Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Da počnem sa jednim bizarnim slučajem koji prilično zorno oslikava problem slobode govora i mišljenja kod bosanskih muslimana. Sarajevski imam Muhamed Velić napisao je post o ceremoniji preimenovanja Aja Sofije u džamiju. On je krtizirao pokazivanje mača sultana Mehmeda Fatiha u njoj za vrijeme prve džumme-namaza. Post je prenijelo nekoliko portala da bi nakon toga Velić post izbrisao, pa objavio novi sa korigiranim stavovima. Sam je priznao da nije mogao izdržati pritisak botova koji su ga napali uvrjedljivim i prijetećim komentarima.
MRŽNJA DESNIČARA PREMA ŽENAMA
Pošto je Velić poznat od ranije po tome da je znao često i sam sudjelovati u harangama na društvenim mrežama protiv oponenata bošnjačkog režima te mu je Facebook ukidao profil zbog govora mržnje, ovo mu je bila dobra lekcija. Ipak pošto on slovi kao čovjek koji je blizak Osmanu Mehmedagiću Osmici, sam se hvalio tim prijateljstvom, uz to mu je brat Abdugafar ef. Velić, sadašnji glavni imam Sarajevskog medžlisa, blizak prijatelj Šefkije Okerića, kućnog prijatelja braćnog para Bakira i Sebije Izetbegović, sigurno nije mogao ni zamisliti da će režimski botovi izvesti ovako brutalan i ostrašćen napad na njega.
Samo nekoliko sedmica ranije Samra Ćosović-Hajdarević, zastupnica SDA u Skupštini KS, prijavila je porodično nasilje. Nju i njenu kćerkicu napao je njen muž Namik Hajdarević. Pošto se gospođa Ćosović-Hajdarević eksponirala u skupštinskim klupama sa svojim diskusijama koje graniče sa govorom mržnje, te zagovarala čak nasilne metode u obračunima sa oponentima režima, zadobila je imidž megafona režimskih botova. Njen slučaj zaslužuje širu elaboraciju nasilja u muslimanskim porodicama kao i mržnje desničara prema ženama, ali je očigledno da je samo njena mahrama na glavi i da ona „nije mislila svojom glavom“ kad je govorila to što je govorila već da su ti botovski stavovi zapravo stavovi njenog nasilnog muža koji je, sigurno, jedan obični režimski uhljeb.
U međuvremenu je podignuta optužnica protiv Semira Efendića, načelnika općine Novi Grad, zbog saobraćajke sa smrtnim posljedicama. On smatra da je optužnica tempirana u predizborno vrijeme i na taj način otvara sumnju da iza svega stoji osobno Bakir Izetbegović te da mu se time sveti zbog afere „Asim“ čije je aktere on raskrinkao. Iako se doimalo da su Izetbegović i Efendić izgladili odnose nakon što ga je Izetbegović javno pohvalio, Efendićevi stranački drugovi kao i mnogobrojni simpatizeri smatraju da je to sve „Bakirova fakinska ujdurma“. Izleda da ogromna većina stranačkog kadra više ne vjeruje predsjedniku Izetbegoviću i da su prozreli njegovu metodu obračuna sa nepoćudnim i nepoželjnim kadrovima na način da te „prvo medom namaže, a onda pusti pčele na tebe“. Ovom izrekom se objašnjava Izetbegovićeva slatokrječivost koju on uputi nekome da bi onda izdao direktivu svojim botovima da se okome na dotičnog.
Zato Efendić lamentira da nema ništa protiv da afera sa njegovom saobraćajkom dobije sudski epilog i da mu stranački botovi ne smiju presuđivati. Pošto su najotrovniji botovi baš uzgojeni u Efendićevoj „bašti“ i pošto ih je on finansirao/tovio, kao što je finansirao notorne režimske novinare, i njemu je mahal da „poženje ono što je posijao“.
Ako bi se Efendić eventualno obratio policiji radi zaštite od ovakvih napada režimskih botova, konkretno, ako bi zamolio Aljošu Čamparu, ministra untrašnjih poslova FBiH, sa kojim je i prokazao aferu „Asim“, ovaj će mu samo slegnuti ramenima i reći kako ni sam sebe ne može zaštiti od istih jer je i on postao njihova meta zbog svojih kritičkih stavova na račun SDA, posebno na račun direktora OSA-e Osmana Mehmedagića i Sebije Izetbegović. Ovo pokazuje da botovima Bakir „daje krila“, Osmica im instalira „žaoku“, a Sebija spravlja „otrov“.
ČUVARI ALIJINE REVOLUCIJE
Opće je poznato da Turska već decenijama širi utjecaj u Bosni i Hercegovini preko svojih religioznih nevladinih organizacija koje rade na islamskom prozelitizmu i širenju kulta ličnosti Erdogana kao zaštitnika svih muslimana na Balkanu.
Tako da slučaj imama Velića više govori u prilog tezi da je Izetbegović dopustio da Erdoganova privatna tajna policija Ekči, pod izgovorom borbe protiv terorizma, posebno tzv. organizacije FETO, djeluje u Sarajevu i da ček ragrutira i instruira Izetbegovićeve „odrede smrti“. Takav zaključak bi se mogao izvesti na slučaju Semira Efendića koji je bio nada i uzdanica novobošnjačke politike koja datira od vremena pobratimljenja SDA i AK Partije kao i pobratimljenja njihovih lidera. Prvo je osobno Erdogan podržao Efendića u kampanji osvajanja prvog načelničkog mandata da bi potom sin turskog predsjednika Bilal Erdogan bio Efendićev kućni musafir prilikom njegovih polutajnih boravaka u Sarajevu.
Zbog takve podrške Efendiću su bile porasle ambicije da čak izbije na lidersku poziciju u čemu ga je, očito, pri svakom pokušaju prodora u stranačke vrhove sam Izetbegović blokirao videći u njemu opasnog konkurenta. Očito isfrustriran zbog takvog odnosa prema njemu Efendić se drznuo prokazati jedan segment rada privatne Izetbegovićeve policije a služeći se njemu poznatim njihovim metodama.
Izbor Senahida Memića, načelnika općine Ilidža, za ambasadora BiH u Maleziji ista je priča koja ima isti scenarij, samo se završava na međunarodnoj razini. I to bi mogla biti posebna tema jedne od narednih kolumni.
Ovaj kratki prikaz djelovanja Izetbegovićeve privatne policije bismo mogli završiti odgovorom na pitanje zašto on to radi? Zato što je on „princ kome ništa ne ide odruke“, pa bi u tom slučaju narod mogao „uzeti stvar u svoje ruke“.
(TBT)