GEOPOLITIKA
Moskva je zabrinuta zbog zaoštravanja odnosa između Irana i
SAD i Trumpovih kritika nuklearnog sporazuma iz 2015. Sprema li se Washington
na sukob s Teheranom?
FOTO: Rouhani, Putin (Gettimages, AA)
Rusija nastoji da smiri tenzije između Sjedinjenih Američkih
Država i Irana nakon što je predsjednik Donald Trump došao na vlast održavanjem
stalnih kontakata s obe strane. Međutim, ovakve ruske aktivnosti i konstantna
upozorenja na posljedice eskalacije nisu spriječile Washington da uvede nove
sankcije Teheranu.
I upravo su te sankcije ponovo vratile iransko nuklearno
pitanje u centar pažnje i već se počelo govoriti o mogućnosti da Iran ne
ispoštuje nuklearni sporazum zaključen 2015. nakon maratonskih pregovora između
šest velikih sila (SAD-a, Rusije, Kine, Velike Britanije, Francuske i Njemačke).
Ovakav razvoj dešavanja Moskva vidi kao negativan smatrajući
da nikako ne ide u prilog razvijanju odgovarajućeg ambijenta za provođenje
Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (JCPOA) za iranski nuklearni
program.
Od nove američke administracije zavisi kako će se stvari
razvijati u narednom periodu, dok je administracija ruskog predsjednika
Vladimira Putina spremna preuzeti na sebe ulogu posrednika između Teherana i Washintona.
Međutim, mogućnosti Moskve, prema mišljenjima analitičara ostaju ograničene
zato što je Trump uvijek bio neprijateljski usmjeren prema Iranu. Zbog toga je
teško zamisliti da će Moskva uspjeti promijeniti primarno pitanje u Trumpovoj
politici i ideologiji.
Strahovi Moskve dodatno rastu pri samoj pomisli na
potencijalno opstruiranje saradnje tri države – Rusije, Turske i Irana – u
cilju rješavanja sirijske krize, na šta se Moskva uveliko oslanja. U ovom
kontekstu politički analitičar ruskog Vijeća za međunarodne odnose Ruslan
Mamedov kaže da će isključivanje Irana iz političkih tokova na Bliskom istoku
rezultirati novom i znatno radikalnijom iranskom politikom i da se neće
pridržavati određenih principa u rješavanju sirijske krize. Mamedov ističe da
to neće biti rješenje za američke probleme nego sasvim suprotno. Time će se
suziti manevarski prostor za rješavanje sirijske krize i neće se pozitivno
odraziti na program neširenja nuklearnog oružja.
Jasno je da je Rusija spremna poboljšati svoje odnose s
Amerikom i obrnuto. Washintonu više odgovara da se Moskva udalji od Teherana i
promijeni svoju politiku prema ovoj strani. Ali, ruski eksperti isključuju tu
mogućnost, dajući prevagu mišljenju da će Moskva nastaviti diplomatsku saradnju
sa objema stranama, vodeći se svojim interesima, bez obzira na bilateralne
odnose.
Politički ekspert magazina “Rusija u globalnoj
politici” Fjodor Lukjanov kaže da Rusija u ovom slučaju neće zamijeniti
jednog partnera drugim samo zato što je došlo do promjene američke
administracije, a to će je dovesti u poziciju između dvije vatre. Konačno, to
se svodi na diplomatiju, čiju je efikasnost Moskva pokazala u posljednjem
periodu. Primjer za to jeste sposobnost Rusije da istovremeno gradi dobre
odnose sa Iranom, Izraelom i Saudijskom Arabijom, što se smatra velikim uspjehom.
FOTO: (Reuters)
Ruslan Mamedov je istakao da će Moskva, ako doživi neuspjeh
u približavanju stavova između Amerike i Irana, zauzeti umjeren i neutralan
stav i posegnuti za kompromisnim rješenjima.
Sa druge strane, u svojoj nedavnoj analizi prvih poteza
američkog predsjednika Donalda Trumpa na području spoljnje politike,
diplomatski dopisnik BBC-ja Jonathan Markus upozorava na rastuće tenzije između
SAD-a i Irana i to upravo zbog Trumpovog dodatnog uvođenja sankcija Teheranu.
