Svirali smo na studentskim protestima na kojima sam upoznao Zorana Đinđića. Sjećam se njega kao tipa koji je nosio kožnu pilotsku jaknu, a moj ćale je bio vojni pilot pa sam i ja imao istu takvu. Bio sam sa Đinđićem na “ti”. Pitao sam ga tokom protesta 1996/97: “Zoki, je l’ ima neke svrhe, sviramo već dva mjeseca, hoće li se mijenjati nešto?” A on kaže: “Bit će, bit će”, ispričao je za Nedeljnik Momčilo Bajagić Bajaga u intervjuu o muzici, politici, emigraciji, i mitovima koji ga oduvijek prate.
“Nisam htio da u pjesmama isključim baš ništa iz života koji se dešava. Pa i droga se spominjala, ali ja je nikada nisam propagirao. Kad pogledaš bilo koji ozbiljan veliki strani bend, vidjet ćeš da je svaki od njih imao temu droge. Mi smo među prvima i na kulturan način ubacili neke asocijacije, ali nije bilo želje da podstrekavamo ljude na narkotike”, kazao je Bajaga.
(TBT, Nedeljnik)