Nakon što je visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Cristian Schmidt u svom izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a stavio ime vjerskog poglavara Bosanskih Muslimana Huseina Kavazovića u konstekst „podjela“ zbog njegove rečenice da njegovi sljedbenici trebaju puškom braniti državne institucije, taj izvještaj će postati ne samo vododjelnica „podjele“ unutar bošnjačkog naroda, već i druge vrste „podjela“ u državi i društvu.
Reis Kavazović je na tu prozivku visokog predstvanika odgovorio vrlo šturim saopćenjem za javnost u kojem u formi vjerske fraze ističe kako je dužnost svakog muslimana, pa tako i njega kao reisa, da brani svoju domovinu.
REIS NA „CRNOJ LISTI“
Još ako se uzme u obzir da je Schmidt upozorio kako se „Bosna i Hercegovina suočava s najvećom prijetnjom po opstanak nakon rata“, kako stoji na početku izvještaja onda se reisova reakcija može ocijeniti mlakom, pa čaki infantilnom.
To što je bivši reis Mustafa Cerić podržao svog nasljednika Kavazovića samo potvrđuje grozno pravilo da su postkomunistički reisovi ogrezli u politici i da su sluge režima kao i njihovi prethodnici u komunizmu. Naime, sporna izjava reisa Kavazovića nastala je u vrijeme otvorenog sukoba lidera Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića sa, kako je sam priznao, „dijelom međunarodne zajednice“, a to se misli na Ameriku koja podržava Cristiana Schmidta u njegovim kontroverznim odlukama sa kojima se ne slaže već bivši bošnjački nacionalni i vjerski establišment. Na isti način i isto tako militantnu izjavu dao je reis Kavazović tokom izborne kampanje kada je podržao Izetbegovića zbog njegove izjave o „prebrojavanju“ koja je ocjenjena kao ratnohuškačka i kao takva osuđena od strane međunarodne zajednice.
Reisa Kavazovića ne podržava samo njegov prethodnik, već cijela nacionalna svita i elita od najviših državnih funckinera i inteletualaca do boračkih udruženja. Većina njih se mogu nazvati, tabloidskim žargonom rečeno, političkim kurtizanama i ikebanama. Ali to ne umanjuje čuđenje da su se samo rijetki mediji i politički analitičari kritički osvrnuli na taj reisov istup. Ništa se nije promijenilo ni nakon Schmidtvog izvještaja – niko se ne pita da li je reis Kavazović jedini vjerski poglavar koji je negativno tretiran u jednom izvještaju pred UN-nom?! A izgleda da jeste! To što je uz reisa Kavazović u negativnom kontekstu spomenut i mitropolit Hrizostom, zbog pežorativnih i uvrijedljivih izjava koje su se odnosile na Bošnjake i “muslimane”, uopće ne umanjuje jeziv osjećaj kod Bosanskih Muslimana da je njihov vjerski poglavar završio na svjevrsnoj „crnoj listi“ UN-a, jer mitropolit nije njegovog ranga.
Stoga osude Schmidta kao persone same po sebi neće postići nikakav efekat. Jer Schmidt kao Visoki predstavnik nije iz svoje glave sačinio Izvještaj, već kolegij eskperata sastavljen, u najmnju ruku, od većine zemalja članica PIC-a. Kao što, na koncu, ni reis Kavazović ne istupa javno bez „kolegija“ svajetnika koji mu piše saopćenja i hutbe, kao što mu cenzuriraju intervjue. Tako se može reči da je Kavazović sklon eskapadama i da mu nije ovo prvi put kad govori direktno u mikrofon, ili kameru da mu se „omakne“ neka nesuvisla riječ.
„REISOVA PUŠKANA BAKIROVOM RAMENU“
Još zorniji primjer je ponašanje Cerića koji je nakon napuštanja funkcije reisul-uleme počinio sijaset pogrešnih poteza i gafova od kojih se Rijaset morao javno ograđivati. Iako je Cerić kao reisul-ulema uživao poštovanje kod zapadnih diplomata, drznuo se obračunati sa jednim od najmoćnijih američkih diplomata u Sarajevu. Radi se o Raffiju Gregorianu, bivšem prvom zamjeniku Visokog predstavnika i supervizoru za distrikt Brčko kojeg je proglasio personom non grata. Danas bi se moglo Ceriću dati za pravo ako bi se dokazalo da je on stajao iz famozne sheme OHR-a u kojoj je i on kao reisul-ulema prikazan kao jedan od glavnih aktera koruptivne mreže kod Bošnjaka. Tim prije što se tvrdilo da je shemu sačinio Eric Larson,koji je nedavno definitivno napustio Sarajevo nakod dugogodišnje jalove borbe protiv korucpije.
Iako je Cerić bio jedan od najnapadaniji vjerskih poglavara u Evropi u to vrijeme i to od strane sarajevskih listova )Oslobođenje) i tabloida (Dani i Slobodna Bosna) koje su finansirali stranci, njegov odlazak sa te pozicije nisu uvjetovale zapadne diplomate već osobno turski predsjednik Recep Tayip Erdogan. To je naravno učinio preko Bakira Izetbegovića u čijoj režiji je izabran Kavazović za reisa. Erdogan nije mogao Ceriću oprostiti odbijanje sporazuma o ujedinjenju Islamske zajednice u Sandžaku po kojem bi tadašnji muftija Muamer Zukorlić morao abdicirati sa te funkcije u korist frakcije koju je podržavao Sulejman Ugljanin. Koliko je Cerić principijelan u svojim stavovima najbolje islustrira činjenica da danas podržava Erdogana kao notornog autokratu, dok se bjesomučno obrčunava sa evropskim liderimadijeleći im lekcije iz demokratije.
Kao što i reis Kavazović uživa punu podršku Erdogana i Izetbegovića koji su kao lideri islamsitičkih stranaka (AKP i SDA) i deološki suprostavljenih zapadu.
Zbog svega je ovo vrlo opasna situacija za Bosanske Muslimane čije su vjerske i političke vođe možda već prešle „crvenu liniju“ u obračunu sa zapadom. Kako će se dalje situacija razvijati zavisi od ishoda izbora u Turskoj. Pobjeda Erdoagan bi dodatno okuražila Izetbegovića i Kavazovića da nastave konfrontaciju sa međunarodnom zajednicom dok bi njihovi mediji razjarivali antizapadni narativ, što bi sve skupa dodatno radikaliziralo Bošnjake.
Iako se vjerski poglavari po pravilu ne kaju, samo bi iskreno pokajanje, adekvatnije rečeno teoba, reisa Kavazovića, makar bila iskazana diplomatskim riječnikom, upućena kako domaćoj tako i svjetskoj javnosti mogla otkloniti eventualne kobne posljedice sporne izjave.
(TBT, Tim za analitiku)