“Samo nekoliko dana nakon što je Iran izveo raketnu
vojnu vježbu koja je za sobom povukla osudu Trumpove administracije, SAD je
odlučio nametnuti Iranu nove ekonomske sankcije. Sankcije se odnose na dobavljače
iranskog raketnog programa, kao i na grupe koje naoružavaju ono što Washington
smatra terorističkom organizacijom u toj regiji.
Nije jasno kakav će učinak navedene sankcije imati, s
obzirom na činjenicu da pogođene organizacije i pojedinci ionako jako malo
posluju sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ali, sankcije su jasan znak Teheranu
o tome kako je došlo do promjene garda u Washingtonu.
Obamina administracija gledala je na odnos sa Iranom kroz
prizmu potrebe da se postigne dogovor o iranskom nuklearnom programu. To je bio
glavni cilj, ostale su stavke padale u drugi plan. No, nisu se svi slagali s
takvim pogledom na pitanje Irana.
U SAD-u i u većini zapadnih zemalja na sporazum se gledalo
kao na efikasan način da se odloži sukob s Iranom oko nuklearnog programa te
zemlje, ali većina aktera je znala da to nije konačno i sveobuhvatno
rješenje”, kaže Markus.
“Dio regionalnih zemalja saveznica SAD-a nije bio
zadovoljan američkim dogovorom s Iranom. Mnoge zemlje su se nadale da će Trump
poništiti dogovoreno.
Među zemljama kao što su Izrael, Sirija, Saudijska Arabija i
Jordan postoji zabrinutost oko rastućeg regionalnog uticaja Irana. I upravo je
vojna moć SAD-a velikim dijelom odgovorna za stvaranje uslova unutar kojih je
Iran ojačao.
Uklanjanjem Saddama Husseina i izbacivanjem Iraka s vojne
pozornice u regionu, upravo je Washington otvorio prostor za širenje uticaja
Teherana.
Dolaskom Donalda Trumpa na vlast, stvari su se promijenile.
Trumpova administracija pokazala je kako ima namjeru da
potpuno promijeni američku poziciju naspram Teherana. Sankcije su tek prvi
korak. Savjetnik Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost Michael Flynn rekao je
kako su SAD “izdale upozorenje” Iranu. Ta izjava sama po sebi ne
znači mnogo. Valja se zapitati – koji su stvarni koraci na koje je Trumpov tim
spreman kad je u pitanju Iran?
Je li Trump spreman podržati nuklearni sporazum, uz
istovremeno nadziranje Irana? Može li SAD okupiti međunarodnu podršku protiv
iranskog vojnog raketnog programa? Nedavni izvještaj Savjeta za ncionalnu bezbjednost
SAD-a upozorio je kako balistički projektili koje je Iran testirao mogu
prenositi to 500 kilograma težine na udaljenosti od 300 kilometara i da je to
dovoljno za nuklearne udare”, ističe Markus.
“Neka ne bude nikakve sumnje. Amerika će paziti na to
da Iran poštuje raketna ograničenja i da odgovara za svoje ponašanje u regiji.
Ali, na šta tačno Trumpova administracija misli kad kaže da će se ‘pobrinuti za
to da Iran odgovara za svoje postupke’? Tu su u pitanju dvije zemlje čiji se
vojni brodovi svakodnevno susreću u Zalivu.
Sprema li se Washington na sukob s Teheranom? Ukoliko je
suditi prema retorici – da. Ali, Trumpova djela, a ne riječi, bit će presudna
za dalji razvoj događaja”, zaključuje svoju analizu Jonathan Markus.
Sa treće strane, šefica evropske diplomatije Federica
Mogherini izjavila je u petak da je dobila uvjeravanja od Trumpove
administracije da su se Sjedinjene Države obavezale na cjelovito sprovođenje
iranskog nuklearnog sporazuma.
“Dobila sam uvjeravanja iz onoga što sam čula na
sastancima o namjeri pridržavanju punog sprovođenja sporazuma”, izjavila
je Mogherini novinarima dan nakon razgovora u Bijeloj kući i u State
Departmentu, prenosi Reuters.
(TBT, AJB, Newsweekrs)
