KOPENHAGEN – Dvije nedjelje prije početka snimanja, producenti danske verzije TV programa “Love Island” završavali su sa castingom. Dan ranije odbacili su kandidatkinju koja je obećavala – prelijepu skejterku koja voli “World of Warcraft” – jer su mislili da je emotivno nezrela.
“Zadovoljna sam Oliviom”, rekla je Louise Ellebaek, izvršni producent serije pokazujući na fotografiju 21-godišnje tetovirane djevojke. “Ona je snažna žena puna samopouzdanja koja za sebe misli da je umjetničko djelo”, rekla je ona. “Ali je i veoma zgodna.”
U Britaniji, “Love Island” je bio ljetnji hit.
U četvrtoj sezoni, zgodni samci su se ponovo pojavili u španskoj vili gde su pokušavali da nađu ljubav kroz brojna uparivanja, takmičenja i beskrajne razgovore o svojim kriterijumima. Gotovo osam sedmica kasnije, publika je izglasala omiljeni par.
Emisiju su zbog djevojaka obučenih u bikinije i retrogradnih uloga kritikovali kao seksističku. U eseju u The New York Timesu, Eva Wiseman je napisala da je “Love Island” neka vrsta “tehnikolor lokusa svih polnih i seksualnih frustracija Britanije”.
Show ITV-a je već odavno prerastao Veliku Britaniju. Postoje australijska i njemačka verzija, a u planu je i američka.
Poput novih verzija u Finskoj, Norveškoj i Švedskoj, i dansko “Ostrvo ljubavi” se emituje šest noći sedmično od 22. oktobra i pokazatelj je privlačnosti te emisije.
Melinda Beckman (29), fan emisije iz Kouvole u Finskoj, primjetila je veliku razliku.
“Finci nisu bili baš toliko brzi kada je riječ o stupanju u akciju kao Britanci”, kazala je, pominjući epizodu u kojoj je samo jedna žena rekla koji joj se muškarac sviđa. “Mislim da je to više zato što smo rezervisani, a ne zato što smo nezainteresovani.”
U švedskoj, finskoj i norveškoj verziji alkohol – koji se strogo kontroliše u tim zemljama – rijetko se pojavljuje.
Najočiglednija razlika danske verzije je u stavovima prema zabavljanju i seksu, kaže Jeanet Rosenkjaer, urednica web stranice Reality Portalen. “Danci nemaju predrasude kada je riječ o seksu. To je paradoks. Veoma smo otvoreni kada je riječ o seksu a zatvoreni kada je riječ o vezama”, rekla je ona.
To je bilo očigledno tokom igre gdje su žene opipavale tijela, uključujući i međunožje, muškaraca. “Od šezdesetih i sedamdesetih, žene u Danskoj su preuzele kontrolu nad svojim tijelima i svojom seksualnošću”, kaže Bastian Larsen, seks-terapeut i stručnjak za veze iz Kopenhagena. “Zbog toga je njima normalno da pokažu inicijativu.”
U britanskoj verziji igre, žene su se ograničile na dodirivanje bicepsa i stomaka.
Nordijske verzije “Love Island” nisu ni približno toliko gledane kao britanska. Lars Sejr, reporter danskog lista Ekstra Bladet kaže da serija na TV3 “obično privuče između 150.000 i 250.000 gledalaca”. “Ova verzija je za premijeru privukla 78.000 gledalaca a poslije sve manje.”
Cecilie Hviid, 21-godišnja studentkinja, misli da zna zašto. Britanska verzija joj je bila zabavnija od danske. “Učesnici izgledaju kao da ih je strah da potpuno otvoreno pričaju o sebi.”
Nedostatak drame je možda posljedica druge snažne kulturne vrijednosti: konsenzusa. U norveškoj verziji Andreas Kronheim, 27-godišnji programer koji radi na naftnoj bušotini, glasovima publike izbačen je iz emisije dva dana prije finala.
“Svi su se dobro slagali”, rekao je on. “Nikada nisam brinuo da će mi neko od momaka preoteti djevojku. To nije bilo takmičenje, više je djelovalo kao odmor.”
(TBT, NYT)