REPORTAŽA
Kroz zvuk krckanja pustinjskog pijeska među zubima, sporih
koraka po mermernom pločniku, žamora, pa čak i smijeha mnogobrojnih turista i vjernika,
glasno odjekuje ezan za molitvu. On dopire od jednostavne bijele grobnice smještene
u predvorju glavne džamije Abu Dabija u kojoj počiva najveći sin onog dijela
Arapskog poluostrva koje danas zovemo Ujedinjenim Arapskim Emiratima
FOTO: (Staša Rosić / B92)
Ta molitva neprekidno odzvanja pod bijelim i zlatnim
svodovima džamije već 13 godina, otkako se na Ahiret preselio šeik Zajed bin
Sultan al Nahjan, osnivač i prvi predsjednik UAE, koji je od razjedinjenih
plemena u bespućima vrele Arabije stvorio državu kojoj se danas divi cijeli svijet.
Pored države, taj veliki lider Emirata stvorio je i ideju o
čistoj islamskoj vjeri koja je primjer tolerancije, suprotnost svakom
ekstremizmu i nasilju.
„Kada bi ljudi razumjeli islam onako kakav on jeste,
postizali bi čuda“, govorio je Zajed.
Iz te ideje rodila se ideja o džamiji, bijeloj i otvorenoj
za cijeli svijet.
FOTO: (Staša Rosić / B92)
Iako ne morate biti stručnjak, pa da sami prepoznate ljepote
ove veličanstvene građevine, poželjno je da vas kroz nju provede profesionalni
vodič. Osim što će vam jasno opisati Džamiju šeika Zajeda, može vam ponuditi
adekvatnu garderobu za ulazak pod njene svodove. Ovde nisu dozvoljene kratke
suknje i pantalone, pa čak ni kratki rukavi.
Žene bi trebalo da nose dugu crnu odeždu abaju, a na glavi
nose hidžab, ali je za turistkinje dovoljno da ponesu široku maramu koja
pokriva kosu. Abaja je tradicionalno potpuno crna, ali danas možete da vidite i
izvezene haljine sa detaljima u raznim bojama i u srebrnom i zlatnom vezu na
rukavima i leđima. Čak se i muškarcima preporučuje nošenje kompletne nošnje
koju čine bijela haljina – dišdaša, bijela marama za glavu – kufija i crni
obruč koji je drži pod nazivom akal ili aghal.
Zajed nije štedio novac da ovaploti svoju zamisao.
Angažovani su ugledni svjetski umjetnici i arhitekte, a materijali dopremani iz
cijelog svijeta. Recimo, mermer iz Makedonije prekriva 115.119 kvadratnih
metara fasade, a za ukrase i ostale dijelove džamije korišteni su materijali iz
Italije, Velike Britanije, Njemačke, Egipta, Turske, Maroka, Pakistana, Malezije,
Irana, Kine, Indije i Novog Zelanda.
Nažalost, nije doživio da vidi kako njegova ideja sija pod
jarkom svjetlošću pustinjskog sunca – umro je tri godine prije nego što je
zvanično otvorena za sve one koji žele da upoznaju islam i arapsku kulturu.
Za razliku od većine islamskih bogomolja, u ovu mogu ući i
pripadnici drugih vjera, pa čak i nevjernici, jer je šeik Zajed smatrao da ona
može igrati mnogo uloga, umjesto samo mjesta za molitvu – recimo, da pod jednim
krovom objedini sve ljude svijeta i tako predstavi Emirate kao zemlju
kosmopolita. Tako se danas pod njenim svodom mogu naći i muškarci i žene i
Jevreji i kršćani i muslimani i budisti i ateisti podjednako zadivljeni ljepotom.
Zatvorena je samo petkom, u vrijeme molitve.
Svaki detalj ove impozantne građevine nosi duboku poruku. Bijela
boja mermera odabrana je kako bi džamija simbolizovala mir, ali nije bez
ukrasa.
U plitkim bazenima s vodom ogledaju se reljefi u vidu
puzavica i cvije dovesti do
dodatnog zagrijavanja građevine, što je svakako veliki problem, naročito u ljetnjim
mjesecima u Abu Dabiju, kada temperatura doseže i pedeseti podeljak Celzijusove
skale. Zato se na kraju dizajner odlučio na mnogo svedeniju verziju, koja
pritom nije izgubila ništa od svoje ljepote.
Stubovi povezuju ukupno 82 kupole, među kojima je i glavna,
podignuta iznad glavne zgrade za molitvu i veća od svih drugih kupola na
džamijama širom svijeta. Visoka je 85 i ima prečnik od 32,8 metara, a
prekrivena, kao i ostale manje kupole, listićima od čistog zlata. Od surove
klime štite ih providne pločice pričvršćene za sve dragocijene dijelove krova
zahvaljujući kojima će, uprkos jakim vjetrovima i erodivnom uticaju pijeska,
još dugo sijati pod arapskim nebom.
U ovu džamiju se, kao i u sve ostale, ulazi bosih nogu, a za
obuću mnogobrojnih posjetilaca napravljene su posebne numerisane police. Neko
vrijeme do samog ulaza u džamiju prolazite bosi, a onda vaša stopala dodiruje mekani
šareni tepih koji je iz jednog dijela napravilo 1.000 žena iz Irana i koji važi
za najveći na svijetu.
FOTO: (Staša Rosić / B92)
Džamija je izdijeljena na nekoliko prostorija, od kojih je
svaka klimatizovana. Same rashladne uređaje nećete primjetiti – vješto su
skriveni u ornamentima enterijera i raspoređeni tako da rashlađuju masivne
mermerne stubove, koji dugo nakon isključivanja klimu u prostoriji čine
prijatnijom.
U prvoj dvorani u koju ulazite, pored prelijepo ukrašenog
stakla i zidova, primetit ćete jedan neobičan “sat”. On prikazuje tačno vrijeme
namaza u zavisnosti od vremena izlaska i zalaska sunca, a možete ih pronaći
nekoliko u Džamiji šeika Zajeda.
Dijelom zbog toga što neke dijelove džamije treba čuvati
samo za muslimane, a dijelom zato što se tepih temeljno čisti svakodnevno, ne
možete šetati baš cijelom površinom glavne prostorije, ali zato sa ograničenog
prostora možete posmatrati njene ljepote.
Osvjetljava je najveći luster na svijetu napravljen od dragocjenih
Svarovski kristala i to u obliku obrnute palme – datule, biljke na kojoj rađaju
urme, omiljena poslastica Emirata, koja im je vjekovima davala energiju u
teškim pustinjskim uslovima.
Istog oblika je i preostalih šest lustera, za koje je ukupno
upotrebljeno oko 40 kilograma 24-karatnog galvanizvanog zlata i od kojih je
svaki ukrašen Svarovski kristalima.
Od toliko sjaja, lako vam može promaći molitvena niša
(mihrab) obložena pločama zlatne boje, okrenuta najvećoj svetinji islama – ćabi
u Meki. Iznad tog mjesta, na kom se petkom čita molitva, nalazi se 99 natpisa
od kojih svaki predstavlja po jednu osobinu Boga – Alaha. Iznad svih njih
ostavljena je jedna prazna pločica.
Ona je tu da nas podsjeti koliko je čovek mali pod kupolom
neba, nesposoban da spozna sve aspekte Svemogućeg.
(TBT, B92)