EKSPERTIZA
Ekspert za međunarodno pravo i autor
zahtjeva BiH za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi naše zemlje
protiv Srbije David Scheffer je objasnio svoje viđenje odluke registrara tog
Suda da odbije zahtjev, te objašnjenje novih dokaza koji su ponuđeni u
podnesenom zahtjevu
FOTO: Scheffer (Agencije)
– Međunarodni sud pravde je odbio
aplikaciju za reviziju presude od 26. februara 2007. godine, kojom bi se ponovo
otvorio jedan od najvažnijih slučajeva genocida u BiH tokom rata 90-ih godina.
Pismo registrara Philippea Couvreura, upućeno 9. marta, te odgovarajuća izjava
predsjednika ICJ-a Ronnyja Abrahama, su površni istupi kojim se nisu uspjeli
objasniti pravni razlozi na osnovu kojih su donijeli svoje zaključke. U izostanku
takvog rasuđivanja, vjerovatno će biti nesuglasica i velikog broja
dezinformacija u vezi sa stvarnim događajima vezanim za najvažniji slučaj
genocida u zemljama bivše Jugoslavije – izjavio je Scheffer.
Scheffer ističe da najprije želi ispitati ono
zbog čega je ICJ donio ovu odluku, a zatim i pojasniti zašto su predstavnici
BiH željeli pokrenuti proces revizije.
– Aplikacija za reviziju presude je
dostavljena registraru u Palači mira u Hagu 23. februara 2017. godine. Agent
BiH koji je predao aplikaciju bio je Sakib Softić, koji je na tu poziciju
imenovan odlukom Predsjedništva BiH 4. oktobra 2002. godine. Četvrtog novembra
2002. godine, kada je počelo iznošenje usmenih podneski zbog zahtjeva za
reviziju iz Srbije, Sud je, bez oklijevanja, tretirao Softića kao agenta BiH.
Softić je predstavljao BiH tokom procesa revizije i nisu postojale indicije da
bi, ukoliko gospodin Softić dostavi aplikaciju za reviziju u spornom slučaju,
njegovo imenovanje zahtijevalo novu odluku Predsjedništva BiH. Drugim riječima,
Sud je prihvatio odluku Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine i u
slučaju revizije koja je pokrenuta iz Srbije, a Srbija to nije dovodila u
pitanje. Iz perspektive Ustava BiH i procedura Predsjedništva BiH, uloga
gospodina Softića u tim procedurama revizije je bila savršeno legitimna.
Gledajući iz iste te perspektive, ne postoji razlog da gospodin Softić ne bude
legitiman agent i u situaciji u kojoj BiH traži reviziju. Na to smo podsjetili
registrara ICJ-a tokom diskusije 23. februara 2017. godine, te u daljoj
komunikaciji sa Sudom. Snaga ovog argumenta bi mogla biti razlog zbog kojeg
predsjednik ICJ-a nije eksplicitno naglasio pitanje imenovanja u svojoj izjavi
od 9. marta – kazao je Scheffer.
Npotrebna nova odluka
Ovaj pravni ekspert podsjeća na
komunikaciju između Sakiba Softića i registrara ICJ-a iz maja 2016. godine, u
kojoj registrar konstatira da bi za njegovo ponovno imenovanje za agenta BiH
trebala nova odluka Predsjedništva BiH.
– Iskreno smo vjerovali da registrarov
uslov nije utemeljen u Statutu, pravilima i ranijoj praksi ICJ-a. Zaista,
predsjednik ICJ-a je naglasio drugačiju poentu u svojoj izjavi od 9. marta,
kada je kazao da je Sud smatrao da je sadržaj sve komunikacije sa Sudom tokom
2. marta 2017. godine „demonstrirao da ne postoji odluka koju su donijele
nadležne institucije u ime BiH kao države da se pokrene postupak revizije
presude od 26. februara 2007. godine…“ To ukazuje na drugačiju poentu:
nedostatak institucionalne odluke da se podnese zahtjev za reviziju presude –
napisao je Scheffer, te nastavlja:
– Sudije su izbjegle javno odlučivati o
spornom pitanju, vjerovatno zbog novina u ovom konkretnom pitanju, u kojima bi
se Sud mogao pozvati na Statut, pravila i praksu i jer bi to zahtijevalo
sadržajnije upoznavanje o bosanskim zakonom. Stoga su odbili ovo pitanje i
odlučili da naglase nedostatak nove odluke „nadležnih institucija“ za
podnošenje revizije – smatra ovaj pravni ekspert.
Prošlog ljeta predsjednik Bakir
Izetbegović, ističe Scheffer, svjesno nije odgovorio na stav registrara ICJ-a
zbog različitih pogleda i zbog toga što bi ovo trebalo biti pitanje Suda,
odnosno sudija Suda, o kojem bi trebali odlučivati kada za to dođe vrijeme.
– Izgledi za ispunjavanje aplikacije za
reviziju su bili upitni u tom periodu. Predsjednik Izetbegović sigurno nije
smatrao registrarove stavove kao dispozitiv, kojim bi se prekinuo sav posao na
aplikaciji za reviziju. Agent nije donio odluku da ispuni aplikaciju za
reviziju i to nije uradio u narednih devet mjeseci. Plan je bio jasan: Pravna
pitanja u vezi sa imenovanjem agenta bi bila pravilno adresirana ako i kad Sud
zatraži objašnjenje u kontekstu dostavljenje aplikacije za reviziju – piše
Scheffer.
