Do sada je svaki od posljednja četiri predsjednika Sjedinjenih Država pokušavao okončati najduži američki rat. George Bush, Barack Obama, Donald Trump, a sada i Joe Biden obećavali su “nove strategije” i “pobjede”, ali u realnosti više djeluje kao da se ponavlja Vijetnam, dok talibani već tvrde pobjedu.
Biden je u srijedu obećao da će povući svoje snage iz Afganistana i to do 11. septembra, na 20. godišnjicu terorističkog napada na New York, Washington i Pensilvaniju koji su na prvom mjestu i zaslužni što se islamska republika našla na meti.
Za te dvije decenije agonije u Afganistanu poginulo je više od 2.300 američkih vojnika, desetine hiljada je ranjeno, afganistanske žrtve su ogromne a potrošeno je preko dva biliona novca poreskih obveznika, pokazuje sumorna statistika.
Nakon povlačenja, američke trupe će ostaviti dijelove zemlje pod kontrolom istih opresivnih talibanskih lidera koji su tu bili i 2001. – a talibani već proglašavaju pobjedu koju su obećavali mnogi američki predsjednici unazad dvije decenije.
„ Mi smo dobili rat, a Amerika je izgubila „, rekao je BBC-u Hadži Hekmat, talibanski gradonačelnik iz sjenke u distriktu Balk.
Bidenova odluka da odloži povlačenje preostalih snaga do septembra znači da će Amerikanci ostati u zemlji duže od prvobitno dogovorenog roka od 1. maja, a iz redova talibanskih lidera već stižu oštre reakcije.
„ Spremni smo za sve. Potpuno smo spremni za mir i potpuno smo spremni za džihad“, kaže Hekmat, koji je s talibanima od devedesetih.
Na pitanje da li bi talibani bili voljni da dijele vlast sa drugim afganistanskim političkim frakcijama, Hekmat je rekao da će “prihvatiti šta god odluči” politička uprava grupe u Kataru.
BBC ukazuje da talibani ne vide sebe kao pobunjeničku grupu, već vladu u čekanju. Oni sebe zovu “Islamskim emiratom Afganistan”, ime koje su koristili kad su bili na vlasti od 1996, prije nego što su svrgnuti nakon terorističkog napada na SAD. Sada imaju sofisticiranu strukturu “sjenke”, sa zvaničnicima koji su zaduženi za nadgledanje svakodnevnih usluga u područjima koja kontroliraju.
U Afganistanu, vlada kontrolira veće gradove, ali ih talibani okružuju, a prisutni su i u selima. BBC ukazuje da je teško vidjeti kako će se ljudi poput Hekmata – koji afganistansku vladu, ili kako je talibani zovu “administracija Kabula” smatraju koruptivnom i neislamskom – izmiriti sa ostalima u zemlji, osim ako nije po njihovom.
„ Ovo je džihad, to je obožavanje. Mi to ne radimo zbog vlasti već zbog Alaha i njegovog zakona. Da donesemo šerijat u ovu zemlju. Ko kod ustane protiv nas, borit ćemo se protiv njih“, ističe Hekmat.
CNN podsjeća da su Sovjeti okupirali Afganistan tokom osamdesetih i povukli se nakon otpora boraca poznatih pod kolektivnim imenom mudžahedini, a među njima je bio i Osama bin Laden. SAD su davale oružje i drugu pomoć ovim antisovjetskim snagama, ali u vakuumu nastalom nakon raspada SSSR oformio se pokret talibana pod rukovodstvom Mulaha Mohameda Omara, koji je želio stvoriti islamsko društvo, izbaciti strane uticaje poput televizije i muzike i nametne represivnu verziju Islamskog zakona kojim su posebno pogođene žene. Do 2001. kontrolirali su skoro čitavu zemlju.
Teroristički napad na SAD izvršila je organizacija Al Kaida, a ne afganistanski talibani, ali su njegovi organizatori – uključujući Osamu bin Ladena – djelovali pod okriljem talibana, koji su odbili predati Bin Ladena nakon napada.
Uslijedila je invazija NATO saveznika na čelu sa SAD, označena specifično kao korak u ratu protiv terorizma.
Bush krenuo u rat
Četiri dana nakon invazije na Afganistan, tadašnji američki predsjednik Georga Bush pojavio se na konferenciji za novinare u Bijeloj kući, pred nacijom zaplašenom i bijesnom nakon napada 11. septembra. Iako je većina Amerikanaca podržavala Bushovu odluku da se ide u rat, postojala je velika neizvjesnost oko toga kako će se konflikt razvijati i koliko bi mogao trajati.
