TEME
Kompulzivno seksualno ponašanje sistematski uništava život
pojedinca, baš kao i zavisnost od alkohola ili narkotika
FOTO: Ilustracija (Shutterstock)
Valeria je shvatila da joj seks uništava život otprilike u
vrijeme kad je počeo da joj se raspada i drugi brak. Ova 30-godišnja mlada
žena, zaposlena kao administrator za ljudske resurse u Phoenixu, kontinuirano
je varala obojicu muževa, često s njihovim podređenima i saradnicima na poslu,
upuštala se u seks na brzaka u toaletima restorana brze hrane, spavala je sa
oženjenim muškarcima i odlazila na bezbroj sastanaka za jedno veče. Međutim,
Valerija nije mogla da se zaustavi. Čak ni nakon što joj je zakonita supruga
jednog od privremenih partnera uperila sačmaru u glavu kad ih je zatekla u
vlastitoj spavaćoj sobi. Valerija je pozivala telefonske linije za seks i
provodila sate na pornografskim siteovima na internetu, kompulzivno je
masturbirala do te mjere da joj se dešavalo da se opredijeli za vibrator umjesto
za odlazak na posao.
Za Valeriu seks je bio neka vrsta samoliječenja: da bi
potisnula anksioznost, očaj i strah od emocionalne intimnosti koji su je
proganjali otkako je bila napuštena kao dijete.
Poslije čitave decenije takvog života, Valerija je dostigla
dno dna. Suočena sa drugim razvodom, postala je toliko očajna da je pokušala da
izvrši samoubistvo popivši ogromnu količinu lijekova. Kad se probudila u
urgentnom centru, najzad je shvatila da je postala zavisnik od seksa. Zavisnost
od seksa i dalje je kontroverzna odrednica, često nepriznata u stručnim
krugovima i odbacivana kao najobičniji mit ili tema za trač rubrike,
zahvaljujući poznatima. Ali kompulzivno seksualno ponašanje, koje se naziva i hiperseksualnim
poremećajem, sistematski uništava život pojedinca, baš kao i zavisnost od
alkohola ili narkotika.
Ne postoje pouzdani podaci o broju dijagnostikovanih
zavisnika od seksa, ali Društvo za unapređenje seksualnog zdravlja,
organizacija za liječenje seksualne zavisnosti, procjenjuje da se između tri i
pet odsto stanovništva SAD, što znači više od devet miliona ljudi, uklapa u
definiciju zavisnika od seksa. Danas postoji 1.500 seksualnih terapeuta, dok ih
je prije deset godina bilo jedva stotinak; na desetine rehabilitacionih centara
danas reklamiraju svoje programe, a prije deset godina bilo ih je jedva
pet-šest. Mijenja se i demografija. „Nekada su se na liječenje prijavljivali
muškarci starosti od 40 do 50 godina, a danas ima sve više žena, adolescenata i
starijih građana“, kaže Tami Verhelst, potpredsjednica Međunarodnog instituta
stručnjaka za traume i zavisnost. „Danas sve češće unuci zatiču dede kako
gledaju pornografske sajtove na kompjuteru, a dede zatiču unuke kako sa 12
godina kuckaju porukice seksualnog sadržaja.“
Za ovu pojavu djelimično je kriva i digitalna revolucija,
koja je ubrzala čulni metabolizam Amerikanaca. Dok su nekadašnje generacije
rizikovale da budu zatečene u neprijatnoj situaciji dok listaju knjige
eksplicitnog sadržaja u zabačenim knjižarama ili krišom odlaze u bioskope gdje
se prikazuju filmovi za odrasle, internet je danas doprinio tome da
pornografija postane pristupačna, besplatna i anonimna.
Nove tehnologije također olakšavaju susret s neznancima radi
seksa na brzaka. Aplikacije na pametnim telefonima kao što je „Grindr“ koriste
GPS tehnologiju da bi omogućile brzo povezivanje gayeva u 192 zemlje.
FOTO: Ilustracija (Shutterstock)
Epidemija se proširila i na svijet filma i televizije. Tako
je televizija Logo emitovala „Loš seks“, reality serijal u kojem gledaoci
posmatraju grupu muškaraca i žena sa ozbiljnim seksualnim problemima, najčešće
problemima zavisnosti. A prije nekoliko godina u bioskopima se pojavila čuvena
psihoseksualna erotska drama „Stid“ u režiji proslavljenog Steve McQueena.
Većina programa za odvikavanje sastavljena je po ugledu na
programe Anonimnih alkoholičara, ali umjesto totalne i nagle apstinencije, oni
se zalažu za nešto što se naziva „seksualnom trezvenošću“. Iako ima različite
oblike, ona prije svega podrazumijeva izbacivanje „neželjenog seksualnog
ponašanja“, bilo da je to opsesivna masturbacija ili seks sa prostitutkama.
Iako se zavisnost od seksa ponekad opisuje kao
opsesivno-kompulzivni poremećaj, istraživanja nisu našla direktnu vezu između
njih. Međutim, sve veći broj naučnih studija pokazuje kako na hiperseksualni
poremećaj mogu da se nadovežu drugi vidovi zavisnosti.
Seksualni zavisnici su vođeni onim istim emocionalnim
uzbuđenjem koje tjera alkoholičare ili narkomane da se ponašaju tako
lakomisleno, objašnjavaju stručnjaci za seksualnu zavisnost. Istraživanja
pokazuju da osobe koje zloupotrebljavaju lijekove i zavisnici od seksa stvaraju
zavisnost od dopamina, supstance koja se oslobađa u centrima za zadovoljstvo u
našem mozgu.
Psiholozi su dokazali koliko je pogubna zloupotreba online
pornografije; istraživanja pokazuju da ljudi koji hronično masturbiraju
gledajući internet pornografiju više od 20 sati na dan pate od „mamurluka“ kao posljedice
pada dopamina. Nastupaju tipični znaci apstinencijalne krize kao što su
znojenje, drhtavica i depresija.
Iako se čini da se seksualna zavisnost odnosi isključivo na
muškarce, razlog leži u tome što veliku većinu ljudi koji priznaju da su
seksualni zavisnici – njih 90 odsto – čine muškarci. Žene se češće svrstavaju u
„zavisnike od ljubavi“, sa kompulzivnom tendencijom da sklapaju veze u kojima
su u podređenom položaju prema partneru.
I zavisnici i terapeuti kažu da se nadaju da će veća svijest
o ovoj bolesti pomoći zavisnicima svih uzrasta i oba pola da skupe hrabrost i
potraže terapiju. Mnogi od njih će shvatiti da „seksualna zavisnost zapravo
nema veze sa seksom“, kako je to rekla Vajsova, ističući da te osobe osjećaju
potrebu da budu željene. Steven Laf se na to nadovezuje: „Seks je savršen način
da se ta potreba zadovolji. ‘Ja sam bitan upravo sada. U ovom trenutku ja sam
voljen. ‘ U tom pogledu čitava kultura, čitava nacija traga za smislom.“
/Napomena: tekst je preuzet sa portala Newsweek.rs, a oprema
teksta, kao i naslova je redakcijska/
(TBT)