Investitor je kompanija “Regulus global” iz Virginije, koja je prošlog tjedna u istom danu kupila udjele u dvjema poznatim tvornicama specijalne namjene, sarajevskom “Pretisu” i “Binasu” iz Bugojna. Cijeli posao obavljen je na Sarajevskoj burzi, gdje su Amerikanci za 33 posto “Pretisa” dali 14,3 miliona konvertibilnih maraka (oko 8 miliona eura), dok su za nešto manje od četvrtine udjela u “Binasu” iskeširali 531.511 KM. Poslovni bilteni kazuju da su u bugojanskom preduzeću dionice plaćali po 50 posto višoj cijeni od one kojom se trgovalo prethodnih mjeseci.
Odmah se počelo raspravljati u razlozima i tajmingu ove američke investicije. Naravno, oni su prvenstveno poslovne naravi i želja novih (su)vlasnika je zarada, jer oba poduzeća nakon duge stagnacije posljednjih godina, pogotovo od kada se zaredao čitav niz krvavih sukoba na globalnoj razini, posluju s profitom.
PRAVAC – UKRAJINA
“Pretis” je tako zaradom prestigao i dugogodišnju perjanicu vojne industrije u BiH, konjički “Igman”. Tvornica, čiji se pogoni nalaze u Vogošći, u prvoj polovini ove godine imala je ukupne prihode od 39,3 milijuna maraka, dok su u “Igmanu” bili 28 miliona KM. “Pretis” je imao i tri puta veću dobit (8 miliona u odnosu na “Igmanovih” 2,5 miliona maraka). U slučaju, pak, “Binasa” jasno je drastično povećanje prihoda u prošloj godini, kada su s preklanjskih osam skočili na 25 miliona KM.
Očito je da na svjetskom tržištu postoji potražnja za proizvodima ovih kompanija. Najpoznatiji “Pretisov” proizvod je granata od 155 milimetara, koja se najviše troši u krvavom ratu u Ukrajini i obje strane nastoje doći do što većih zaliha. I za “Binasovom” proizvodnom paletom postoji isto tako jagma, pogotovo za jednim segmentom, što priznaje i njezin generalni direktor Abaz Mandžuka:
„ Ova kupovina naših dionica pokazuje da postoji interes za našim proizvodima i da je prepoznata kvaliteta prvenstveno naših upaljača koji se redovno testiraju i imaju najviše ocjene kvalitete. Uvijek inzistiramo na kontroli kvalitete svih naših proizvoda jer samo jednom nekom možete prodati nešto što nije u skladu s najvišim standardima i onda sami sebi zatvarate sva vrata.
Oba preduzeća koja su naciljali Amerikanci nalaze se na području bošnjačko-hrvatske Federacije BiH, koja se otvoreno u ukrajinsko-ruskom ratu svrstala na stranu Kijeva. Neki drugi kupci sa Zapada već su na isti način pokušavali ući u vojnu industriju i na teritoriju drugog BiH entiteta, Republike Srpske, ali su naišli na spuštenu rampu službenih institucija pod kontrolom Putinova odanog prijatelja Milorada Dodika.
A KAKO JE U REPUBLICI SRPSKOJ?
Jedno takvo preduzeće je Tehnički remont “Bratunac” (TRB), ali njegov čelni čovjek Slavenko Ristić kaže da oni “nisu željeli dolijevati novo ulje na ukrajinsku vatru jer to nije njihova poslovna politika, kao ni Vlade RS”.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u prva tri mjeseca ove godine izvoz oružja iz te zemlje iznosio je 92,4 miliona maraka, skoro tri puta više nego u istom razdoblju 2023. godine. Izvoze se, među ostalim, eksplozivi, sve vrste streljiva, minobacači, topništvo i haubice te dijelovi za tenkove ili vozila s kotačima posebne namjene. Na popisu najvećih kupaca, barem službeno, nema Ukrajine, jer je na snazi zakonsko ograničenja izvoza naoružanja i proizvoda dvojne namjene u zemlje gdje postoji ratni sukobi.
„ I ovaj slučaj, odnosno odluka kompanije “Regulus” da kupi dobar dio dionica u “Pretisu”, koji proizvodi granate, ukazuje da se želi izbjeći postojeća zakonska regulativa u BiH. Sada to vjerojatno pokušavaju “legalizirati” tako što će taj dio posla prepustiti ovoj američkoj kompaniji koja će, iako sada ima “samo” 33 posto vlasništva u “Pretisu”, sigurno odlučivati o narednim poslovnim aranžmanima, gdje, kako i kome prodati oružje – komentirao je za Glas Srpske dekan Fakulteta za sigurnost i zaštitu u Banjoj Luci Slobodan Župljanin.
U Sarajevu posve druga priča. Tamo zadovoljno trljaju ruke i ljudi od biznisa i oni koji se bave vojnoobrambenim pitanjima.
