dobra
djela, poručuje biskup Komarica, “jer je Božiji duh gdje god se čini dobro
na djelu”.
Šta će nam entitet
Biskup Komarica je za Anadoliju govorio i o
tome da li je hrvatski entitet u BiH, koji se zagovara, rješenje za Hrvate u
BiH.
– Nije mi dovoljno poznato šta to znači
entitet. Ako je entitet i hrvatski sličan entitetu RS ili sada Federaciji BiH,
onda šta će nam to. Entitet RS znači da nema, ne postoje drugi narodi, članovi
druge partije nego samo moje, jer sam ja gospodin Bog ovdje u ovom entitetu.
Kakva je to onda država? Kakva je to lakrdija od države? To će biti samo
strašna sramota za Hrvate i tobože taj hrvatski entitet, ako je to isto. Ovdje
bez uvažavanja temeljnih ljudskih prava i slobode među kojima je također pravo
na rodno mjesto, nema države. To je apsurdna država. Takve države, koliko ja
znam, nema nigdje u Evropi. To i jeste bolno. Pustimo entitete i neentitete.
Trebaju se političari pobrinuti i to je njihova zadaća, inače, ne bi smjeli
biti na tom mjestu. Neka kažu, ja to ne znam, sići ću pa ću kopati kukuruze pa
ću ili brati šljive, čuvati ovce, ali neću se baviti tako odgovornim poslom.
Ako tvrdim da znam, onda ću kao političar i na nivou pojedinca zaštititi
njegovo dostojanstvo i njegovo pravo da može raditi i odgojiti svoje dijete i
obitelj, imati dobrosujedske odnose i zajednički se onda brinuti i mobilizirati
ljude da oni budu voljni izgrađivati svoje selo, svoju kuću, svoju domovinu –
smatra Komarica.
Biskup banjalučki poručuje političarima:
“Hajdemo izgrađivati, hajdemo praviti put, akcijama, jednu kuću, drugu,
ovu zemlju. A kako će se urediti onda institucionalno jedna mjesna zajednica,
jedna općina, grad, jedinica ili država, to je sada pitanje razborite
mogućnosti”.
– Ali ako ja kao Hrvat hoću da samo
hrvatujem i onda ne znam ni za koga ko nije Hrvat i to moje stranke, onda ne
trebam ja takvog Hrvata. Ja se moram stiditi takvog hrvatstva. Jednako tako,
ako ja Srbin ne mogu kraj sebe izdržati nesrbina, odnosno i člana neke druge
partije, onda kakav sam ja to čovjek? Ako ja kao Bošnjak ili ne znam ko, jednako
tako ne postupam sa drugima, to je urušavanje onoga najvrednijega što mi imamo
u čovjeku, a to je njegovo ljudsko dostojanstvo, njegova obaveza da afirmira
ono najvrednije u sebi. Pogotovo ja to očekujem od vjernika, jer vjernici
pozivaju da nisu plod slučaja nego da ih je stvorio jedan duh, kojega mi zovemo
Bog, jedan svemogući duh koji upravlja ne samo malom zemaljskom kuglicom nego
beskrajnim svemirom i uređuje i makro i mikrokosmos. Ne moram to vjerovati, ja
ne moram biti vjernik, to je moja sloboda, ali ako sam vjernik, onda moram
znati šta to znači – ističe biskup Komarica.
Pita se i kakvo je to slavljenje Uskrsa,
Božića, Bajrama…
– U čemu se sastoji: da se malo najedemo,
napijemo. To i krava radi, ovca, pas, mačka. I oni trebaju malo hrane. Ne
smijemo na to pledirati. Ako nešto slavim, onda se ja opredjeljujem za to nešto
što je vrlo važno u mom životu, u mom svjetonazoru, a to je ta dimenzija da ja
moram da čovjeka kao duhovno i materijalno stvorenje, bogoliko stvorenje, kako
kažemo mi kršćani, podržavati, pogotovo kada je on ugrožen u svome
dostojanstvu, u svome pravu da živi životom dostojnim čovjeka tamo gdje ga je
Bog stvorio. Jer ako ja osporavam pravo da on živi životom dostojnim čovjeka u
njegovom rodnom mjestu, onda se ja pravim Bogom nad njim. Čovjeka možete
likvidirati kada ga ubijete, fizički, i kada mu onemogućite da on bude tamo
gdje postoji, u ličnoj karti gdje je uvedeno njegovo rodno mjesto, bilo iz
ekonomskih ili prisilnih razloga, kao što je etničko čišćenje što je bilo u BiH
ili na neki drugi način da mu osporavate ono na što on i po međunarodnim
ugovorima ima pravo – rekao je biskup Komarica.
Kome koriste prazni prostori
Banjalučki biskup je ljut i razočaran
ponašanjem građana BiH koji se ne bore za svoju zemlju, već iz nje odlaze:
– Bit će ovdje ljudi, Kineza ili
Afrikanaca, ne moraju biti domaći, ako se njima ne sviđa domovina što je
nenormalno. Meni se rugaju stranci kada im to kažem. Oni kažu, mi smo bili u
Afganistanu, za kakve gudure, za kakve stijene, nema travke, nema drveta, a
tamo se ljudi bore i ne daju svoje. Ginu, jedna generacija, drugi. Ne daju. I
onda meni kažu: Bog vam je dao toliko toga, a vi ništa. Bježite iz svoje
zemlje. Šta se to dogodilo sa vama? Kakav je to crv ušao u vaš identitet? Da
normalan čovjek prezire svoju kolijevku, svoje rodno mjesto – kazao je
Komarica.
On smatra kako odlaskom iz BiH građani
zapravo bježe od odgovornosti.
– To je moje pitanje kršćanima, ali i svima
drugima koji vjerujete u Boga i u Božiju providnost. Pa, pobogu ,gdje vam je
svijest o odgovornosti za svoj rodni kraj, ne samo za grobove svojih, pokoj im
duši. Ali kakav imate odnos prema svome rodu i porodu, prema svojim precima,
prema roditeljima? Ako sam ja spreman otići pa izgrađivati svojim snagama srca
tuđinu gdje ne znam ni jezika, ni mentaliteta, niti prošlosti, niti znam kakva
će biti budućnost, onda ja zapravo pokazujem da samo želim biti radna snaga,
razumna, ali ipak samo mazga ili traktor. To je strašno. Ja se degradiram samo
na jednodimenzionalnost. Kakva je to vjera? Kršćanstvo to nije. Nije ni islam
to. Dakle, i kršćanstvo kao monoteistička vjera i islam govore o duhovnoj
dimenziji čovjeka koja je daleko važnija od materijalne dimenzije čovjeka.
Kojem to entitetu koristi prazna Posavina, okoliš oko Banje Luke, prazan okoliš
u zapadnoj Krajini, prazan okoliš na svim stranama – pita se biskup Komarica.
(TBT)