Nema govora da se radi o dugogodišnjem iskustvu bavljenja politikom i svime što je odlikovalo postratnu političku scenu u Bosni i Hercegovini, i da to ovih dana demonstriraju Bakir Izetbegović i Željko Komšić. Oni naprosto dominiraju u odnosu na svoje oponente i opoziciju u Sarajevu. Stoga kao tandem djeluju vrlo „ubojito“ i uvjerljivo te bi, što je sasvim izgledno, mogli pobjediti na narednim izborima.
ŽELJKOVA „BANANA“ TROJKI
Nakon što su od lidera opozicionih stranaka napravili „bekane“ tokom pregovora o izbornoj reformi te izišli kao pobjednici iz te političke sage, startali su sa izbornom kampanjom „punim (patriotskim) plućima“. Očito su radili kao tandem i tokom pregovora te se rasporedili da Komšić bukvalno zavede i politički dezavuira ljevičare, Nermina Nikšića i Edina Fortu, a Izetbegović preuzme desničare Fahdrudina Radončića, Elmedina Konakovića i Nermina Ogreševića. Na način kako je Komšić navukao na „tanak lede“ Niškšića i Fortu, a nagovorivši ih da to ignoriraju, tako je Izebegović naveo Radončića, Konakovića i Ogreševića u „bračnu postelju“ koju sudbinski dijeli više od decenije sa Draganom Čovićem. Prosto je nevjerovatno koliko su Komšić i Izetbegović bili uvjerljivi u svojim visprenim komunikacijamasa njima. Tako da se bilo počelo spekulirati o stvarnaju novog lijevog bloka stranaka kojeg će predvodti Komšić i Nikšić, odnosno da se već na društvneim mrežama spekuliralo o povratku Konakovića u SDA, a nakon prijateljkih ćaskanja kakava su imali u Neumu. Kao što se ni Radončić nije libio dijeliti komplimente svom sabesjedniku iz Neuma Izetbegoviću dajući mu punu podršku u pregovorima.
A onda će, nakon što se maestralno izvukao iz pregovora, poput „zmije iz košuljice“, Izetbegović će okriviti ljevičare za „slučaj Komšić“, a Komšić će Radončića i Konakovića proglasiti izdajnicima i Čovićev igračima. Kad je Čović „ispucao“ i posljednje adute za nastavak pregovora, a CIK raspisao izbore po postojećem Izbornonm zakonu, Komšić je pucao od ambicije i adrenalina obznanio kandidaturu u intervjuu na FACE TV.
Pošto je već davno Izetbegović rekao da će biti kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH, to znači da je Komšićeva mabicija da u zgradi Predsjedništva ostane sve isto a da se samo rotiraju Šefik Džaferović i Bakir Izetbegović. Tačno je rekao da je važno da samo bude omjer 2:1 u odnosu na Milorada Dodika.
Međutim, njegov istup je bio tempiran s ciljem da odvrati Denisa Bećirovića od kandidature i tako definitvno „složi bananu“ i namagrači Trojku koja je tvrdila da će biti njihov zajednički kandidat. Da je Komšić uspio u toj nakani najbolje pokazuje šutnja iz redova opozicije. Još uvijek nema odluke o njihovom kanidatu. Da se stvar bude baš dramatična potrudio se Fahrudin Radončić koji je najavio formiranjem novog opozicionog bloka stranaka čiji bi kandidat bio on osobno. Tako da višeu opće nije bitno da li će nedolučni Bećirović pristati da bude kandidat Trojke,ili će to biti neko drugi. Ko god da bude izgledi su mu u ovakvoj konstalaciji odnosa slabi.
DAN POBJEDE
Za ovako loš start opozicije, ili tačnije za izvrstan start kanididata pozicije, odgovoran je, tačnije kriv je Nermin Nikšić! On je sebi dozvolio da bude izmanipuliran od strane Komšića da igra njegovu igru oko pregovora o izbornoj reformi. Niko Nikšića ne bi prisilio da potpiše bilo šta što je suprotno programskim načelima SDP-a, odnosno njegovom političkom uvjerenju, ali je eskivaža pregovora posljednje utočište političkih kukavica. I opet će Izetbegović imati izgovor pred međunarodnom zajednicom i Hrvatima kako on nema ništa sa Komšićevom kanidaturom, te da on ne izbjegava pregovore već opozicija, odnosno ljevičari.
I kad je vanjska politika u pitanju, konkretno kriza u Ukrajini, opozicija kaska za pozicijom. Iako je lider NESS-a Nermin Ogrešević prvi organizirao humanitarni konvoj pomoći Ukrajini, na tom se stalo. Opocioni lideri su trebali eksplicitnije podržati Volodimira Zelenskog, češće se oglašavati pa čak i organizirati demonsatracije podrške Ukrajincima. Ali zato su na Dan pobjede nad fašizmom lideri pozicije Komšić i Izetbegović stali na čelo povorke Sarajlija koja je organizirana u znak podrške Ukrajini.
Kriza u Ukrajini će potrjati dugo, a sigurno neće biti okončana do kraja izborne kampanje. Opozicioni lideri bi glasnije trebali osuditi učešće Ramzana Kadirova u agresiji na Čečeniju, jer se to očekuje od bosanskih muslimana koji sukpa sa Čečenima bili žrtve ruskog komunističkog imperijalizma.
Pošto ne treba potcjeniti Dragana Čovića koji je doživio viliki politički debakl, i stoga treba očekivati ozbiljne političke probleme i tenzije u Bosni i Herecgovini tokom izborne kampanje, još ima vremena da se opozicija prisabere i „presloži karte“ , te zauzme drugačiju strategiju obračuna sa pozicijom.
(TBT, Tim za analitiku)