PROZELITIZAM
Za Benjamina,
nakon što je na par sekundi zaronuo u vodu, više ništa nije kao ranije. 25
godišnji Iranac je od sada kršćanin. Kršten je u gradskom bazenu u Hamburgu.
Krstio ga je svećenik perzijske zajednice. U njegovoj zemlji muslimani, onim
koji konvertiraju u kršćanstvo, prijete smrtnom kaznom. Benjamin radosno govori
da „danas počinje njegov novi život. Sada pripadam Isusu“.
FOTO: (public)
Za Benjamina,
nakon što je na par sekundi zaronuo u vodu, više ništa nije kao ranije. 25
godišnji Iranac je od sada kršćanin. Kršten je u gradskom bazenu u Hamburgu.
Krstio ga je svećenik perzijske zajednice. U njegovoj zemlji muslimani, onim
koji konvertiraju u kršćanstvo, prijete smrtnom kaznom. Benjamin radosno govori
da „danas počinje njegov novi život. Sada pripadam Isusu“.
Ovakvu odluku
nije donio samo Benjamin. Na rubu bazena u bijelim odijelima na krštenje čeka
više od 70 osoba. Samo ove godine je u ovoj zajednici kršteno više od 600
osoba, piše Deutsche Welle. I druge zajednice bilježe sve veći broj izbjeglica
koje traže učlanjenje. Zajednica Svetog Trojstva u Berlinu je prošle godine
imala 185 krštenja.
“Zašto živjeti u
strahu?”
„Razlozi koji se
navode u zahtjevima za promjenu vjere su slični“, kaže svećenik Albert Babajan:
„Mnogi kažu da su razočarani islamom“. Benjamin je također razočaran: „U Iranu
sam počeo izučavati različite religije. Tada sam se upitao zašto ja ustvari
cijelo vrijeme živim u strahu?“. U Hamburgu se sreo s dvojicom kršćana iz Irana
i zahvaljujući njima je pronašao novu zajednicu koja zbog sve većeg broja
članova sada traži veće prostorije. I druge zajednice u Njemačkoj navode da su
klupe u crkvama sve punije.
Krsni list kao
razlog za dobivanje azila?
Za vlasti je
krštenje tzv. „samostalno i naknadno stvoren“ razlog za traženje azila. Time i
dio biografije tražitelja azila koji mora biti provjeren. Prema navodima
Saveznog ureda za migracije i izbjeglice, konfesija tražitelja azila, čak ako
je osoba nedavno konvertirala, može biti razlog za lakše dobivanje azila jer mu
zbog prelaska na drugu vjeru u njegovoj zemlji prijeti proganjanje. Na kraju se
radi o odgovoru na pitanje: krsti li se osoba iz vjerskog uvjerenja ili
konvertira samo radi azila? Međutim, kako se to može utvrditi? Crkva i vlasti
se uvijek i ne slažu.
Protestantska
crkva u Njemačkoj je davno izradila priručnik za župnike koji bi im trebali
pomoći u adekvatnom ophođenju sa zahtjevima za krštenjem. U tom priručniku se
navodi da je crkva zadovoljna što „biti kršćanin kod ljudi iz zemalja poput
Irana, Afganistana i Pakistana, budi posebnu atraktivnost“. S druge strane
crkva krštenjem preuzima posebnu ulogu: „ Tražiteljima azila može biti od
velike koristi ako ih na saslušanje u državnim službama ili na sudu prate
vjerski službenici. Ono što oni tamo doživljavaju predstavnici crkve često
ocjenjuju dosta kritično.
Vjerom do azila?
Saslušavanja su
ponekad vrlo različita. Službenici postavljaju pitanja o vjerskoj pripadnosti,
zašto vam je uopće potrebna religija? Ili pitanja poput, koliko dana razdvaja
blagdane Uskrs i Duhove? Jedna svećenica kaže da je morala svjedočiti da je
podnositelj azila aktivan u zajednici tako što je pored njene izjave morala
predočiti 30 potpisa njemačkih članova zajednice.
Predstavnici
crkve se kroz takva pitanja osjećaju napadnutima. „U osnovi je problematično
što se s državnog mjesta provjerava osnovno djelovanje crkve kojoj se time
predbacuje da prilikom dodjele sakramenata ne postupa pažljivo“, mišljenja je
svećenik Martens iz Berlina.
Protestantska
crkva također postavlja pitanje kompetentnosti državnih službi. Provjeru
vjerske pripadnosti bi, smatraju odgovorni u crkvi, trebalo izostaviti. Osim
toga, potrebno je točno razjasniti kako će podnositelj zahtjeva za azilom
prakticirati vjeru po povratku u svoju domovinu.
Prelazak na drugu
vjeru ne sprječava od prisilnog povratka
Pastor Albert
Babajan ne sumnja u svoje nove vjernike. Zajednica želi misionare. Prije nego
neko bude kršten u perzijskoj zajednici, mora proći višemjesečni vjerski tečaj.
U okviru tog tečaja se govori o Bibliji, ali i uči njemački jezik. „Poslije
toga ne bude svako kršten, navodi pastor: „Ako imam dojam da netko ne vjeruje
od srca, onda mora još jednom pohađati tečaj“. Većina krštenih osoba nakon
prelaska na kršćanstvo ostaju aktivni članovi zajednice.
Međutim, prelazak
na kršćanstvo ni u kom slučaju ne sprječava prisilni povratak. U jednoj
crkvenoj zajednici u Schleswig-Holsteinu, koja ne želi da se njeno ime navodi,
tri tražitelja azila će uskoro biti prisilno vraćena u svoje domovine: „Vrlo
sam zabrinuta“, kaže svećenica u crkvi. Benjamin, koji je nedavno prešao na
kršćanstvo, ne želi se vraćati u Iran: „Tamo više za sebe ne vidim mjesto. Samo
želim slobodno živjeti“. Benjamin je svjestan rizika da bi mogao biti prisilno
vraćen: „100 posto sam siguran da sam na pravom putu“. Taj put počinje u
svlačionici gradskog bazena u Hamburgu.
(The Bosnia
Times, DW/HMS)
