Neobjašnjivo je koliko malo mediji pokazuju interes za održavanje Devetog kongresa Socijaldemokratske partije (SDP) koji će bit održan 5. jula u Sarajevu.
„ SDP je pokazao da je u ovom trenutku puno važnije da se pobrinemo o situaciji u Bosni i Hercegovini od nekakvih unutarstranačkih prepucavanja, izbora, bavljenja samim sobom. Do Kongersa ostajem predsjednik SDP-a – kazao je predsjednik Nermin Nikšić prije nekoliko mjeseci.
KAD CRVENI ISPLAVE
Ma hajte, molim vas, rekao bi im bivši drug Željko Komšić i grohotom se nasmijao. Malo komu ne bi dao za pravo jer ih on vrlo dobro poznaje.
Zaista je tako. Da mediji imaju ikakav interes za tim događajem, što će reči da ga smatraju važnim nema tog druga Neke koji bi im mogao sugerirati tako nešto. „Šta će biti na Kongresu, vidjet ćemo, u svakom slučaju, nisam čovjek koji se bavi time, niti pokušavam na bilo koji način da lobiram. Imam važnijeg posla“, naglasio je Nikšić.
Međutim, lobirao ili ne, Nikšić bi mogao nastaviti obnašati dužnost lidera partije. Kandidata za ovu poziciju nema. Rok za kandidacije bio je produžen na nekoliko dana, ali nije bilo prijavljenih kandidata.
Ovo dodatno govori o političkoj letargiji unutar same partije da niko nije pokazao ni ambiciju,volju niti želju za liderstvom u SDP-u.
Bez obzira na to što bi, ukoliko Kongres odluči da Nikšić nastavi voditi partiju, morale uslijediti i određene izmjene Statuta SDP-a prema kojem se dužnost predsjednika stranke može obnašati dva mandata uzastopno, Ili da odluči da Nikšić vodi stranku do iza Općih izbora naredne godine, za sada nema naznake da esdepeovci mogu birati između više kandidate.
GROBAR NEKA
Ovakvo stanje u jednoj od jačih bosansko-hercegovačkih stranaka, koja pri tom uz još dvije stranke (NS i NiP) obnaša vlast u državi,u najmanju ruku je sramotno.
Ako usporedimo esdepeovsku predkongresnu atmosferu sa predkongresnom atmosferom SDA, kada su svakodnevno objavljivani tekstovi i analize o stanju u ovoj stranci, onda se vidi koliko je drastična razlika između ove dvije najjače sarajevske stranke po svakom osnovu.
Bakir Izetbegović se pokazao kao autokrata jer je jedinog protivkandidata Šemsudina Mehmedovića proceduralnim trikovima izbacio iz utrke, ali to što radi Nikšić mnogo je jeftinije i prozirnije.
Nikšić je prvi put za predsjednika izabran 2014. godine. Godine 2023. održan je Kongres stranke na kojem su delegati odlučili da prolongiraju izbore u stranci do završetka lokalnih izbora.
Ove godine na Kongresu će se naći i 325 kandidata za Glavni odbor partije, što je, prema riječima samih SDP-ovaca, zabrinjavajuće mali broj. Glavni odbor SDP-a rijetko održava sjednice, a predsjednika nema još od 2020. godine kada je Saša Magazinović podnio ostavku na tu stranačku funkciju.
Ako bi SDP stavljali u globalni kontekst, posebno evropski, gdje je ljevica u dobokoj krizi, stanje u SDP-u se može time prvadati. Ako bismo Nikšićev SDP komparirali sa srpskom varijantom socijaldemokrata kakvu imamo u Savezu nezavisnih sicijaldemokrata (SNSD) čiji je lider Milorad Dodik, onda i tu Nikšić ima izgovor. Jer do jučer, dok su SDPi SNSD bili koalicioni partneri, Bosna i Hercegovina se doimala kao posljednja oaza evropskih socijalista. Zar ovakve alegorije ne zvuče groteskno i otužno ako pod socijalizmom zaista podrazumjevamo jednu plemenitu ideju socijalne jednakosti?! Naravno da zvuče morbidno i govore kako plemenite ideje mogu završiti u političkoj kaljuži.
To je Nikšić uradio od SDP-a i stoga će ostati upamćen kao ‘grobar’ ove stranke. Baš zbog toga kao takav i zaslužuje da on SDP vodi u naredne izbore kad će definitivno nestati sa politike scene.
(TBT, Tim za analitiku)
