„Tuarezi su muslimani. Prije više od hiljadu godina obratili smo se na tu religiju, ali bez rata i nasilja. Izabrali smo da ćemo biti muslimani. Za nas je to bila tolerantna religija. Borba Tuarega ne vrti se oko vjere. Radi se o zaštiti naših ljudskih prava. Mi smo djeca pustinje i želimo odlučivati o našoj budućnost“, rekao je za internetsku stranicu halalmonk.com Ousmane Ag Mossa, pjevač, gitarist i tekstopisac grupe Tamikrest koja će nastupiti u nedjelju u Vintage Industrial Baru i promovirati posljednji studijski album „Tamotäit“.
Bend je osnovan 2006. na sjeveru Malija, u gradu Kidalu, Tamikrest na jeziku tamasheku znači koalicija ili savez i članovi grupe dolaze iz različitih zemalja, Malija, Nigera, Alžira i Francuske.
Ousmane ag Mossa je odrastao u dubini Sahare i htio je postati odvjetnik, odnosno predstavnik svog naroda, polunomadskih Tuarega iz južne Sahare koji su ugnjetavani tijekom posljednjih 50 godina. Ali Tuarezi nemaju odvjetnike pa je postao glazbenik. To mu je omogućilo da na koncertima po svijetu govori o problemima svog naroda, što je možda i bolja pozicija nego da je postao odvjetnik.
„Tuarezi su izvorni stanovnici pustinje tisućama godina. U dalekoj prošlosti držali su trgovinu Zapadne Afrike u svojim rukama. Ali postali su političke žrtve načina na koji su povučene umjetne granice diljem zapadne i sjeverne Afrike. Teritorij kojim su Tuarezi lutali podijeljen je na različite dijelove te se prostire u pet država: Mali, Niger, Burkina Faso, Libija i Alžir“, rekao je.
Situacija se dosta razlikuje od zemlje do zemlje. Tuarezi u Alžiru žive sasvim drugačijim životom od onih u Maliju ili Libiji. U Maliju ima najviše problema. Od šezdesetih je bilo mnogo nemira. Zbog političkih odluka tog vremena, Tuarezi su se počeli osjećati kao stranci u vlastitoj zemlji. Plaćali su poreze, radili i ispunjavali svoje obveze, a zauzvrat nisu dobili ništa. Sve je dovelo do prve otvorene bitke između Tuarega i malijske vlade 1963.
U zapadnim zemljama također često se govori o terorističkim islamističkim skupinama u Maliju, ali politički ciljevi islamističkih organizacija poput Akima, ogranka Al-Kaide u islamskom Magrebu, nemaju veze s borbom Tuarega.
„Pripadnici islamističkih skupina imali su potpuno drugačiji cilj od onoga što su ljudima govorili. Ali kada netko dođe Tuaregu i kaže da vjeruje u Boga, mi ga doživljavamo kao dobru osobu, jer netko tko vjeruje u Boga za nas nema loše namjere i mi mu vjerujemo. Tako oni koriste vjeru da uđu u našu zajednicu i preobrate mnoge Tuarege. Na taj način i korak po korak žele implementirati striktno tumačenje šerijatskog zakona koje je bio prije mnogo stoljeća. Ali zašto bismo se vraćali u to vrijeme?“ rekao je.
Malijska vlada pokušava poistovjetiti borbu Tuarega za autonomijom s globalnim džihadom barem jedno desetljeće, iako je borba Tuarega prethodila nastanku Al-Kaide 30 godina. “Političari su profitirali od tog nedostatka jedinstva. Neki Tuarezi zauzeli su se za nametanja šerijatskih zakona koji nemaju nikakve veze s onim za što se većina nas bori cijeli život”, rekao je za Guardian.
Uz Tinariwen, Tamikrest su najprepoznatljiviji tuareški pustinjski blues band pa ih često nazivaju “duhovnim sinovima Tinariwena”. Ako Tamikrest zapadnjačkoj publici ne zvuči mnogo drugačije od svojih mentora Tinariwena, to je zato što je njihova borba u biti ista. “Ova je glazba utemeljena na vrlo preciznom cilju, slobodi Tuarega. Velikim dijelom mi smo djeca Ibrahima ag Alhabiba, osnivača Tinariwena. Na mene su jako utjecali njegova glazba i njegov zvuk gitare”, rekao je.
Glazba Tamikresta ima korijene u tuareškom bluesu,a zapadnjački glazbeni utjecaji kao što su Jimi Hendrix, Bob Marley, Pink Floyd i Mark Knopfler stvorili su poseban zvuk grupe. Teme njihovih pjesama su univerzalne u tuareškoj gitarskoj glazbi: čežnja za domom, gubitak, ljepota prirode i potreba da se Tuarezi ujedine i preuzmu kontrolu nad vlastitom budućnošću.
„Tuarezi su potisnuta i marginalizirana zajednica. Stoga sam odlučio biti glazbenik i preuzeti važnu ulogu u našem društvu. Nemamo puno prostora u medijima ili u malijskoj politici. Ali mi imamo povijest, kulturu i jezik koji su nam jako važni. Svojom glazbom čuvamo svoje sjećanje jer nemamo dokumentiranu pisanu povijest. Glazbenici štite i čuvaju našu povijest“, rekao je i otkrio da ne crpi inspiraciju iz vjera „jer sam ja glazbenik i moja vjera se tiče samo mene i Boga“.
(TBT, Nacional)
