Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Afera oko smjene Lejle Rešić, bivše ministrice uprave i lokalne samouprave u Vladi RS, koju je trebao zamijeniti Mirza Bajrović, advokat iz Banje Luke, pa nije, nego ju je zamijenila Senka Jujić, pravnica iz Kozarske Dubice, otkrila je da u RS-u nisu samo Bošnjaci politički vezani za SDA kako to sarajevski mediji predstavljaju. Prije njih u fokusu javnosti bio je Alen Šeranić, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS-a, koji je, kako se predstavio, potomak stare begovske banjalučke familije. Svi oni pripadaju vladajućoj koaliciji SNSD-a i DNS-a. Uopće nije bitno kako na njihov politički angažman gledaju Bošnjaci iz Sarajeva, već je bitno da oni pokazuju da u RS-u postoje, žive i djeluju i Bošnjaci.
SOCIJALNA DISTANCA
Razlika između njih i SDA-ovih kadrova, koji svoju političku karijeru vezuju za RS, od Adila Osmanovića, Edina Ramića, Ramiza Salkića, Sadika Ahmetovića i drugih državnih funkcionera, u tome je što oni žive u RS-u, dok SDA-ovci imaju „socijalnu distancu“ u odnosu na svoje sunarodnjake, jer žive u Sarajevu, ili Tuzli.
Sviđao se kome ili ne politički angažman Bošnjaka u srpskim strankama, on je legitiman, pa čak i ohrabrabrujući. Možda oni pokazuju da Bošnjaci u Banjoj Luci nisu ništa ugroženiji od Srba u Sarajevu i obrnuto. Ne može se reći da su Duška Jurišić, Peđa Kojović, Gordana Tadić, na primjer, išta u boljem položaju od Šeranića, Bajrovića, Rešičke i Jujičke, gledano bar sa stanovišta njihovog tretmana od strane režimskih medija kao i samog lidera SDA Bakira Izetbegovića. Čak se može reći da bi bošnjačko biračko tijelo u RS-u potencijalno moglo biti mnogobrojnije nego srpsko biračko tijelo u Federaciji BiH i da bi se u budućnosti, možda već na lokalnim izborima, mogla voditi odlučujuća bitka između SNSD-a i srpskih opozicionih stranaka za bošnjačko biračko tijelo.
Sve ovo pišem hipotetički jer ni sam nisam dovoljno upućen u zbivanja u RS-u. Uslijed medijskih nacionalističkih buka i halabuka, koje odjekuju jednako u Sarajevu kao i u Banjoj Luci, čovjeku dođe da samo začepi uši i zaboravi na svoje sunarodnjake.
Ali, samo jedna informacija može utišati svu tu buku i halabuku, a nekim Bošnjacima, posebno onim zakletim fanovima dinastije Izetbegović, može zaustaviti dah u prsima. Svi oni znaju da je rodno mjesto osnivača i prvog predsjednika SDA Alije Izetbegovića, pa i drugog predsjednika Sulejmana Tihića u Bosanskom Šamcu. Još uvijek se u tom gradu nalazi taze renovirana rodna kuća Izetbegovića kao i Tihićev mezar.
Kad se sve ovo uzme u obzir Bosanski Šamac bi trebao biti izborna kula odakle bi trebala kretati kampanja SDA za izbore u RS-u. Ali, avaj, danas, šest godina nakon Tihićeve smrti, u ovom gradu faktički SDA i ne postoji kao politička organizacija. Ugasila se nakon što je Tihić, kao i Izetbegović, stranku u ovom gradu ostavio svome sinu.
KULT LIČNOSTI
Iako ova informacija zvuči patetično i prilično prozaično, ovo saznanje bi moglo poslužiti kao vrlo dobra paradigma za procjenu budućnosti najveće bošnjačke stranke. Očito je da ova stranka bukvalno „kopni“ sa svih periferija Bosne i Hercegovine, a da se njena, ideološki gledano, koncentracija moći svela samo na Sarajevo. Mnogo je uzroka što se SDA povlači „u sebe“ , a dva su, u ideološkom smislu, ključna. Prvi je stvaranje kulta ličnosti od prvog predsjednika Alije Izetbegovića i to na prilično staromodan način po ugledu na bivše komunističke režime. Pa tako imamo organizirane posjete turbetu Alije Izetbegovića uz vjersko-političke rituale koje podsjećaju na ona vremena kada su komunisti organizirali posjete „Kući cvijeća“ u Beogradu svom preminulom vođi Josipu Brozu Titu.
Drugi uzrok leži u dinastičkom naslijeđu vlasti, kako kod Izetbegovića, tako i kod Tihića. Oba ova oblika vođenja stranke i ispoljavanja političkih principa prevaziđena su u savremenom svijetu, posebno u zemljama liberalnih demokratskih tradicija. Njih po pravilu upražnjavaju istočnjačke autokrate u afro-azijskim, najčešće muslimanskim zemljama. Zato bosanskim muslimanima ne izgledaju rogobatno i vjerovatno samo zato ih još uvijek ne odbacuju. Ali, povijest političkih doktrina ukazuje na neminovan kraj ovakvih političkih organizacija koje nestaju nakon bioloških nasljednika unutar dinastije, a ponekad i prije uslijed bunta nezadovoljnih masa. Nerijetko nakon biološkog kraja dinastije i režima kojeg su autokrate stvarali nestajale bi i njihove države. Tako se desilo i sa državom Josipa Broza, iako još uvijek među narodima propale države živi njegov kult ličnosti.
Stoga, da se vratim na početak teksta gdje sam ukazao da Bošnjaci postoje u RS-u, a da nisu politički organizirani kroz SDA, kako se to inače predstavlja u sarajevskim medijima. Zar to nije šansa za opozicione stranke iz Sarajeva, koje se deklariraju kao probosanske, da se snažnije angažiraju na području RS-a?! Stranke koje ne bi vodile tako glupu i licemjernu politiku prema Bošnjacima u RS-u, mogle bi čak pobijediti Dodika na njegovom terenu.
(TBT)