ANALIZA
Ključ za smiraj i spokoj je imati
povjerenja u Boga. Jednom kada osoba shvati da je sve pod Božijom kontrolom, da
čak ni list ne pada bez Božijeg dopuštenja, i da Bog ima moć da stvori bilo šta
samo tako što će narediti da to “bude,” počne osjećati olakšanje u srcu.
Piše: Harun Yahya, thebosinatimes.ba
Od svog djetinjstva ljudi priželjkuju
nekoga u koga mogu imati povjerenja. Osjećaju potrebu da sve što posjeduju
osiguraju jer ego uvijek strahuje da će mu se dogoditi nekakvo zlo. Sve dok ne
presele s ovog svijeta, ljudi se ne mogu riješiti tog osjećaja.
Ili se boje da će ih najprisniji prijatelji
izdati, ili da će izgubiti svoju imovinu, ili da će se razboljeti. Ipak, kao
metod testiranja na ovom svijetu, ego je uvijek nesiguran i ugrožen.
U porodici, u školi, u braku ili u poslu
uvijek je prisutna atmosfera konflikta koja šteti natjecateljskom duhu. Ljudi
uvijek žele živjeti lagodno, sklapati prijateljstva i dijeliti svoje
radosti i tuge. Ipak, da bi iskusili takvu iskrenost, nedostaje im osnovni
sastojak: osjećaj sigurnosti je konstantno pod napadom i ljudi ga pokušavaju
zaštititi na razne načine.
Ovi ljudi nikako ne mogu uživati u
zadovoljstvima ovog života, ne samo jer su nesigurni po pitanju drugih, nego i
zbog toga što su zabrinuti i za sebe.
Hajde da zamislimo ovakvu osobu: radi
godinama, zaradi nešto novca i konačno uspije kupiti kuću svojih snova. Ta
kuća, međutim, postaje izvor brige za nju od prvog dana kada je kupi. Treba da
ulaže sve više i više napora da ju održava, mnogo više nego što je trebalo da
je kupi. Posvuda ima instalirane nadzorne kamere, vrt je ograđen žicom pod
naponom i visokim zidovima. I kao da te mjere nisu dovoljne, sigurnost je
upotpunjena i alarmnim sistemom koji upravlja svakim dijelom kuće, te psom u
vrtu, sve uz natpise na kapiji “Pazi se psa.” Ali sve ove mjere ipak nisu
dovoljne.
Ta kuća koja je kupiljena nakon
višegodišnjeg žrtvovanja i teškog rada može biti spaljena do temelja bilo kada.
Jedna jedina iskra može iznenada pretvoriti kuću u pepeo. Jednom kada ove misli
počnu navirati, ljudi ne mogu zaspati i počnu posjećivati agnete za osiguranje.
Oni se barem žele osjećati lagodno u slučaju obične štete. Kuća koju su kupili
da bi vodili miran i udoban život, postala je izvor brige, nešto što im u
svakom momentu može uzrokovati nevolju. Uz neugodnost neznanja šta ih može
snaći, oni konstantno teže ka osiguravanju svoje imovine.
Također je ljudima postala navika i
potpisivanje predbračnog ugovora. Ovaj ugovor je dizajniran kao sredstvo
obezbjeđenja od gubitka imovine u slučaju eventualnog razvoda sa bračnim
partnerom. Ovo je mjera koja se poduzima kao predostrožnost u slučaju da
ljubav, saosjećanje i prijateljstvo prestanu. To nije praksa koja je potekla iz
osjećaja brige za nekoga kome se obraćamo s “ljubavi moja” i namjeravamo s
njom/njim provesti cijeli život.
U biti, ovo je mjera predostrožnosti koja
osigurava osobni udoban život i eliminiše rizik od prevare jednog dana.
Međutim, ovo također ukazuje na obim
duhovne štete koju nesigurnost nanosi ljudima.
Nije samo imovina ono što ljudima zadaje
glavobolje. Kako osoba stari, također pomisli i na zaštitu svog tijela. Inače,
ljudi potpuno zaborave šta se dešava s njihovim tijelima. Uznemire se
razmišljajući i o ovome. S obzirom da misle da mogu dobiti rak u svakom momentu
ili ostati nepokretni, oni se osjećaju nelagodno. U vezi s tim, oni kupuju
zdravstvena osiguranja misleći da nikada ne mogu biti dovoljno sigurni da se
neće razboljeti. Osjećaju obavezu da uštede nešto novca za neočekivane
zdravstvene probleme. I ovo im uzrokuje
cjeloživotnu brigu. Gomila novca koju troše na zdravstveno osiguranje postaje
veća muka od brige da će se razboljeti ili umrijeti.
Ukratko, ljudi nikako ne mogu pronaći mir
jer konstantno imaju osjećaj nesigurnosti koji ih proganja. Često pronalaze
rješenje i drugim metodama. Misle da, jednom kada osiguranju svoju imovinu,
pronaći će mir. Ili, jednom kada ne budu imali nikakvih zdravstvenih problema,
bit će sretni. Zapravo, ključ za smiraj i spokoj je imati povjerenja u Boga.
Jednom kada osoba shvati da je sve pod Božijom kontrolom, da čak ni list ne
pada bez Božijeg dopuštenja, i da Bog ima moć da stvori bilo šta samo tako što
će narediti da to “bude,” počne osjećati olakšanje u srcu.
Bog je Onaj koji stvara sva iznenađenja,
bilo da su ugodna ili ne, i sve njihove detalje kako bi nas testirao na ovom
svijetu. Bez obzira da li mi možemo pojmiti njihovu dobrobit ili ne, dobrobit i
korist su skriveni i svakoj naizgled lošoj stvari. Naš istinski čuvar i
zaštitnik je Bog. To nisu osiguravajuće društvo, pas čuvar u vrtu ili nadzorna
video kamera koji štite kuću. Bog štiti kuće, a ove mjere su Njegovi alati. Kad
se razbolimo, nije osiguranje ili ljekar onaj koji nas liječi. Bog je onaj koji
će nas učiniti zdravima ili nas izliječiti ako se razbolimo. Čin je obožavanja
i obavezni smo poduzeti mjere predostrožnosti, ali nakon što poduzmemo sve
neophodne mjere, svoje povjerenje moramo pokloniti Bogu. Nakon što smo poduzeli
sve mjere, a nedaća se ipak dogodi, onda se moramo uzdržati, shvatajući da Bog
to dopušta da bi nas testirao. Ukoliko Bog želi dobro za nas u sudbini, niko ga
nikada neće moći ugroziti. Ukoliko želi da nam da teškoću, ponovo ne postoji
niko ko nas od toga može zaštititi. Šta god Bog poželi u našoj sudbini, sigurno
će se dogoditi, bez obzira na sve moguće mjere koje mogu biti preduzete.
Naša imovina, životi, zdravlje, supružnici,
djeca, sve to pripada Bogu. Bog je onaj koji nam daruje blagoslove, a također
Bog je i onaj ko ih od nas može oduzeti da bi nas testirao. Mir duše leži u
tome da su ljudi svjesni ovih činjenica i da imaju povjerenja u Boga, a ne u
neku privremenu mjeru koju poduzimaju. Zaista, jedan od Kur’anskih ajeta u vezi
s ovim glasi:
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa
strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti
obraduj izdržljive.” (Kur’an, 2:155)
Konačno, ono što bi trebalo da znamo jeste
da je sve pod Božijom kontrolom i da Mu moramo vjerovati cijelim svojim srcima.
Jedini lijek za nesigurnost, nelagodu i strahovanje je da naš ego ima
povjerenja u Boga.
(The Bosnia Times)