Kada je Hiromi Ocuzuki počela da radi za japansku softversku kompaniju Isana.net kao menadžer za ljudske resurse prije četiri godine, radila je samo pola radnog vremena.
To što je radila 15 sati sedmično kako bi mogla da se brine o posinku učinilo ju je otpadnikom u zemlji ozloglašenoj po dugom radnom vremenu.
Kolege su je nazivale “part-no obasan”, odnosno teticom na određeno vrijeme. Iako je bila specijalista, od nje se zahtijevalo da organizira kese za reciklažu.
“Unutar kompanije niko me nije prihvatio”, rekla je 48-godišnja Hiromi.
Njena situacija je sada bolja. Više ne radi pola radnog vremena i nedavno su je i unaprijedili.
Situacija se poboljšava i za ostale majke u Japanu. Istraživanje objavljeno u julu pokazalo je da gotovo 71 posto žena sa djecom radi. To je najviši ikada zabilježeni broj.
Ali brojevi kriju neke velike probleme.
Pod pritiskom da brinu o djeci, mnoge majke biraju posao sa pola radnog vremena. U Japanu to znači pristajanje na manje beneficije, nesiguran posao, malo mogućnosti za napredovanje i nisku plati.
Svega jedna od četiri majke je ove godine u Japanu radila puno radno vrijeme.
“Svaka kompanija misli da je otvaranje vrata i zapošljavanje žena krajnji cilj”, rekla je Kaori Sasaki, predsjedavajuća Komiteta za međunarodnu konferenciju žena u biznisu. “Ali je to samo početak.”
Za mnoge majke je taj nesklad doma i kancelarije razlog zašto ne mogu ostati na poslu.
Takvi izazovi često završavaju karijere žena i doprinose razlici u platama između muškaraca i žena koja je treća po veličini među članicama Organizacije za evropsku sigurnost i razvoj, poslije Južne Koreje i Estonije.
Ozbiljni ekonomski pritisci podstiču neke promjene. Menadžeri su suočeni sa manjkom radnika zbog niske stope zaposlenosti i ostarjele radne snage.
Premijer Šinzo Abe je naveo da će inkluzija žena u radnu snagu biti dio njegove kampanje oživljavanja japanske ekonomije. Obećao je i bolju njegu djece, a parlament je usvojio zakon na osnovu koga će velike kompanije morati da zapošljavaju žene.
Borci za zaštitu prava žena smatraju da je potrebno učiniti mnogo više. Stroži zakoni promovisanja rodne jednakosti su neophodni, kao i obuka iz osećajnosti za direktore kako bi shvatili potrebe svojih radnica.
Trenutno, progres napreduje sitnim koracima.
Od kada su zaposlili Hiromi Ocuzuki, Isana.net je sastavio tim od osam majki koje rade pola radnog vremena – od ukupno 45 radnika.
Isana Išitani, koji je osnovao Isana.net 2001, sada dozvoljava zaposlenima da dovode svoju djecu u kancelariju ako je to potrebno i nekad rade puno radno vrijeme a nekad pola radnog vremena kako bi brinuli o djeci ili ostarjelim roditeljima.
“Želimo da naši zaposleni ostanu sa nama do penzije. Da bismo to postigli, ljudi moraju da se adaptiraju na mnogo stvari u svojim životima”, rekao je on.
U međuvremenu, Hiromi Ocuzuki kaže da ostatak Japana nema izbora i da mora uključiti ljude poput nje.
“Srećom, Japanu nedostaju radnici pa su čak i ’part-ni obasan’ dobrodošle”, rekla je ona.
(TBT, NYT)