GLOBAL
“Katkad čujem zvuk brzog auta i pomislim da je to ratni
avion. Kada čujem glasno kucanje na vratima, mislim da je to bomba”, rekla
je Fatemah

FOTO: Al-Abed (Screenshot: CNN)
Sirijska djevojčica Bana al-Abed stekla je svjetsku slavu
Twitter objavama iz središta sukoba u Siriji. Na sigurnost se – zajedno s porodicom
– sklonila tek u decembru. CNN-ovi novinari Jomana Karadsheh i Kareem Khadder
proveli su jedan dan s njom u Turskoj.
U nastavku prenosimo njihovu priču.
“Šetajućim tihim parkom u Ankari tokom hladnoga
popodneva u februaru, bilo je teško ne primijetiti hihot i zaigrane uzvike
7-godišnje Bane al-Abed i njezina dva brata.
Dok su poskakivali na trampolinu, krvavi rat u njihovoj
domovini Siriji izgledao je poput davnoga sjećanja.
Ali Bana je s porodicom tek u decembru pobjegla iz istočnoga
dijela Alepa koji je bio pod opsadom.
Njezina je priča počela globalno odjekivati kada je, uz
pomoć svoje majke Fatemah, počela tweetati o nevoljama ljudi koji su živjeli u
gradu koji je razoren ratom.
Kada je tweetala da voli čitati, književnica J. K. Rowling
poslala joj je sve e-knjige iz serije o Harryju Potteru.

FOTO: AL-Abed (Screenshot: CNN)
Uspješno evakuirani
Porodica je na kraju uspješno evakuirana – i sada se susreću
s potpuno drugačijom stvarnošću. “Vrlo sam sretna, ima toliko sigurnosti,
mira i igre, nema bombardiranja”, rekla je Bana njihajući se
naprijed-natrag na ljubičastoj njihalici u obliku dinosaura.
Njezin 3-godišnji brat Nour trčao je s jednoga tobogana na
drugi i dovikivao bratu da ga brže vrti.
Prije nego su došli u Tursku, Nour nikad nije bio na
igralištu. Rat je barem dvije godine stariji od njega – i tokom sukoba Fatemah
je svoju djecu skrivala kod kuće.
“Nismo smjeli izlaziti. Zbog bombi ih nisam mogla slati
u školu jer je bilo toliko opasno. Stoga su cijeli život proveli u kući. Ne
poznaju nikoga, samo mene i svojega oca”, Fatemah je rekla CNN-u.
“Kada djeca vide stranca, misle da je
neprijatelj”, dodala je.
Posjetili smo hotel u kojemu je porodica odsjela prije nego
smo zajedno otišli u park.
Bolna sjećanja
“U dječjoj sobi s Fatemah, 5-godišnji Mohammed-Laith
brzo je otpuzao prema stolu i sklupčao se ispod njega.
Dječaci – koji ne znaju ni za što osim za rat – nisu toliko
otvoreni ni razgovorljivi kao njihova sestra.
Banu proganjaju i sjećanja na vrijeme provedeno u rodnome
gradu. “Sanjam da sam još u Alepu i da još traju zračni napadi. Gledala
sam kako djeca umiru”, rekla je Bana. “Postajem tužna i plačem”.
I njezina se majka bori s ratnim traumama.
“Katkad čujem zvuk brzog auta i pomislim da je to ratni
avion. Kada čujem glasno kucanje na vratima, mislim da je to bomba”, rekla
je Fatemah.
Bana i njezina majka tweetale su o situaciji u Alepu dok su
bile pod opsadom.
Sretniji od većine
“Kao i stotine drugih, porodica al-Abed bila je
prisiljena pobjeći iz svojega doma nakon što su dijelove Alepa koji su bili pod
opsadom pobunjenika ponovno osvojile vojne snage predsjednika Bashara
al-Assada.
Ali vjeruju da su sretniji od većine porodica koje su bile
smještene u izbjegličke kampove na turskoj granici.
Turska vlada toplo ih je primila. Nakon osiguravanja azila u
Turskoj, porodica se sastala s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom i prvom
damom Turske.
Porodica trenutno odsjeda u malenome hotelu u tihome
susjedstvu Ankare.
Fatemah, koja je bila učiteljica engleskoga prije sukoba u
svojoj zemlji, rekla je da joj se, ubrzo nakon što su stigli u Tursku, slomilo
srce kada je vidjela da su djeca zadivljena najjednostavnijim stvarima koje su
im nedostajale dok su živjeli pod opsadom koja je trajala četiri godine”.
“Mama, mi smo u raju”
“Kada je moj sin vidio slatkiše, banane i jabuke,
(rekao je), ‘mama, mi smo u raju’”, rekla je Fatemah.
„Kada porodica ide u restoran, dječaci žele naručiti sve s
jelovnika jer im je tako dugo nedostajala hrana“, dodala je.
Bana i njezina majka govorile su strastveno o tome da žele
učiniti više za sirijsku djecu koja su još uvijek zarobljena u sukobima i za
milijune Sirijaca koji su raseljeni i žive u kampovima.
Fatemah želi organizirati marš za potporu izbjeglica, za
koje vjeruje da su stigmatizirani. Ljudi gledaju izbjeglice ili s prijezirom
ili sa žaljenjem, rekla je.
Bana, u međuvremenu, želi nastaviti služiti se svojim
utjecajem na društvenim mrežama kako bi podigla svijest o nevoljama sirijske
djece”.
Pismo Donaldu Trumpu
“Prošli je mjesec Bana – uz pomoć svoje majke Fatemah –
napisala pismo predsjedniku Donaldu Trumpu u kojemu moli za pomoć sirijskoj
djeci. Objavile su pismo na Twitteru prije nego je predsjednik potpisao izvršnu
odluku kojom zabranjuje Sirijcima i građanima šest drugih zemalja ulazak u SAD.
“Nije mi odgovorio, još mi uvijek nije odgovorio”,
rekla je Bana dok je ispijala vruću čokoladu u kafiću u Ankari.
“Poslala sam mu pismo u kojemu ga molim da pomogne
sirijskoj djeci, voljela bih da sirijska djeca ostanu živa, ali on je zabranio
Sirijce. Djeca nisu teroristi”, rekla je.
Izostanak odgovora nije ju obeshrabrio i Bana – s velikim
osmijehom na licu – ponavlja: “Dragi Donalde Trumpe, zovem se Bana, želim
da podupreš djecu iz Sirije i pomogneš nam”.
(TBT, Agencije)






