Književnica, buduća ambasadorica BiH govori o novoj knjizi i o mržnji kojom je bombardiraju, te o borbi sa svojim karcinomom…
“Izuzetno se radujem izlasku ‘Bukače’ iz štampe i predstojećem Interliberu, veseli me susret s mojim čitateljima i nepoznanica kojom će ići knjiga.”
Koliko god mi je bilo teško napisati je, preživjeti je, toliko sam sretna da je uskoro među čitateljima. ‘Bukača’ je opomena i testament, riječi za nauk i vodič za preživljavanje ondje gdje je u mnogim ljudima sve kameno postalo. ‘Bukača’ je nemirenje i biranje sebe i svoje sreće ispred svih. Čak i najbližih. Pod cijenu ucjena, pod cijenu najgoreg.
Voljela bih da ‘Bukača’ bude sve ono što nikad ne želite da vam djeca dožive, rekla je na početku razgovora za BestBook Martina Mlinarević, književnica i buduća veleposlanica Bosne i Hercegovine u Češkoj pred izlazak iz tiska i premijerno promoviranje na Interliberu njezine nove knjige “Bukača” u izdanju Buybooka.
“Bukača” je do srži iskren zapisu o iskustvima života u sredini koja ne prihvaća one koji na bilo koji način odudaraju od prosjeka, a ponajmanje one koji se usude živjeti po vlastitoj mjeri. Martina Mlinarević nikad se nije uklapala u taj prosjek, a posebno nakon iskustva bolesti dodatno je odlučila da “drugo poluvrijeme” živi isključivo onako kako je po njezinu srcu.
Izazivajući reakcije što god da učini, ovoga puta – o čemu i piše u novoj knjizi, “problem” njezinim neistomišljenicima/ama bio je Martinin emotivni izbor te odluka da prihvati veleposlanički angažman na prijedlog Željka Komšića, člana predsjedništva Bosne i Hercegovine, kojega Hrvati u Hercegovini ne smatraju legitimnim predstavnikom svojega naroda. Tako je Martina Mlinarević preko noći postala “klošarka koja krade muževe”, “poslanik od vraga” i “jednosisna rospija”.
O mržnji koja je ne zaobilazi, nasilju putem društvenih mreža i izvan njih, razdoblju između dvije knjige, detabuizaciji karcinoma, od kojeg je najčešće teži malignitet u bosanskohercegovačkom društvu te dobrim ljudima koji su oduvijek postojali, ali za koje danas ima više vremena i sluha, Martina Mlinarević je govorila za BestBook.
„Jezivo je kolikom internetskom nasilju u zadnje vrijeme u javnom prostoru su izložene većinom žene, što si iskusila i sama u vlastitom progonu, izjavila je Marina Mlinarević-Sopta. „To što se nekima dogodilo u Sarajevu, meni u Hercegovini, mom dragom prijatelju Draganu Bursaću u Banjoj Luci, ne govori ništa drugo osim da patologija nema geografski položaj niti ime, samo da je satkana od najcrnjeg fašizma i šovinizma, gdje redovno ljudi sa sve više fotografija crkvi, Gospa i Isusa, uz nasmiješene im pripadajuće bajkovite familijarne portrete, ispisuju najveće gadosti koje uopće možete zamisliti, a kamoli nekome uputiti. Ono što mi je najgore jest da su većinu tih riječi napisale žene. I zato ‘Bukača’. I zato krik. I zato ova knjiga. Da nam djeca ne budu sutra te žene. Da nam djevojčice ne budu iz bezidejnosti vlastitih života skrivene u masi koja kamenuje drugog i drugačijeg. Da budu svoje koliku god cijenu morale platiti. Do raka? Do raka. ‘Bukača’ je morala biti zapisana zbog svakog onog pojedinca koji danas na svojoj koži osjeća batinanje većine, koji je kao jedinka i manjinac na beskrupuloznom udaru većine koja svoja stajališta smatra superiornima samo zato što grme iz sigurnosti stada. ‘Bukača’ je za sve one koji su imali i imaju snage izići na čistinu, pred mitraljeze, u slavu svojih uvjerenja, stavova i životnih odluka. Tako živjeti na našim prostorima rđav je poso. Ali i jedini način na koji ćeš biti miran i sretan onda kad se jednom zauvijek budeš odjavljivao s ovog svijeta“, pojasnila je Mlinarević-Sopta.
(TBT)