Grafika je bila pretjerana po standardima Američkog biroa za cenzus i pokazala je nezaobilazan trenutak u budućnosti Amerike: godinu 2044. kada će bijeli Amerikanci činiti manje od polovine populacije i kada će izgubiti status većine.
Predstavljanje ovih podataka uznemirilo je Kenetha Privita, nekadašnjeg direktora Biroa. Na grafikonu je demografska promjena izgledala kao igra koju bijeli Amerikanci gube i pomislio je da bi mogla imati političke posljedice.
Zbog toga je, poslije objavljivanja izvještaja prije tri godine, organizirao sastanak sa Catherine Valman koja je tada bila glavni statističar Sjedinjenih Država.
“Rekao sam joj da sam veoma zabrinut”, kaže dr Privit, sada profesor javnih poslova na Kolumbiji. “Statistika je moćna. Ona nas opisuje kao zemlju. Ako kažete većina-manjina, to postane važna činjenica u nacionalnom diskursu”, dodao je on.
U zemlji okupiranoj rasom, trenutak kada bijeli Amerikanci više neće činiti polovinu populacije fascinira mnoge.
Za bijele nacionaliste to je neka vrsta sata koji odbrojava vrijeme do kraja rasne i kulturne dominacije. Za progresivce koji žele da skinu republikance sa vlasti, ta godina označava trenutak kada će, nadaju se oni, obojeni birači ustati i izabrati demokrate.
Mnogi akademici su vrlo uznemireni. Ukazuju na nedavno istraživanje koje pokazuje da podaci imaju moć da oblikuju percepciju. Nekima su zasmetale pretpostavke Biroa vezane za rasu a drugi se pitaju da li projekcija američke populacije uopće ima svrhe u vrijeme brzih demokratskih promjena kada se same kategorije mijenjaju.
Jeniffer Richeson, društveni psiholog sa Yalea, odmah ukazuje na rizik. Ona zna da je veličina grupe marker dominacije i da bi grupa koja se smanjuje mogla da se osjeti ugroženo. Ona i kolegica sa Njujorškog univerziteta Maureen Craig su 2014. objavile istraživanje koje je pokazalo da su bijeli Amerikanci koji su čitali o rasnoj promjeni pokazivali negativnija osjećanja prema rasnim manjinama od onih koji nisu čitali. Također su više podržavali restriktivnu imigracionu politiku i tvrdili da će u budućnosti bijelci najvjerovatnije izgubiti status i biti mete diskriminacije.
Mary Waters, sociolog sa Harvarda, sjeća se da je bila šokirana istraživanjem.
“Pomislila sam: ‘Vau, ove projekcije užasno plaše ljude'”, rekla je ona. Neki istraživači se pitaju i da li su projekcije Biroa za cenzus tačne. Pitanje je, kažu oni, koga vlada smatra bijelim.
U predviđanjima Biroa za cenzus, ljudi miješanih rasa i etničke pripadnosti se vode kao manjina, kažu demografi. To je dovelo do potcjenjivanja veličine bijele populacije jer se mnogi Amerikanci kojima je jedan roditelj bijel identificiraju kao bijelci ili djelimično bijeli, navode oni.
Među Azijcima i Hispanosima, više od četvrtine njih se vjenčava s pripadnicima druge rase, pokazuju istraživanja Pew centra. Kod Azijaca rođenih u Americi taj broj je gotovo dvostruko veći. To znači da su ljudi miješanih rasa trenutno mala grupa – čine oko sedam posto populacije – ali da njihov broj stalno raste. Da li su ta djeca bijela? Da li su manjina? Da li su oba? Šta je sa njihovim unucima?
“Pitanje koje se tiče nas kao društva jeste da postoje svi ovi ljudi koji izgledaju kao bijelci, ponašaju se kao bijelci, vjenčavaju se kao bijelci i žive kao bijelci, pa šta onda znači biti bijelac”, kaže dr Mary Waters. “Živimo u interesantno vrijeme, neodlučno vrijeme, kada snažne granice ne postoje.”
U augustu 2008. Biro za cenzus je tvrdio da će broj populacije nehispano bjelaca pasti ispod polovine populacije do 2042, ranije nego što se očekivalo.
“To je zaista upalilo fitilj”, rekao je dr Dowel Mayers, demograf sa Univerziteta Južne Kalifornije. “Ljudi su poludjeli.”
Nisu samo bijeli nacionalisti zabrinuti zbog gubitka radne dominacije. Mayers vidi kako progresivci, svjesni da će se dokopati političke vlasti, postaju opčinjeni idejom bijele manjine. Kaže da ih je teško zainteresirati za načine kako učiniti da ova promjena bude manje strašna za uplašene bijele Amerikance.
“To je takmičenje i naš dan je došao”, rekao je on o njihovoj reakciji. “Željeli su da ih nadvladaju brojevima. To je sudbina demografije.”
Mayers je sa kolegom otkrio da negativne posljedice čitanja o propasti bijelaca nestaju kada isti ljudi pročitaju kako bijela kategorija raste pripajanjem multirasnih mladih kroz brakove.
Rasu je teško izračunati jer, za razliku od prihoda ili nezaposlenosti, to je društvena kategorija koja se mijenja sa promjenama kulture, imigracijom i idejom genetike. Tokom 1910-ih i 1920-ih, kada su imigranti posljednji put činili tako veliki dio američke populacije, vođene su žestoke rasprave o kategorizaciji novopridošlica iz Evrope. S vremenom su imigranti iz istočne i južne Evrope prihvaćeni kao bijeli.
Razlog je taj što je rasa pitanje moći a ne biologije, kaže Charles King, profesor političkih nauka sa Univerziteta Georgetown u Washingtonu.
“Što ste bliži društvenoj moći, to ste bjelji”, rekao je dr King, autor knjige o Francu Boasu, antropologu s početka 20. vijeka koji se protivio teorijama o rasnim razlikama. Jedna grupa kojoj nikada nije dozvoljeno da pređe na bijelu stranu jesu Afroamerikanci, rekao je on, što je dugogodišnja zaostavština ropstva.
Za Richarda Albu, sociologa sa City univerziteta u New Yorku, projekcije Biroa za cenzus deluju kao rezultat zastarjelog sistema klasifikacije. Biro klasifikuje kao ne-bijele sve koji su mješovitog porijekla.
“Podaci cenzusnog biroa iskrivljuju realnosti sa terena koje se tiču etničke i rasne pripadnosti”, rekao je dr Alba. “Moguće je da nikada neće postojati društvo većina-manjina.”
Biro za cenzus je u martu objavio nove projekcije, prepune podataka o budućnosti zemlje. Narednih decenija, starijih od 65 godina bit će više nego djece, prvi put u historiji. Broj djece miješanih rasa će se udvostručiti. Ali se sada ne spominje godina kada će broj bijelih Amerikanaca pasti ispod polovine populacije.
Kada su ga pitali o toj promjeni, portparol Biroa za cenzus je rekao: “Vratili smo se činjenicama.”
(TBT, NYT)