Ljudi koji najbolje znaju kako neka stvar funkcionira često zaziru od nje. Tehnolozi znaju kako telefoni zaista rade i mnogi od njih ne žele da im djeca budu ni blizu tih sprava.
Zaziranje koje se polako krčkalo u Silicijskoj dolini preraslo je u konsenzus: priča o prednostima ekrana kao obrazovnih alatki je prenapuhana a rizik od zavisnosti i ometenog razvoja je visok. Sada je u toku debata o tome koliko vremena sa telefonom je u redu.
“Ne koristiti mobilni je mnogo lakše nego provesti malo vremena pred ekranom”, kaže Kristin Stecher, bivši istraživač društvenih mreža, udata za Facebook inženjera. “Ako ga nakratko djeci dam, ona samo žele još.”
Stecher (37) i njen suprug Rushabh Doshi istraživali su prednosti i mane vremena provedenog pred ekranom i došli do jednostavnog zaključka: ne žele tako nešto u svom domu. Njihove kćerke stare pet i tri godine nemaju “budžet”, vrijeme koje mogu provesti ispred ekrana. Jedino kada im je tako nešto dozvoljeno jeste kada dugo putuju autom ili avionom.
Nedavno je Stecher malo ublažila njihov pristup. Svakog petka porodica pogleda jedan film. Athena Chavarria koja je radila kao izvršni asistent u Facebooku i sada je u filantropskom odjeljenju Marka Zuckerberga – Inicijativi Chan Zuckerberg, kaže: “Uvjerena sam da u telefonima čuči đavo i uništava nam djecu.”
Chavarria je svojoj djeci mobilne telefone dozvolila tek kada su krenuli u srednju školu, a čak i sada zabranjuje njihovu upotrebu u autu i žestoko ograničava vrijeme upotrebe u kući.
“Drugi roditelji me pitaju da li se brinem što ne znam gdje su mi djeca kada ih ne mogu naći”, kaže Chavarria. “Ja im odgovaram da ne moram znati gdje su mi djeca svake sekunde.”
Za dugogodišnje lidere tehnološke industrije to što sada gledaju kako sprave koje su radili utiču na njihovu djecu djeluje kao obračun sa njihovim životom i djelom.
Među njima je i Chris Anderson, bivši urednik Wireda i sada izvršni direktor kompanije koja se bavi robotikom i dronovima.
“Na skali između kokaina i bombonice, bliže su kokainu”, rekao je on o mobilnim telefonima, ipadima i tabletima.
Tehnolozi koji su radili na ovim proizvodima i pisci koji su pratili tehnološku revoluciju bili su naivni, kaže on. “Mislili smo da možemo to kontrolirati. A ovo je izvan naše moći kontrole. Oni udaraju direktno na centre zadovoljstva mozga koji se razvija. Mi kao roditelji to ne možemo shvatiti.”
On ima petoro djece i 12 pravila koja uključuju: bez telefona do ljeta pred srednju školu, bez tableta, ipada, laptopa u spavaćim sobama, bez društvenih medija do 13. godine, bez ipada, on kontrolira vrijeme provedeno na njegovom telefonu. Loše ponašanje? Kazna je 24 sata bez pristupa internetu.
“Nisam znao šta radimo njihovim mozgovima sve dok nisam vidio simptome i posljedice”, rekao je Anderson.
Tim Cook, izvršni direktor Applea, rekao je ranije ove godine da svom nećaku ne bi dozvolio da koristi društvene mreže. Bill Gates je svojoj djeci dozvolio da koriste mobilne telefone tek kada su bili tinejdžeri. Steve Jobs nije dozvoljavao svojoj djeci da priđu ipadima.
Oni koji su dozvolili svojoj djeci pristup ekranima sada moraju da iz izvlače iz zavisnosti tako što im objašnjavaju kako tehnologija funkcionira.
John Lilly, bivši direktor Mozille, kaže da pokušava da svom 13-godišnjem sinu objasni da njime manipuliraju oni koji su izgradili tehnologiju. “Kažem mu da je neko napisao kod zbog koga se on osjeća tako kako se osjeća”, kaže Lilly.
Drugi roditelji iz Silicijske doline kažu da postoji način da vrijeme provedeno pred ekranom mobilnog ili tableta bude manje toksično.
Rene Diresta, istraživač Centra za humanu tehnologiju, ne dozvoljava pasivno provođenje vremena sa mobilnim ali dozvoljava kratke, stimulativne igrice.
Tu su i oni koji se ne slažu sa dijagnozom da su mobilne naprave opasne. Jason Toff (31) koji je vodio video-platformu Vine i sada radi za Google, dozvoljava svom trogodišnjem djetetu da se igra na ipadu za koji smatra da nije ništa bolji niti gori od knjige.
“Naprotiv. I mislim da govorim u ime mnogih roditelja koji se iz straha od osude boje to isto da kažu”, rekao je Toff.
On kaže da je kao mali odrastao uz televiziju. “Mislim da sam ispao sasvim okej”, dodao je Toff.
(TBT, NYT)