Sada su naučnici i lekari za samo dvije sedmice uspjeli, ne samo identificirati virus iza epidemije, nego da otkriju cijeli njegov genom i naprave testove koji nam barem mogu pokazati ko ga ima, a ko ne, rekao je Harari podsjećajući na iskustva čovječanstva sa prethodnim epidemijama.
“Kada je epidemija kuge izbila u 14. vijeku, raširila se od Kine do Velike Britanije u roku od 10 godina, usmrtivši između četvrtine i polovine populacije Azije i Evrope. Niko nije znao šta se dešava, šta je uzrok bolesti i kako da se nose s njom”, rekao je.
“Još uvijek nam treba vremena da prevaziđemo ovo, ali smo sada u mnogo boljoj poziciji”, dodao je Harari.
S obzirom na to da se za svega nekoliko mjeseci epidemija koronavirusa proširila od Azije, preko Evrope, do Amerike, Christiane Amanpour pitala je Hararija šta njega, kao običnog građanina, plaši i šta najviše priželjkuje da se desi da bi se epidemija zaustavila.
“Najgora stvar je nejedinstvo u svijetu, nedostatak saradnje i koordinacije između zemalja, nedostatak povjerenja između država stanovništva i vlada. To je rezultat epidemije lažnih vijesti proteklih godina i pogoršanja međunarodnih odnosa”, rekao je on.
“Ako uporedimo ovu situaciju sa finansijskom krizom iz 2008. godine, tada smo imali smo odgovorne odrasle osobe u svijetu, koje su preuzele liderstvo i okupile iza sebe druge države i spriječile najgori scenario”, podsjetio je Harari.
“U posljednje četiri godine vidimo rast nepovjerenja prema državama koje su nas predvodile u 2008. i 2014. godini tokom epidmije ebole, a to je Amerika, koja sad ne preuzima bilo kakvu lidersku poziciju. Od 2016. godine američka administracija je jasno pokazala da su dali ostavku na svoju poziciju svjetskog lidera, da nemaju prijatelje na svijetu, već imaju samo interese. Čak i sad kada bi pokušali preuzeti liderstvo, niko ne bi išao za vođom čiji je moto ‘Ja na prvom mjestu'”, primetio je Harari.
Ono što me plaši je nedostatak liderstva i saradnje, kazao je Harari.
“Ljudi treba da shvate da širenje epidemije u bilo kojoj zemlji, prijeti celom svijetu, zbog opasnosti da, ako ga ne zaustavimo na vrijeme, virus evoluira. To je najveći problem – brza evolucija virusa. Vidjeli smo je ranije, 2014. godine sa ebolom, da je epidemija počela jednom genetskom mutacijom jednog virusa kod jedne osobe u Zapadnoj Africi. Ebola je od rijetke bolesti postala raširena epidemija, zato što je jedna mutacija povećala zaraznost virusa 4 puta. To se možda dešava upravo sada u Iranu, Italiji ili bilo gdje drugo. Gde god da se desi, to ugrožava cijeli svijet. Čovječanstvo mora zbiti redove u borbi protiv virusa.”
Populisti i nacionalisti širom svijeta govore da je globalizacija loša i da moramo zbiti redove da ne bismo dobili nešto s one strane granice, kazala je Amanpur.
“Ne možete se boriti protiv virusa izolacijom, samo informacijama. Ako želite da se izolirate da ne biste bili izloženi vanjskoj epidemiji, to nije dovoljno. Ako je vaša strategija borbe protiv epidemije da se izolirate, morali biste se vratiti u kameno doba. Prava granica koju treba pažljivo zaštititi nije između zemalja, već između ljudi i sfere virusa. Virus ugrožava celu ljudsku vrstu, o toj granici moramo razmišljati”, upozorio je Harari.
“Potrebno nam je više organizacija kao što je Svjetska zdravstvena organizacija. Više međunarodne solidarnosti, da se pomogne državama koje su najteže pogođene epidemijom da se nose sa krizom, tako što ćemo im slati opremu i osoblje i, još važnije, dobre naučne informacije ili ekonomsku podršku”, rekao je Harari.