„ Nije nikakvo iznenađenje – kaže za Slobodnu Dalmaciju Edin Subašić, ekspert i kolumnist za sigurnost – da baš sada američki “Regulus global”, registriran u Virginiji za promet naoružanja i vojne opreme, ulazi kapitalom u bugojanski “Binas” i sarajevski “Pretis”.
Radi se o uhodanim prijeratnim bosanskim kompanijama za proizvodnju municije, eksploziva i sklopova za bojna sredstva. Prvi je razlog – ekonomski. Obje firme već godinama posluju odlično uz porast proizvodnje, izvoza i profita te je logično da se strani kapital nameće u takve “zlatne koke”.
Ciljano kažem da se američka firma tu “nametnula” i tu se već naziru – (geo)politički razlozi. U pregovorima su vrlo vjerovatno postojali pritisci američke strane i Vlada FBiH, koja je većinski vlasnik u obje firme, vjerojatno nije mogla odbiti partnerstvo. Dionice su prodane čak po vrlo povoljnoj cijeni, a nadajmo se da su u pozadini još i neki politički benefiti koje bi država Bosna i Hercegovina mogla imati od ove saradnje u sklopu američke podrške koju BiH već uživa u ovim turbulentnim vremenima.
„ Naravno da sklopljeni posao ima veze s agresijom Rusije na Ukrajinu. I prije tog rata ove firme, kao i cijela namjenska industrija u Bosni, poslovale su odlično. No američki partner pojavljuje se u delikatnoj fazi rata, kada obrana Ukrajine već ima problema s municijom, a europski saveznici i SAD sve teže osiguravaju popunu ukrajinskih zaliha. Znamo da su u većini članica NATO-a prešli s mirnodopskog na ratni program proizvodnje municije, nakon što su ispraznili skladišta i rezerve – reći će Subašić.
EVO I ‘FAKE NEWSA‘
Ni on ne vjeruje da će u slučaju bosanskih firmi ovo partnerstvo preusmjeriti gotove proizvode u Ukrajinu, ali postoji kvaka:
„ Kako su najveći kupci bosanskih proizvoda i dosad bili SAD i NATO članice, očekivati je da postotak izvoza prema ovim kupcima poraste, posebno u SAD. Vjerovatno to i jest smisao ulaska “Regulus global” LLC-a u posao – da kao suvlasnik osigura poziciju ekskluzivnog dilera za kupce u SAD-u. Što će se zatim događati s tom municijom, na to bosanska vlada ne može imati konačan utjecaj. I ranije se događalo da se granate iz BiH prodane nekoj afričkoj zemlji pojave na kriznim područjima na drugom kraju svijeta. Tu nema odgovornosti BiH.
„ Ovih dana, antidržavne i anti-NATO snage u BiH, mislim na elite iz RS, plasiraju “fake news” da ukrajinska vojska puca minobacačima 82 mm bosanske proizvodnje. Niti su za takvo što podastrli valjane dokaze, fotografije i slično, niti se u aktualnom kaosu to može rezolutno demantirati. Na tajnim putovima trgovine naoružanja sve je moguće. Jedino je sigurno da BiH ne može službeno i legalno naoružanje i vojnu opremo (NVO) prodati Ukrajini – zaključuje Subašić.
Jedan od sinonima vojne industrije u BiH i čitavoj bivšoj Jugoslaviji bio je ‘Vitezit‘ iz Viteza, nadaleko poznat po svojim eksplozivima. Kupovala su ga oba bloka, čak i međusobno zaraćene strane u istim ratovima, a sve se pripisivalo umijeću ‘one diplomacije‘.
Već dulje vrijeme vlasnički ga pokušava preuzeti i ponovno oživiti proizvodnju hrvatski trgovac oružjem Zvonko Zubak, ali zapinje zbog neraščišćenih stečajnih repova s imovinom. Zubaka smo pitali kako on vidi američki ulazak u dvije slične tvornice u BiH.
„ BiH je nekada imala zavidnu vojnu industriju, kao i cijela bivša država. Danas to nisu ni izbliza količine kakve su nekada bile, pogotovo da bi se pomoglo Ukrajini, preokrenulo trenutačnu situaciju, kako neki špekuliraju. Tamo se troši više municije nego što se može proizvesti i na većim razinama u ovom trenutku. Svakako, oba preduzeća, pogotovo ‘Pretis‘, imaju potencijala, ali će trebati i dosta ulaganja – smatra Zubak.
On uzroke nestašice vidi i u dugogodišnjem krivom pristupu Zapada, pogotovo EU-a, kada su u pitanju vojna industrija i proizvedene količine, što je imalo za posljedicu današnju neravnotežu.
„ Da je postojao balans, Srbija nas nikada ne bi napala. Isto tako, Rusija nije napala Kinu, već se okomila na Ukrajinu, očito držeći da je premoćna. Ravnoteža je znači ključna za održavanje mira – zaključuje Zvonko Zubak.
(TBT, SLOBODNA DALMACIJA)