Bush je tada bio u kancelariji manje od devet mjeseci, ukazuje “Washington post”.
„ U Vijetnamu smo naučili neke veoma važne lekcije… Ovo je druga vrsta rata koji zahtjeva drugu vrstu pristupa i mentaliteta“, rekao je tada Bush.
On nije mogao kazati koliko će konflikt trajati, ali je obećao pobjedu.
„ Ovaj određeni bojni front će trajati koliko bude trebalo da se Al Kaida privede pravdi. To se može dogoditi sutra, mjesec dana od danas, za godinu ili dvije, ali prevladat ćemo“, poručio je Bush.
Ostaje pitanje kakve su ishode predviđali njegova tri nasljednika dok su obećavali pobjedu u Afganistanu. Isprva je cilj bio uništiti Al Kaidu i osigurati da terorističke grupe ne koriste Afganistan kao bazu za lansiranje drugih terorističkih napada na SAD. Ali, za šest mjeseci taj cilj je već postignut – lideri Al Kaide su ili ubijeni ili su uhvaćeni, ili su pobjegli iz zemlje.
Međutim, umjesto da proglasi kraj rata, Bush je proširio misiju.
.
U aprilu 2002. objavio je nove političke i vojne ciljeve. Rekao je kako će SAD pomoći svoje afganistanske saveznike da izgrade moderniziranu naciju sa stabilnom demokratijom, snažnom nacionalnom armijom, boljim zdravstvenim i novim sistemom javnog obrazovanja za dječake i djevojčice.
Osim ovih uzvišenih ciljeva, Bush nije naveo koliko bi to dugo moglo trajati.
„ Ostat ćemo dok se misija ne izvrši“, rekao je.
“Jel mi dobijamo ili gubimo?”
Sljedeća dva predsjednika nakon njega, Barack Obama i Donald Trump, uokvirili su sebe u istu sliku. Poput Busha, i oni su obećali pobjedu u Afganistanu, ali su zaboravili da kažu šta to znači i šta to američke trupe trebaju postići prije nego što se vrate kući. Da li je neprijatelj Al Kaida? Da li su i talibani neprijatelji i šta je sa drugim oružanim frakcijama u zemlji koje prijete njenoj stabilnosti?
Kako se rat razvlačio – treba li ponovo ukazati na paralelu sa Vijetnamom – američke vlasti su insistirale kako pobjeđuju, čak i dok su se gomilali dokazi za suprotno. To je bilo pred javnošću. Privatno su izražavali ozbiljne sumnje.
„Da li mi dobijamo ili gubimo globalni rat protiv terorizma? „, upitao je ministar odbrane Donald Rumsfeld u povjerljivoj bilješci upućenoj zvaničnicima Pentagona u oktobru 2003. „Prilično je jasno da koalicija može pobijediti u Afganistanu i Iraku na ovaj ili onaj način, ali to će biti dug i naporan posao“, rekao je on.
Do 2006, kako su talibani postepeno sticali snagu, a njihove gerilske kampanje eskalirale, sumnje u pobjedu su postale još veće.
„ Ne pobjeđujemo u Afganistanu „, upozorio je Washington američki ambasador Ronald Numan u diplomatskoj depeši u avgustu 2006.
Ipak, u javnosti se govorilo potpuno suprotno.
„ Pobjeđujemo“, rekao je “ABC news” general-pukovnik Karl Eikenberry, komandant američkih snaga u Afganistanu, svega dvije nedjelje nakon gore spomenute depeše.
Na pitanje da li bi SAD mogle da izgube taj rat, Eikenberry je odvratio: – Gubitak nije opcija u Afganistanu.
Obamina skupa strategija
Dvije godine kasnije američki komandanti su zatražili pojačanje od Pentagona jer gube teritorije od talibana, a kad je Obama preuzeo kancelariju 2009. vojni zvaničnici su priznali da su suočeni sa pogoršanom situacijom. Obama je proglasio skupu strategiju slanja hiljada dodatnih trupa u Afganistan i potrošio milijarde dolara da izgradi vladu u Kabulu.
„ Moja poruka terorističkim grupama koje nam se suprotstavljaju je ista: porazićemo vas“, rekao je Obama u martu 2009, prenio je “Washington post”.
Još jednom, niko iz administracije nije mogao da artikulira šta ta pobjeda u stvari znači.
