Santa Maria Maggiore, Italija – Svake godine, stotine odžačara okupljaju se u Santa Maria Maggiore za Međunarodni festival odžačara kako bi odale počast svojoj profesiji na mjestu koje tvrdi da je kolijevka ovog zanimanja. Ove godine okupili su se dimničari iz 24 zemlje.
Festival posjećuju i hiljade turista u gradu u dolini Vigezzo, u blizini švicarske granice. Ipak, malo je ko zaboravio užasnu prošlost ove profesije koja se oslanjala na eksploataciju djece. Sjećanja na bijedu i poniženje nadvijala su se nad okupljenom masom.
“Kada je festival počeo da se održava osamdesetih godina, mještani nisu željeli da učestvuju jer su se stidili”, kaže gradonačelnik Claudio Cottini.
Porodice u ovoj oblasti bile su vijekovima toliko siromašne da su se dječaci u uzrastu od šest i sedam godina nerijetko slali da budu odžačari. Djeca su bila šegrti “padronijima”, majstorima odžačarstva, a broj izgubljenih života najbolje priča o bijedi u kojoj su živili.
Namjerno izgladnjivani da bi ostali mršavi, mali odžačari su bili prinuđeni da se provlače kroz uzane dimnjake, grebući laktove i koljena dok ribaju čađ sa zidova. Slali su ih u udaljene krajeve za bijedan novac. Batine su bile sasvim uobičajena stvar.
“Bili su prezreni, poniženi i maltretirani, ali su činili ogromne žrtve da bi mogli da svojoj porodici pošalju malo novca”, kaže Anita Hofer, potpresjednica Nacionalnog udruženja odžačara u Italiji. “Emigracija u drugu zemlju da bi se izbjeglo siromaštvo jedna je od najtežih mogućih stvari”, dodaje. “Trebalo bi da imamo više razumijevanja za to jer su i naši preci doživjeli nešto slično.”
Odžačari koji dolaze u posjetu ovom gradu svake godine odlaze na hodočašće u obližnji grad Malesco gdje se nalazi statua Faustino Cappinija, 12-godišnjeg odžačara koji je 1929. godine poginuo od strujnog udara pošto je podigao ruku iz dimnjaka i slučajno dotakao električnu žicu. Bilo je uobičajeno da djeca daju znak majstorima da su očistila dimnjak do vrha.
Danas je čišćenje dimnjaka zahvaljujući tehnologiji, modernim dimnjacima i strogim pravilima o bezbjednosti na radu mnogo manje opasan posao. Kada je došla promjena, mještani su se suočili sa ružnijim dijelovima svoje historije.
“S vremenom je ovo postalo nešto na šta se može biti ponosan”, kaže Cottini. “Postoji svijest o tome da je ova zemlja našim precima dala posao i festival je omaž tome.”
Turisti se skupljaju i u drugim periodima u toku godine u gradu pošto obilaze komercijalne umjetničke galerije koje Vigezzo predstavljaju kao “dolinu slikara”.
Dok se parada privodi kraju, Škoti odjednom marširaju kraj Rusa; Japance sa svih strana salijeću za fotografisanje; lokalni odžačar Livio Milani razvija italijansku zastavu sa krova stare gradske skupštine.
“Ovo je slika koju morate da ponesete sa sobom”, kaže meštanka Rosanna Ramoni dok masa skandira.
(TBT, NYT)