POLITIKA
Proesdeaovski portal Faktor komentirao je obilježavanje
108 godina socijaldemokratije u Bosni i Hercegovini tvrdeći da će se SDP uvijek
jasno dijeliti na Lagumdžijino i vrijeme nakon Lagumdžije
FOTO: Lagumdžija (public)
Socijaldemokratska partija (SDP) će u
četvrtak, kako su naveli u pozivnicama, obilježiti “108 godina
kontinuiranog rada i djelovanja. Svečana akademija će biti održana u Narodnom
pozorištu u Banjoj Luci”. U ovoj stranci pozivaju na “proslavu
rođendana SDP-a BiH i obilježavanje 108 godina socijaldemokratije u Bosni i
Hercegovini”.
Čak da se bez propitivanja da li je to baš
tako prihvati tvrdnja da sadašnji SDP, takav kakav je, ima ikakve veze s
idejama i događajima od prije 108 godina, pa i događajima i historijom sto
godina unazad kakvu sebi vole pripisati, pohvalno je da ova stranka svečanost
organizira u Banjoj Luci. Žažmirit ćemo na oba oka, pa nećemo cjepidlačiti u
vezi s “marginalnim” stvarima poput pitanja: a gdje je SDP-u članstvo
u Banjoj Luci? Zbog bivšeg predsjednika Zlatka Lagumdžije ili nakon Lagumdžije,
SDP su napustili mnogi, među njima i Slobodan Popović, banjalučki
“dokaz” da je SDP multinacionalna stranka.
Bivšem šefu SDP-a Lagumdžiji drugovi, ali i
cijela bh. javnost imaju štošta zamjeriti, ali jedno je činjenica – SDP će se
uvijek jasno dijeliti na Lagumdžijino i vrijeme nakon Lagumdžije. Podjele
unutar te stranke počele su još 1997. godine kada Lagumdžija postaje centralna
figura stranke i njen predsjednik.
Sedamnaest godina kasnije otišao je sa čela
SDP-a, ali i iz politika, bar formalno. Iako su zbog njega mnogi napuštali SDP
i osnivali svoje stranke koje niti u jednom trenutku nisu imale nikakv bitan
utjecaj na političkoj sceni BiH, nakon Lagumdžije i sam SDP postaje sve manje
bitan u političkim tokovima ove zemlje.
Međutim, jedna je zanimljivost u vezi s
Lagumdžijom. Osim onih kadrova koji su SDP napustili neposredno i nekoliko
godina nakon što je Lagumdžija preuzeo funkciju predsjednika, neprikosnoveni
vladar SDP-a punih 17 godina oko sebe je “stvarao” kadrove koji su
trajali onoliko koliko je njemu trebalo. Poslije Lagumdžije plejada SDP-ovih
aktivista (ne može se to nazvati ni političarima) ostala je prisutna na
političkoj sceni i u javnom prostoru, ali potpuno ideološki i politički
dezorijentirani, bezidejni… Neki su se godinama služeći u SDP-u uspjeli
obogatiti, postati medijske zvijezde, umisliti da “učenik može nadmašiti
učitelja” pa su osnovali i svoje mini stranke. Svi oni godinama su bili
zaljubljeni u lik i djelo Zlatka Lagumdžije poput pubertetlije kojem se dešava
prva ljubav. Jedan od najaktivnijih tviteraša u našoj zemlji Emir Suljagić
bivšem stranačkom šefu i svom političkom ocu čak je posvetio i knjigu.
Najemotivnije štivo koje je iko ikada posvetio nekom političkom zvaničniku.
Kad se Lagumdžija povukao, ostala je
praznina. Dezorijentirani SDP-ovi puleni prvo su tugovali, pa su se počeli
grupirati u DF-u kod Željka Komšića (jednog od Lagumdžijinih
“izuma”), pa koketirati s Nerminom Nikšićem… Na kraju, kako to
obično biva poslije ljubavi, nastupila je faza mržnje koju ispoljavaju
“cvrkutanjem” na Twitteru.
(TBT)