Scheffer ističe da je Softić odlukom
Predsjedništva BiH iz 2002. godine ovlašten za zastupanje BiH i u svim
povezanim procesima u budućnosti, te da, s tim u vezi, nije potrebno novo
imenovanje. S druge strane, registrar je zatražio očitovanje sva tri člana
Predsjedništva BiH.
– To je bila prva komunikacija između
registrara prema Predsjedništvu BiH na tu temu i u tom pismu nije spominjana
komunikacija sa gospodinom Softićem od prošlog ljeta. Predsjednik Izetbegović
je zahtjev iz pisma vidio kao priliku da objasni pravne osnove za Softićev
legitimitet u okviru bh. zakona – izjavio je Scheffer.
U konačnici su u Hag otputovala tri
različita pisma od tri člana Predsjedništva, a u onom koje je poslao član
Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović su pojašnjene ustavne odredbe i procedure
Predsjedništva BiH, kao i drugi zakoni i propisi, koji potvrđuju imenovanje
Sakiba Softića u svim procesima pred Sudom koji su vezani za tužbu BiH protiv
Srbije. Izetbegović je, navodi Scheffer, u svom pismu obavijestio registrara da
sva ranija pisma Mladena Ivanića i ministra vanjskih poslova Igora Crnadka ne
predstavljaju zvanični stav Predsjedništva BiH.
– Ključna tačka koja bi se mogla skrivati
iza izjave predsjednika ICJ-a od 9. marta je da, kako ja shvatam, nije samo
kolektivna odluka Predsjedništva BiH potrebna za donošenje odluka, već su
kolektivne odluke potrebne i za izmjene ranijih zaključaka. Nije postojala
takva odluka Predsjedništva BiH koja se ticala ovlaštenja Sakibu Softiću iz
oktobra 2002. godine. Zbog toga pravni argumenti ukazuju da gospodin Softić
ostaje ovlašteni agent. Ostaje misterija zašto je ICJ tražio novi dokaz o
institucionalnoj odluci da se pokrene revizija, kada je agent imao ovlaštenje
da je podnese bez novih institucionalnih odluka – smatra Scheffer.
On smatra da je Sud najprije trebao
razmotriti validnost novih činjenica na osnovu kojih bi bila pokrenut proces
revizije presude, a zatim da zatraži od tri člana Predsjedništva BiH da iznesu
svoje viđenje legitimiteta agenta BiH u skladu sa bh. zakonima.
– Umjesto toga, izjava predsjednika ICJ-a
od 9. marta u suštini ponavlja stavove bosanskih Srba da ne postoji kolektivna
odluka „nadležnih institucija“, u ovom slučaju tročlanog Predsjedništva, da se
pokrene revizija i zbog toga ona mora biti odbijena. Nedostatak takve odluke
kolektivnog Predsjedništva je jasna zbog toga što srpski član Predsjedništva
nikada ne bi pristao na podnošenje zahtjeva za reviziju – smatra Scheffer.
Uloga suđenja Ratku Mladiću
U Statutu, pravilima i praksi ICJ-a, tvrdi
Scheffer, ne postoje odredbe koje reviziju presude definiraju kao novi proces i
koji zahtijevaju novu institucionalnu odluku za taj postupak, te je Sud trebao
dopustiti stranama u postupku da o tome rasprave pred Sudom. Scheffer dalje
ističe da su dokazi za zločin genocida nad Muslimanima, korišteni kao
najsnažnije oružje s ciljem etničkog čišćenja, predstavljeni tokom suđenja
Ratku Mladiću.
– Mladićev slučaj predstavlja novu priliku
ICJ-a da ispita ulogu Srbije u podsticanju zločina od 1992. godine. Prije deset
godina je ICJ odlučio da je Srbija prekršila obaveze iz Konvencije o
sprečavanju genocida jer nije kaznila Mladića za zločine – piše Scheffer.
On dalje objašnjava da je samo manji dio
dokaza koji su izneseni tokom suđenja Ratku Mladiću bio dostupan Međunarodnom
sudu pravde prije donošenja presude 26. februara 2007. godine, a tiču se genocidne
namjere iza procesa etničkog čišćenja od 1992. godine. Uslovi za podnošenje
zahtjeva za reviziju, odnosno prikupljanje novih dokaza, su, smatra Scheffer,
dostigli vrhunac u decembru prošle godine na suđenju Ratku Mladiću.
– Neuspjeh Srbije da pronađe i uhapsi
Mladića i Karadžića, dok je ICJ razmatrao ovaj slučaj, je Sud lišio ključnih
dokaza, što je možda bila namjera Beograda od samog početka – vjeruje on.
Sada su, dodaje Scheffer, u potpunosti
dostupni dokazi o postojanju genocidne namjere 1992. godine.
– Uloga Srbije u pomaganju bosanskim Srbima
u tom periodu je poznata ICJ-u od ranije, ali mnogo više dokaza se pojavilo
nakon 2007. godine. Međunarodni sud za ratne zločine će uskoro donijeti odluku
o krivici ili nevinosti Mladića i Karadžića po optužbama za genocid tokom 1992.
godine. Aplikacija za reviziju je bila pripremljena da ponudi ICJ-u potrebnu
priliku da pregleda dokaze kako bi odlučili da li se genocid dogodio 1992. i da
li je Srbija odgovorna za to. Historija neće blagonaklono gledati na odluku
Međunarodnog suda pravde o odbijanju aplikacije za reviziju – zaključuje on.
(TBT, Faktor.ba)
