Kada je Terry Gilliam počeo da radi na “Čovjeku koji je ubio Don Kihota”, jedan od producenata imao je svega 11 godina.
To je bila njegova kćerka Amy koja sada ima 41 godinu.
Taj film mora da je bio jedan od najmaleroznijih projekata iz strasti u historiji filma: za tri decenije je Gilliam (78) izdržao nekoliko zaustavljanja projekta zbog finansija i ponovnog pokretanja, glumačku postavu koja se neprekidno mijenjala a koju su činili koliko posvećeni toliko i potpuno nezainteresovani glumci, a dogodila se i poplava koja je izbrisala čitav filmski set. Dokumentarac o neuspjelom filmu, “Izgubljen u La Manči” iz 2002. godine, snimljen je prije nego što je Gilliam uspio da zapravo snimi film.
Terry Gilliam je u svojim pokušajima da snimi film upoređivan upravo sa Don Kihotom, ali njemu se više dopada neko drugo poređenje. “Film je Kihot, a ja sam Sančo Pansa, zato što sam ja tim koji samo nastavlja da gura naprijed”, rekao je režiser.3
Sa Johnny Depom i francuskim glumcem Jean Rochefortom u glavnim ulogama, snimanje “Čovjeka koji je ubio Don Kihota” počelo je 2000. godine katastrofalnom ekspedicijom u Španiju. Rochefort je morao da se povuče zbog zdravstvenih problema, a snimanje su neprestano ometale grmljavine, poplave i avioni iz obližnje NATO baze. Od snimanja se odustalo poslije godinu dana.
Ali Gilliam je skoro dvije decenije proveo pokušavajući da snimi film. “To je dijelom zato što svi govore: ‘Zaboravi na to, kreni dalje'”, kaže on. “Mislim da je to glavni pogon. Ne volim razumne ljude koji mi govore da budem razuman.”
Po nekoliko puta godišnje, Giliam bi nazvao Grisonija da rade na scenariju. Michael Palin, nekadašnji član družine Monty Python, Robert Duvall i John Hart bili su među zvijezdama koje su se priključile projektu tih godina, ali je većina njih otpala. (Gilliam je film posvetio Hartu i Rochefortu , obojica su preminula 2017. godine.)
Finansije su neprekidno predstavljale problem.
Pekorini kaže da se, otkada je projekt započet prije skoro dvadeset godina, snimanje prekidalo i nastavljalo više od deset puta. Svakog puta je bio, kako kaže, “totalno skeptičan”. Ipak, dodao je, veoma je cijenio Gilliama.
“Obožavam da radim sa njim. Izluđuje me, ali obožavam.”
Na pitanje šta ga je nerviralo dok je radio sa Giliiamom, Pecorini kaže – tvrdoglavost. A to je, po svoj prilici, razlog što je “Kihot” naposljetku snimljen.
U finalnoj verziji filma Jonathan Pryce igra Don Kihota, deluzivnog ali galantnog čoveka iz La Manche koji postaje heroj, kako to već pripovjeda roman Migela de Servantesa. Gilliamova priča smještena je u savremeno doba: Tobi kog igra Adam Driver egocentrični je direktor advertajzinga koji se, godinama nakon što je u nekom studentskom filmu glumio Don Kihota, vraća u Španiju da bi se susreo sa čovjekom, koga igra Pryce koji misli da je on zapravo Don Kihot, a da je Tobi njegov vjerni saputnik Sančo Pansa.
Ni posljednje snimanje filma nije proteklo bez nevolja. Portugalska vlada istražuje optužbe da je crkva koju štiti Unesco oštećena za vrijeme snimanja, iako Gilliam poriče optužbe. Nekadašnji producent podnio je tužbu zbog autorskih prava i pokušao da spriječi prikazivanje filma u Kanu. Pariski sud presudio je da film može da bude premijerno prikazan kako je i planirano.
Komad koji je Gilliamu uzeo skoro pola života napokon je završen.
On kaže da je iscrpljen i da, prvi put za 30 godina, nema čime da se bavi.
Kad god bi prethodno završio neki film, “nešto je uvijek čekalo“, kaže Giliam. „Mali Kihot stajao je iza i mahao mi. ‘Hej, hajde da me snimamo još jednom!’ Uvijek je postojalo nešto što me gura naprijed.”
(TBT, NYT)