Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Vojska se ponašala onako kako se od nje očekivalo. To je upravo ono što se od nje traži. Hor međunarodnog licemjerja i samopravedništva koji se pojavio sada nakon ubistva sedam humanitarnih radnika Svjetske centralne kuhinje (WCK) čini nepravdu Izraelskim odbrambenim snagama, a još veću nepravdu hiljadama drugih žrtava. Koja je razlika između ovog i slijedećeg dana? Koja je razlika između jedne osobe koja je ubijena i druge? Šta se promijenilo u ponedjeljak navečer s napadom na sedam humanitarnih radnika?
Čak su i obećanja Izraela o temeljitoj istrazi krajnje smiješna: Što se tu ima istraživati – ko je naredio? Kakva je razlika ko je izdao tu zapovijed – zar nije bilo bezbroj takvih zapovijedi tokom rata? Deseci hiljada naredbi za otvaranje vatre na novinare, medicinske ekipe, ljude s bijelim zastavama, ljude koji su protjerani i nemaju ništa, a posebno djecu i žene.
Jeste li čuli za polja smrti i razaranja koja je u Haaretzu otkrio Yaniv Kubovich, jedini vojni dopisnik u Izraelu koji je također otkrio detalje napada na humanitarne radnike? To je duh IDF-a u ovom ratu, jedini. Šta tu treba istražiti?
Ne postoji nikakva razlika, nikakva, između napada na bolnicu al-Shifa – koji je trajao dvije sedmice i ostavio stotine leševa u prašini i bolnicu bez kamena na kamenu – i ubistva sedmorice radnika u njihovom vozilu. U oba slučaja vojska je znala da će nauditi nedužnim ljudima, u oba slučaja opravdanje je bilo skrivanje Hamasovaca, u oba slučaja humanitarne mete koje je zabranjeno gađati.
Nikada nećemo saznati koliko ih je ubijeno u Shifi i koliko je doista bilo terorista, ali savršeno je jasno da su mnogi od ubijenih bili pacijenti i ljudi koji su se sklonili u bolnicu. Izrael je za to navijao, a svijet je šutio. Kakva izvrsna hirurška operacija, usred hrpe ruševina onoga što je nekada bio veliki medicinski centar, jedini u cijelom Pojasu Gaze.
Svi također znaju da je napad na humanitarne radnike bio nenamjeran, greška, pogreška – na kraju krajeva, IDF nije takav, naši vojnici nisu takvi. Čak i kad je posve jasno da tu nije bilo greške, niti odstupanja od naredbi i procedura.
Ono što su vojnici naučili u Šifi, izvršili su i u Deir al-Balahu. Oni koji su šutjeli o Shifi bilo bi dobro da drže jezik za zubima o WCK. Čak su i omjeri slični: ubiti sedam da bi se domoglo glave jednog teroriste, čiji identitet i zločin niko pouzdano ne zna. U svakom slučaju, nije bio u autu, ni on ni Yahya Sinwar.
Izraz “terorista” najfleksibilniji je u izraelskom leksikonu. U zonama ubijanja, to znači bilo koji pojedinac. Tako je samopravednost došla i u Izrael. Premijer je požalio zbog ubistva humanitarnih radnika – zašto odjednom žali i zbog čega tačno? Načelnik štaba IDF-a kaže da se dogodila greška – kakva greška, s ispaljivanjem tri rakete na tri potpuno identificirana automobila? I IDF je istraživao brzinom svjetlosti.
Šta više možemo reći? Ako niko u Gazi nije neumiješan, osim životinja, dobro je da je IDF ubio humaniatrce iz WCK-a. Ili je možda njihova strana krv gušća od tanke, inferiorne krvi Palestinaca, a njihova rasa superiornija?
(TBT, Haaretz)
