Ljudi su uništili sve. Previše su se razmnožavali i isisali život iz zemlje, vazduha i mora.
Zato njihov broj mora da bude prepolovljen, ili ih mora napasti nekakvo čudovište, ili da ih monstruozni stanovnici iz zagađenih dubina okeana istrebe. Oni se suočavaju sa teškim, očajnim životom, jedva preživljavaju na nekada plodnoj i zdravoj Zemlji koju su progutali led i suše.
Na taj način novi superherojski i naučnofantastični filmovi – među posljednjima Avengers i Godzilla kao “Aquaman,” “Snowpiercer,” “Blade Runner 2049,” “Interstellar” i “Mad Max: Fury Road”– predstavljaju klimatske promjene. U njima su zamišljene postapokaliptična budućnost ili distopija u kojoj je ekološka propast neminovna, oni koji se bore za životnu sredinu su kriminalci, a ekološka osviješćenost je sila koja pokreće negativce.
Ovakvi prikazi, međutim, govore o mirenju sa propašću, o porazu čovječanstva, smatraju kritičari, a sve je veći broj onih koji apeluju na industriju zabave da priče o klimatskoj krizi pripovjeda kroz prizmu prilagođavanja klimatskim promjenama.
“Svi ti filmovi maše poentu, više nego ikada ranije”, ističe Michael Svoboda, profesor sa George Washington University i autor multimedijalnog sajta Yale Climate Connections.“Nijedan od njih ne prikazuje uspješnu transformaciju društva.”
U filmu “Avengers: Infinity War”, arhineprijatelj Tanos odlučuje da na ekološki kolaps odgovori tako što će prepoloviti broj ljudi i svih drugih živih bića na planeti. U filmu “Godzilla: King of the Monsters”, ekoteroristi puštaju predatorske zveri da obave masovno istrijebljenje i smanje broj ljudi na Zemlji. U filmu “Aquaman”, King Orm, vladar podvodnog kraljevstva, zaključuje da je jedini način da se spriječi uništenje planete proglasiti rat protiv ljudske vrste.
David Leslie Johnson-McGoldrick, jedan od scenarista „Aquamana“, kaže da je zagađenost kao motiv Ormu dala kompleksnost karaktera.
Svoboda, ipak, Orma vidi kao dio trenda koji klimatske promjene izmješta u emocionalno poznatu teritoriju i zonu komfora. Negativac je poražen i publika osjeća olakšanje, objašnjava Svoboda: ljudi možda nanose pravu štetu planeti, ali su alternative mnogo gore.
Trend povezivanja zaštite životne sredine i ekoterorizma nije povjeren samo perjanicama superherojskog žanra, dodaje Svoboda. Filmski kritičar Sonny Bunch za Washington post napisao je da su “environmentalisti” idealni negativci zato što žele da nam zagorčaju život zabranom slamčica, mnogobrojnih porodica, putovanja avionom i crvenog mesa.
Sa obje strane Atlantika postoje napori da se to promijeni i da se narativ obogati nadom. Uz detalje o tome na koji bi način projekti mogli da proizvode manji uticaj na životnu sredinu u fazi produkcije, PGA i Britanska akademija filmske i televizijske umjetnosti demonstriraju autorima kako da u svoje filmove i serije inkorporiraju ekološke teme.
Na sajtu PGA nalazi se izvještaj Instituta Stjenovitih planina, neprofitne organizacije koja se bavi promovisanjem održivosti, u kojem se navode načini na koje se održiva i obnovljiva energija može predstaviti na ekranu.
Poenta je, navodi Jacob Corvidae, jedan od autora izvještaja, pokazati obim sektora čiste energije i pružiti nadu gledaocima.
Britanska akademija filma i televizije ovog proljeća objavila je istraživanje u kojem se navodi koliko se često ekološki termini koriste na britanskoj televiziji. “Klimatske promjene” korištene su češće od “zombija”, ali su ih definitivno nadmašile riječi “kraljica” i “čaj”. Akademija je takođe pokrenula inicijativu Planet Placement koja poziva autore filmskog i televizijskog sadržaja da u mejnstrim uvedu “pozitivno i ekološki osvešćeno ponašanje”.
Filmska i televizijska industrija imaju dovoljno veliki opseg i dovoljno uticaja da “oblikuju društveni odgovor na klimatske promjene”.
“Posljednjih 25 godina ovaj narativ se formirao oko žrtvovanja i propasti”, kaže Aaron Matthews, zadužen za industriju održivosti na akademiji. “Ne mislimo da je to odgovarajući ton koji će kod ljudi izazvati pravu reakciju.”
(TBT, NYT)