GEOPOLITIKA
Reakcija Riyada na izbor Donalda Trumpa na
mjesto američkog predsjednika bila je pozitivna. Salman je bio među prvim
vođama koji su čestitali novoizabranom predsjedniku u novembru.
FOTO: Salman (Reuters)
Mnogo je razloga zašto se saudijski kralj
Salman, inače nevoljni putnik u inozemstvo, odlučio na ambizicozno putovanje
dugo mjesec dana u Azijsko-pacifičku regiju. Krina i Japan su ključni ekonomski
partneri potrebni Saudijskoj Arabiji za ispunjavanje njezinog ambicioznog
programa ekonomske i društvene reforme Vision 2030. Bruneji, Indonezija, Malezija
i Maldivi su zemlje s većinski sunnitskim stanovništvom i članice su Organizacija
islamske konferencije sa sjedištem u Jeddi koju predvodi Saudijska Arabija.
Imajući to u vidu, one su od presudne važnosti za saudijske planove gradnje
ujedinjenog sunnitskog fronta koji bi se suprotstavio iranskim ambicijama gomilanja
moći u islamskom svijetu.
Ali također nema sumnje da je ne tako suptilno
značenje kraljeve turneje znak da će Saudijska Arabija sačuvati svoju
fleksibilnost kad je riječ o njezinim poslovima s SAD-om. Reakcija Riyada na
izbor Donalda Trumpa na mjesto američkog predsjednika bila je pozitivna. Salman
je bio među prvim vođama koji su čestitali novoizabranom predsjedniku u
novembru. Njegov minristar vanjskih poslova, Adel al-Juberir, posvećeno radi na
uspostavljanju veza sa novom administracijom koju je hvalio kako u medijima tako
i na javnim okupljanjima.
U ovom smislu, Trumpova administracija
istovjetno uzvraća saudijskoj želji za ponovnom gradnjom odnosa koji su
oslabili tokom nesretnih godina predsjedavanja Baracka Obame. Što se tiče njezinih
nastojanja jačanja strategije ograničavanja iranske moći, Trumpova
admnistracija povećava svoju podršku koaliciji predvođenoj Saudijskom Arabijom
koja već treću godinu vojno intervenira u Jemenu. Trumpova administracija je
objavila planove da podigne neke restrikcije na prodaju oružja Saudijskoj
Arabiji koje je nametnuo Obama, a naročito na precizno vođenu municiju (ali ne i
očito na klaster bombe). Sekretar odbrane James Mattis navodno se zaigrao pokušavajući
poduzeti agresivnije poduhvate presijecanja iranskih zaliha oružja na moru
pobunjeničkim Hutima u Jemenu. Za to vrijeme, Saudijska Arabija se primijetno
ne nalazi na listi „opasnih“ zemalja s većinski muslimanskim stanovništvom kojima
je zabranjen ulazak u SAD bez obzira na činjenicu da su 15 od 19 otmičara 11.
septembra bili Saudijci.
Ipak, Saudijci su oprezni i svjesni su da se
Trumpova podrška svakog trena može pokazati otrovnom. Administracija očito
vjeruje da Saudijce može uvući u svoj plan rješavanja izraelsko-palestinskih
problema pod uvjetima koje ima Izrael. Kako je bivši pregovarač Dennis Ross
kazao u februaru za The New York Times, „Pošto su Palestinci tako slabi i
podijeljeni – i zato što postoji novi, prećutni odnos između Arapa sunnita i
Izraela – postoji nada da će Arapi biti spremni učiniti više.“ Ovakva ideja
pretjerano ističe sklad interesa Izraelaca i Saudijaca zasnovanih na njihovoj
zajedničkoj averziji prema Iranu. Navodne pogodnosti plana – ekonomski i sigurnosni
dogovori – neće biti dovoljne da Saudijska Arabija tako iskoristi Palestince.
Jubeir je bio savršeno jasan odmah nakon Trumpovih komentara oko potencijalnog
jednodržavnog rješenja tokom nedavne posjete Washingtonu izraelskog premijera Benjamina
Netanyahua kazavši da Saudijska Arabija ostaje posvećena dvodržavnom rješenju. Samim
tim, Saudijska Arabija neće pristati ni na kakav prijedlog koji Palestincima ne
nudi sigurnu i suverenu vlastitu državu, i u najmanju ruku, punopravno
državljanstvo u unitarnoj držarvi.
Saudijce također nemalo uznemiravaju izjave pune
nade da će Saudijska Arabija biti voljna služiti Americi kao njezin bankomat te
plaćati sve regionalne inicijative administracije od sirijskih sigurnih zona do
vojnog jačanja za suočavanje sa Iranom. Saudijska Arabija ne posjeduje
beskrajno bogatstvo. MMF procjenjuje da će u 2017. saudijski BDP dosegnuti
približno $690 milijardi. Ovo je skoro izjednačava sa Ohiom čiji je državni BDP
$653 milijarde. Tako se Saudijci sada bore s ekonomskim izazovima pronalazeći
zaposlenje mlađoj populaciji i šireći ekonomiju koja je pretjerano
skoncentrirana na energetski sektor. Ironično, održavajući pritisak na obaranje
cijena nafte, Trumpova politika naglašavanja američke energetske neovisnostri
prijeti da će pogoršati ekonomske probleme Saudijske Arabije kao i potkopati
njihove mogućnosti da obezbijede vrstu finansiranja koju iščekuje sam Trump.
Nema sumnje da će Saudijska Arabija željno
tražiti načine da se na pola puta nađe sa Tumpovom administracijom. Uspije li
administracija uspostaviti sigurne zone sirijskim izbjeglicama, Saudijci će
skoro sigurno pristati učestvovati u međunarodnoj koaliciji finansiranja, ali
neće biti jedini finansijer (ili će biti dio Zaljevskog vijeća za suradnju –
jedinog mehanizma finansiranja). Slično tome, Saudijska Arabija, čiji su
troškovi odbrane već treći po veličini u svijetu i na njih ide skoro 14% BDP-a
(u poređenju sa 3,3% u SAD-u), nastojat će podržati regionalno vojno jačanje
poput onoga koje je Mattis predložio, ali Saudijci nisu u poziciji da sami
plate račun.
Imajući u vidu nedoumicu u kojoj se Riyad
našao oko Trumpove administracije, Salman je primoran putovati u
Azrijsko-pacifičku regiju. Riyad silno želi unaprijediti svoj odnos sa SAD-om i
obnoviti blisku suradnju koja je karakterizirala njihov odnos veći dio perioda
nakon Drugog svjetskog rata. Ali Saudijska Arabija se mora ograditi od
potencijalno neprijateljski raspoloženog Trumpa kada se desi neizbježno i Riyad
mu mora dati do znanja da su njegova očekivanja od Saudijske Arabije van svih
granica.
(TBT, FA, Autor Gerald M. Feierstein, Prevela
Jasmina Drljević)
