SPECIAL
Neke od zatočenica koje su puštene na slobodu prije nekoliko
dana, pristale su da govore o svemu što su preživjele. One su oslobođene u razmjeni
zatvorenika između oružane sirijske opozicije i sirijskog režima
FOTO: Al Asad (Profimedia)
“Amnesty International” (AI) pod nazivom „Ljudska
klanica“ o zločinima u vojnom zatvoru Sajdnaja u blizini Damaska navodi da je
sirijski režim bez suđenja pogubio više od 13.000 zatvorenika, što je izazvalo
žestoke i osuđujuće reakcije na međunarodnoj sceni.
Međutim, za Sirijce, koji su iskusili strahote zatočeništva,
ovaj izvještaj je samo probudio gorke uspomene na iskustva njihovog pritvora u
zatvorima sirijskog režima.
Neke od zatočenica koje su puštene na slobodu prije nekoliko
dana, pristale su da govore o svemu što su preživjele. One su oslobođene u razmjeni
zatvorenika između oružane sirijske opozicije i sirijskog režima pod nadzorom i
uz koordinaciju Generalne direkcije za pitanja zatvorenika pri sirijskoj
opoziciji.
Potvrdile su da se sistematsko mučenje, spomenuto u izvještaju
AI i dalje sprovodi te da su i same bile žrtve tog nasilja do prije nekoliko
dana kada su puštene na slobodu.
Raša Šarbadži, zatvorenica koja je već postala poznata
javnosti, kaže da su ona i njeno troje djece uhapšeni 22. maja 2014. godine i
da je u to vrijeme bila trudna s blizancima.
„Moje petero djece i ja bili smo zatočeni u ispostavi obavještajne
službe vazdušnih snaga u vojnoj bazi Meze, sve dok nismo pušteni na slobodu.
Uhapsili su me samo zato da bi vršili pritisak na mog supruga dok se ne preda
sirijskim obavještajnim snagama.“ , ispričala je Šarbadži.
Ranije je jedna od istaknutih međunarodnih organizacija
tretirala pitanje hapšenja Raše Šarbadži. U izvještaju ove organizacije se
navodi kako je ovdje riječ o uzimanju talaca, što odgovara metodama koje su
potvrdili brojni izvještaji o ljudskim pravima još u periodu vladavine Hafeza
al Asada tokom osamdesetih godina prošlog vijeka.
Zatočenica M.N., koja je puštena na slobodu u okviru ovog
dogovora o razmjeni zarobljenika, dolazi iz mjesta Al Tal, nedaleko od glavnog
grada Damaska. Kaže da je uhapšena prilikom pokušaja da pređe u Liban u oktobru
2015. godine. Prvo je odvedena u odjeljenje političke obavještajne službe „a
zatim je započelo gorko putovanje od zatvora do zatvora, ponižavanje i vrijeđanje,
sve to bez bilo kakvog suđenja.“
U svom svjedočenju kaže da je izgubila bebu u drugom mjesecu
trudnoće usljed mučenja u zatvoru. „Bila sam izložena svim oblicima mučenja
koja se provode u zatvorima sirijskog režima, a najteže mi je bilo mučenje
strujom po mokrom telu i kada sam visila ruku vezanih lancima, što je metoda
mučenja koja je u Siriji poznata kao ,šabah’ (utvara)“, kaže ona.
„Često sam visila vezana za kosu, a jednom sam tako provela
tri dana bez prekida. Hrana koju smo dobivali bila je dovoljna da ostanemo na
životu, a mučeni smo i uskraćivanjem sna“, dodaje ona.
FOTO: Alma i Bašar Asad (Reuters)
„Mučena sam i na
spravi poznatoj kao Bisat al-rih (leteći tepih). Vezivali su mi ruke i noge za
drvenu ploču koja se savijala na polovini, a tijelo bi bilo u obliku slova V.
Noge su mi dolazile u nivo glave, a zatim bi me udarali sve dok ne izgubim
svjest“, kaže bivša zatočenica sirijskog režima.
Sirijski režim je jednako mučio sve zatvorenice ne praveći
razliku u njihovoj starosti; sve su podvrgavane istim metodama mučenja i
ponižavanja, kaže M.N. „Najgore od svega je to da tokom cijelog perioda
zatočeništva i mučenja nisam znala razlog hapšenja“, kaže ona „osim da je moj
suprug bio jedan od revolucionara u gradu Al Tal. Međutim, ništa nije značilo
to što je on poginuo dva mjeseca prije mog hapšenja“.
U svom svjedočenju M.N. kaže da je pet žena umrlo usljed
svakodnevnog mučenja za vrijeme njenog zatočeništva u ispostavi sirijske
političke obavještajne službe. Bila je svjedok i strašnih mučenja, budući da se
prostorija u kojoj je bila zatvorena nalazila nedaleko od sobe za ispitivanje.
(TBT, Al Jazeera, Newsweekrs)