Ništa se bitno nije desilo na Kogresu Socijaldemokratske partije (SDP). To je znak da su u ovoj stranci „vuci siti“, a i „stado na broju’. A to je opet najgore moguće stanje za jednu političku stranku. Posebno za stranku koja se predstavlja da baštini nekakve revolucionarne političke ideale, jer su je u ime tih ideala još u prošlom stoljeću osnovali komunistički revolucionari po zatvorskim kazamtima.
NEKA NASLIJEDIO SAM SEBE
U ovom slučaju Kongres SDP-a je pokazao da je članstvo toliko zadovoljno stanjem u stranci da se nije mogao čuti niti jedan jedini disonantni ton, odnosno oponirajući glas od onoga što je aktualni vođa stranke Nermin Nikšić izgovorio. Tako mu je mimo statutranih proklamacija produljena funkcija na još dvije godine kada će povesti stranku na izbore.
Ovakvo stanje je rezultat komformizma članstva koje se nakon dugog ‘posta’ od vlasti ‘omrsilo’ i podmirilo svoje statusne i socijalne potrebe.To je svakako zasluga predsjednika stranke pa mu je zbog toga zadovoljno članstvo i odužilo produženjem mandata.
Za sada je analitičarima promakla činjenica da je na Kongresu izabrano je 65 članova Glavnog odbora stranke, te da je najveće povjerenje delegata dobio Nerin Dizdar, ministar za raseljene osobe i izbjeglice, koji je jedan od najbližih saradnika predsjednika Nikšića.
U jednom od svojih prošlogodišnjih analitičkih tekstova The Bosnia Times je ukazao na Dizdara kao jednog od mogućih Nikšićevih nasljednika. Dakle, ova činjenica samo potvrđuje takve procjene. Iako se Dizdar uopće ne doima kao potencijalni lider SDP-a, jer naprosto nema harizmu vođe, on je ipak poslije Nikšića dobio najveće povjerenje ‘drugova’. Ovo bi moglo potaknuti sumnju u ležiranost izbora članova za Glavni odbor partije, osim ako i to nije rezultat izravnog lobiranja samog Nikšića.
Ključno je pitanje zašto bi Nikšić ostavio stranku Dizdairu. Osim odanosti koju je Dizdar iskazao prema Nikšiću, te lokalpatriotskih hercegovačkih veza,on je ključna osoba za kontakte sa međunarodnom zajednciom, odnosno sa zapadnim ambasadama koje su podržale stranke Trojke da preotme vlast od SDA. To bi se moglo shvatiti da još neko ima interes da vidi Dizdara na čelu SDP-a nakon Nikšića.
NE ZNA BOŠNJAČKA LJEVICA ŠTA JOJ RADI HRVATSKA DESNICA
Pošto ni Nikšić nije harizmatičan lider, više spada u kategoriju tehnokrata, on u svom obraćanju uopće nije ponudio neke inspirativne političke vizije.
Ali su zato njegovi gosti,koji su mnogo vještiji govornici od njega, Fahrudin Radončić, kao predsjednik SBB-a,i Elmedin Konaković,kao predsjednik NiP-a, to učinili umjesto njega.
U svojim obraćanjima oni su istakli kako je SDP vodeća politička snaga u Bosni i Herecgovini koja oponira nacionalistističkim strankama. Konaković je istakao kako nam ‘slijede velikipolitički obraćuni“ pa je dao “snažnu podršku snažnom i stabilnom SDP-u kojeg BiH u teškim političkim bitkama treba više nego ikad”.
„Nama, što je rekao gospodin Konaković, treba snažan, moćan, hiper, super uspješan SDP“,nadopunio ga je Radončić.
Međutim u danu kada se održavao Kongres SDP-a (političko) Sarajevo se zaista crvenilo.Nažalost, nije se crvenilo od poletnih i amcizioznih SDP-ovaca, već od bruke i sramote koja se desila u Sudu BiH gdje je dojučerašnji ‘bjegunac’, kako su ga oslovljavali Nikšić, Konakovič, pa i Radončić, Milorad Dodik pomilovan od krivičnog djela pokušaja državnog udara.
Raskid koalicije sa strankom Milorada Dodika od strane lidera Trojke, bio je popravio rejting ovih stranka. Iako Dodik nije uhapšen, smatralo se da je konačno“istjeran na čistac“ i da se neće moći dugo održati na vlasti.
Međutim, kako što su skeptici upozoravali, sve je to bila politička avantura nadobudnih „trojkaša“ koje su predvodili Elemedin Konaković i Sabina Čudić. Nikšić se u svemu tome više držao po strani sustežući se od spinova i izjava kakvim su obilovali nastupi spomenutog tandema trojkinog junoše Konakovića i junošice Čudić.
Premijer Nikšić se morao držati po strani jer je predsjednik HDZ-a Dragan Čović ‘držao fige’ Dodiku, a kontrolira Vladu Fedracije BiH.
Iako je ‘voda još mutna’ oko političke krize u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, lideri Trojke su već sad najveće žrtve. Dosta toga će se,naravno, izbistriti do izbora na kojima će Nikšić opet predvoditi SDP., pa bi se zbog loših izbornih rezultata mogli crveniti od stida svi govornici na Kongresu SDP-a. Od propasti ih može opet spasiti samo Čović koji je već sad apsolutni gospodar političlke situacije u Bosni i Hercegovini. I to mu je omogučio Nikšić kada je odlučio da bošnjačku ljevicu podredi hrvastkoj desnici.
(TBT,Tim za analitiku)