„Kako ćemo znati kad je ovo gotovo? Kako se ovo završava?“, upitao je u aprilu iste godine senator James Web Obaminu podsekretaru odbrane Michela Flournoy i generala Davida Petraeusa na saslušanju u Kongresu.
A odgovor je bio kompliciran i nejasan.
FOTO: (MICHAEL REYNOLDS / EPA)
– Mislim da je ključna tačka definiranja uspjeha kad i Afganistanci i Pakistanci imaju i sposobnost i volju da se sami izbore sa ostatkom prijetnje… „ rekla je Flournoy, dok je Petraeus dodao:
„ Pa, pretpostavljam da bih ponovio isto“.
Obama je obećao da će povući američku vojsku iz Afganistana do kraja drugog mandata ali je poslije, kad je postalo očigledno da afganistanske snage nisu sposobne da se same odbrane od talibana, naredio da ostane oko 8.400 trupa. Kad je u Bijelu kuću ušao Trump 2017. situacija je djelovala sumorno.
Trumpova prazna obećanja
Talibani su postali moćniji a ne slabiji tokom Obaminih osam godina u kancelariji. Njihovi redovi brojali su 60.000 boraca, dok su afganistanska vojska i policija imale toliko žrtvi da je vlada u Kabulu tajila brojke kako ne bi uništila moral.
„Trenutno ne pobjeđujemo u Afganistanu „, priznao je u junu 2017. Trumpov ministar odbrane Jim Mattis pred Komitetom oružanih snaga u Senatu.
Trump je stoga u avgustu objavio novu ratnu strategiju i obećao da će ne samo okončati 16-godišnji konflikt već i pobijediti, jednom i zauvijek.
„Naše trupe će se boriti do pobjede. Od sada će pobjeda imati jasnu definiciju: napadanje naših neprijatelja, uništenje Islamske države, slamanje Al Kaide, sprječavanje talibana da preuzmu Afganistan i zaustavljanje masovnih terorističkih napada prije nego što se pojave“, rekao je.
Trump je ponovo eskalirao rat jačajući broj trupa na 14.000. Naredio je i intenzivne zračne udare koji su izbacili više bombi i projektila nego ikad dotad u konfliktu. Ali, on nije išao na pobjedu. Prema njegovoj strategiji SAD su pokušavale oslabiti talibane kako bi stekle političku prednost na mirovnim pregovorima. Bar toliko je uspjelo – u februaru 2020. Trumpova administracija je postigla sporazum sa talibanima koji je postavio osnove za postepeno povlačenje svih američkih trupa iz Afganistana.
I konačno su prestali obećavati da će SAD pobijediti u najdužem ratu u svojoj historiji.
Šta dalje?
Sada sa Bidenom na čelu, očekuje se da će njegova odluka o povlačenju biti konačna i bezuvjetna, navodi CNN. “Veoma malo” trupa će ostati u Afganistanu, radi pomoći američkim diplomatama – tačna brojka nije poznata niti je poznato kakvu će tačno ulogu – ako ikakvu – imati specijalne trupe u zemlji.
Bidenova odluka nije prošla bez podrške niti kritike.
„ Mislim da je Biden osmislio veoma pažljiv i promišljen plan. Predsjednik ne želi beskonačne ratove. Ja ih ne želim. Ne želi ih ni američki narod“, rekao je vođa većine u Senatu Cak Schumer.
„ Očigledno smo mi tu da pomognemo našem neprijatelju da proslavi godišnjicu napada 11 septembra umotavanjem zemlje u poklon i predajom njima „, ocijenio je u srijedu lider manjine u Senatu Mitch McCONNELL.
Kako navodi CNN, SAD će sada pokušati izdejstvovati mirovni sporazum između afganistanske vlade i talibana, a septembar bi mogao biti de fakto rok za te pregovore.
Biden je u srijedu rekao da nema tog broja američkih vojnika koji će odvratiti talibane ili okončati rat. On je nadglasao komandante koji su zabrinuti da će talibani pregaziti afganistansku vladu jednom kad Amerikanci odu, a istu brigu dijele i američki obavještajci.
“Talibani će vjerovatno steći koristi na bojnom polju a afganistanska vlada će se mučiti da ih drži na odstojanju ako koalicija povuče podršku”, stoji u izvještaju o zvaničnoj procjeni svjetskih prijetnji.
SAD će nastaviti da se koriste diplomatskim i monetarnim sredstvima, ali nije jasno da li će ona donijeti rezultate koje nisu mogle iznjedriti dvije decenije demonstriranja američke vojne moći u Afganistanu.
(TBT, Blic)