RELIGIJA
Sa sličnim se
problemom susreo i papa Franjo koji je umjesto strogih pravila odlučio
prigrliti empatiju našavši se tako na udaru biskupa čija je jedina misija
zaštititi instituciju
FOTO: Ilustracija
(123RF)
Iako se neprestano
referiraju na njega, savremeni konzervativni kršćani teško bi prihvatili Isusa,
a s obzirom na porast konzervativnih snaga, ne samo u Hrvatskoj već i u ostatku
svijeta, dobro je prisjetiti se članka Franka Schaffera iz AlterNeta koji se odnedavno
ponovno počeo širiti društvenim mrežama.
Autor u svom
tekstu ističe sklonost kršćana da prave jasne razlike između svoje verzije
istine i tuđih propusta što se uvelike razlikuje od Isusove poruke čija je sama
srž micati razlike između ljudi.
I ne radi se o
generalizaciji. Štoviše, ističe niz primjera. Empatija koju je promicao
vidljiva je u postupcima kršćana koji ljubav stavljaju ispred “piše u
Bibliji”, svaki puta kada papa Franjo stavi iznimku prije dogme ili svaki
puta kad svećenik poželi dobrodošlicu gay parovima.
Poruka dolazi do
izražaja i kod ateista koji njegova učenja ponekad slijede bolje od većine
kršćana.
Ko uopće slijedi
te poruke?
Primjerice, u
“bezbožničkoj” Danskoj čiji građani u daleko manjem broju posjećuju
crkve, propisano je minimalno četiri sedmice porodiljnog prije i 14 sedmica
poslije rođenja djeteta kako bi se pomoglo ženama, a novopečenim roditeljima
pomažu i stručnjaci koji posjećuju njihove domove.
S druge strane, u
zemljama koje mnogo toga navodno rade “u ime porodice”, konzervativni
političari upravo su oni koji su najskloniji ukidati programe čiji je cilj
pomoći ženama i djeci dok paralelno promiču mit sirotinji koja je na teret
društvu.
“Bogobojazni”
Amerikanci skloni su sirotinju i one slabijeg imovinskog stanja tretirati kao
“parazite” ili skupinu koja “samo uzima od onih koji pošteno
rade” što je zanimljivo jer tako staju na stranu farizeja istovremeno se
pozivajući na Bibliju.
Stoga, postavlja
se pitanje, ko danas uopće slijedi Isusove poruke?
Kult knjige
Kršćani danas
imaju izbor, slijediti Isusa ili slijediti kult knjige. Ako je Isus Bog kao što
tvrde, izbor je prilično jasan jer ni Isus nije slijedio “Bibliju”
svog vremena.
Sa sličnim se
problemom susreo i papa Franjo koji je umjesto strogih pravila odlučio
prigrliti empatiju našavši se tako na udaru biskupa čija je jedina misija
zaštititi instituciju.
Naime, svaki puta
kada je Isus spomenuo tadašnji ekvivalent crkvene tradicije, Toru, to bi
zvučalo kao: “Spisi govore to i to, ali ja tvrdim…”. Dakle, očito
je da je i on potkopavao važnost pravila i tradicije te na prvo mjesto stavljao
empatiju.
Drugim riječima,
svaki puta kad se odmaknete od crkve i stanete na stranu empatije, bliži ste
Isusu. Svaki puta kad papa Franjo stane na stranu onih koje je crkva odbacila,
bliži je Isusu. S druge strane, svaki puta kada ga biskupi u tome pokušavaju
spriječiti, staju na stranu onih koji su Isusa ubili.
Da se ravnao
prema tadašnjim vjerskim zakonima i ponašao se kao “dobar Židov”,
Isus bi samo prošao pored gubavca koji ga je zamolio da ga izliječi. Umjesto
toga, ispružio je ruku, dotakao ga i tako prekršio stroga pravila u kojima
stoji da je svatko tko gubavca dotakne zaražen.
Humanist kojeg bi
danas mrzili
Dakle, vjerovali
u cijelu priču ili ne, iz samog opisa jasno je da se radilo o čovjeku koji je
kršio pravila i bio humanist.
Konzervativniji
svećenik danas bi mu vjerojatno odbio dati sakramente, časopisi bi ga osuđivali
zbog kršenja pravila, zahtijevali njegovo otpuštanje ili ga nazivali izdajicom
kršćanstva.
Ukratko, ne bi
bio omiljen jer poruka njegova života može se svesti na poticanje intervencije
i ubrzavanje evolucije empatije. Što mnogima danas promiče.
(The Bosnia
Times, Index.hr)