Ako država u kojoj izbije epidemija misli da je prepuštena sama sebi, oklijevat će da preduzme stroge mjere karantina, jer će se plašiti da će, ako zatvore cijele gradove, ekonomski propasti i niko im neće pomoći, objasnio je on.
“Reći će ‘hajde da sačekamo da vidimo da li je to opasno’, a onda je već kasno. Da je Italija znala da će, ako uvede karantin, dobiti pomoć drugih zemalja, prije bi preduzela ove drastične mjere i to bi bilo dobro za sve ljude. Svaki euro koji Njemačka ili Francuska pruži Italiji kao pomoć, njima će uštedjeti stotinu eura, jer se neće morati kasnije u svojim gradovima boriti protiv epidmije”, kaže Harari.
“Ovo je test za Evropsku uniju, koja je izgubili dosta podrške proteklih godina. Ovo je šansa za EU da dokaže svoju vrijednost. Ovo je vrijeme za druge članice EU da pruže podršku Italiji, jer ako to urade, ne samo da će zaštititi svoje građane, već će pokazati vrijednost sistema kao što je EU. Ako ne urade to, virus će uništiti Uniju, ne samo pojedinačne ljudske živote”, upozorio je Harari.
Na pitanje kako će epidemija utjecati na društvo, s obzirom na to da se ljudi moraju samoizolirati, što nije u ljudskoj prirodi, Harari odgovara:
“Ključno je pitanje povjerenja u vlade, u ono što ljudi čuju u medijima. Da biste imali efektivan karantin, morate imati saradnju stanovištva. To je problematično zbog toga što je to pitanje povjerenja, koje je posljednjih godina jako oslabilo.
Drugo dugoročno pitanje jeste pitanje nadzora. Jedna opasnost je da ova epidemija opravda ekstremne mere nadzora, naročito biometrijsko nadgledanje, koje će se pravdati vanrednom situacijom, ali koje bi moglo da ostane i kasnije kada prođe ova situacija.”
Suočavamo se sa velikim pitanjem privatnosti i nadzora, upozorava Harari.
“Vidjet ćemo veliku bitku između privatnosti i zdravlja. Zdravlje će pobijediti. Ljudi će ostati bez privatnosti da bi se zaštitili od zaraza. Tehnologija koju imamo je veoma efikasna i može se koristiti da pratimo cijelo stanovništvo i otkrijemo novu bolest u zečetku i da onda pratimo oboljele i njihove kontakte. Ali se ovaj sistem može koristiti i da prati mnoge druge stvari, šta ljudi misle i osjećaju. Ova epidemija može dati opravdanje za ubrzan razvoj totalitarnih režima.”
Ljudima nije u prirodi da se izoliraju, to uzrokuje usamljenost, depresiju.
“Ljudi su naročito podložni epidemiji, jer smo društvene životinje. Tako se šire epidemije. Virusi često eksploatiraju ono najbolje u ljudskoj prirodi protiv nas samih. Koriste ne samo to što volimo da se družimo, već što pomažemo jedni drugima. Kada je neko bolestan, prirodno je, naročito ako je to prijatelj ili član porodice, da ga podržavamo, da mu dajemo emotivnu podršku, da se brinemo za njih, da ih dodirnemo, zagrlimo, i tako se širi virus. Virus koristi ono najbolje u nama protiv nas.”
Postoje dva načina kako se možemo boriti protiv virusa socijalnim distanciranjem, kaže Harari.
“Jedan je da damo informacije ljudima. Ako ljudi vjeruju u ove informacije koje dobiju, mogu da promjene ponašanje barem dok ne prođe epidemija. Drugi je totalitarni način koji je danas moguće sprovesti. Možemo sve da nadziremo da bismo identificirali početne signale bolesti, imamo tehnologiju da iz daljine znamo da li je povišena temperatura tijela i možemo znati sve ljude sa kojima ste bili u kontaktu. Možemo pratiti ko je prekršio instrukcije vlade da se ne grlite, ne ljubite. Ako ljudi ne vjeruju u informacije i ne rade to zbog povjerenja, mogu biti prisiljeni, a to je opasan pravac i nadam se da nećemo otići tim putem”, zaključio je Harari.
(TBT, Mediji)