KOLUMNA
Tipičan oblik offshore preduzeća je IBC (International
Business Company). To mogu biti kompanije raznih proizvodnih ili trgovačkih
profila ili banke. Zato obično u svom nazivu nose etiketu „international“.
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Već nas je Amer Bukvić, direktor BBI banke, počeo
bombardirati svojim bombastičnim inforamcijama kako bi najavio svoj Sarajevo
Business Forum (SBF) izjavivši kako ove godine očekuje oko 1.000 učesnika iz 30
zemalja.Kako tvrde organizatori ove godine u fokusu mu je Indija, ali imamo
najavljen dolazak i velikih drugih delegacija iz Indonezije, Pakistana,
Emirata, Saudijske Arabije, Bahreina, Azerbejdžana, ali očekuje da će biti još
zainteresiranih. Direktor BBI-a Bukvić je izjavio kako SBF organizira zajedno
sa Islamskom razvojnom bankom iz Saudijske Arabije uz pokroviteljstvo
Predsjedništva BiH. To bi bilo to što Bošnjaci mogu znati o ovoj vjerovatno
ublehi, odnosno prevari stoljeća!
Tek smo u problemu!
Pošto sam baš jedini u Sarajevu ukazivao na ovaj problem
rukovodeći se više intuicijom te poznavanjem aktera koji stoje iza ove ideje
uspio sam skrenuti pažnju nekim ozbiljnim, hajde da kažem savjesnim Bošnjacima,
koji su mi dali dodatne informacije i edukaciju iz ove oblasti kako bi mi
potrkrijepili moje sumnje u opasne Bukvićeve rabote. Uzgred sam „iz prve ruke“
saznao da niti Haris Silajdžić, niti Bakir Izetbegović nemaju nikakvu ulogu u
ovoj bošnjačkoj prevari stoljeća, a kamo li da kontroliraju Bukvića, kako sam
javno na televiziji u nekoliko navrata ustvrdio.
Offshore poslovanje predstavlja zakonit vid korištenja
pogodnosti legislativa pojedinih zemalja ili određenih zona u drugim zemljama
radi oslobađanja vlastitog biznisa poreznih i drugih opterećenja uz istovremeno
korištenje pogodnog poslovnog ambijenta u vlastitoj ili trećoj zemlji. Uprkos
legalnosti ovakvog poslovanja postavlja se pitanje njegove etičnosti, ali prije
svega porijekla imovine subjekata koji se bave ovakvim vidom poslovanja jer ono
pruža i zaštitu imovine svojih klijenata najčešće bez osvrtanja na to da li je
ona stečena na zakonit način, a pogotovo halal.
Tipičan oblik offshore preduzeća je IBC (International
Business Company). To mogu biti kompanije raznih proizvodnih ili trgovačkih
profila ili banke. Zato obično u svom nazivu nose etiketu „international“.
Postoji veliki broj uglavnom manjih zemalja u svim dijelovima
svijeta, ali i određenih ex-zona u razvijenim zemljama koje se koriste kao tzv.
porezni rajevi. U ovom tekstu ćemo se osvrnuti na dvije offshore oaze: otok
Labuan, koji je teritorija Malezije, te Dubai, emirat u sastavu Ujedinjenih
Arapskih Emirata.
Otok Labuan nalazi se nedaleko od velikog otoka Bornea i
zauzima centralni dio Malajskog arhipelaga, te je stoga podjednako udaljen
pomorskim ili zračnim putem kako od glavnih gradova zemalja tog regona: Kuala Lumpura,
Džakarte, Manile, tako i od drugih offshore oaza poput Singapura i Hong Konga,
a u neposrednoj blizini mu je i Sultanat Bruneji, koji je također offshore
oaza.
Labuan je pogodno mjesto za poslovanje i zaštitu imovine bez
obzira kako je stečena: nema poreza na dobit, taksi, poreza po odbitku, poreza
na dividende, naknade za usluge itd. Povrh svega i plate direktora kompanija
nisu oporezovane. Na Labuanu je trenutno registrovano oko sedam hiljada
kompanija. Ipak to je u drugom planu. U prvom planu je registracija podružnica
većeg broja uglednih svjetskih banaka. Na popisu ovih finansijskih subjekata
koje koriste pogodnosti malezijskog otoka Labuan nalaze se i četiri
najprominentnije banke članice američkogFED-a:
J.P. Morgan, Bank of America, Citibank te Goldman and Sachs. Tu su i ugledne
evropske banke poput Deutsche bank i Evropske kreditno-investicijske bankeLTDte nekoliko jakih kineskih i japanskih banaka,
među kojima su najjače kineska Industrijsko-komercijalna banka i japanska
Mitsubishi Banka , obje među tri najjače banke u svijetu. Znatan broj banaka na
ovom spisku su banke koje dolaze iz islamskih zemalja od čega pažnju privlači
National Bank Abu Dhabi, koju je početkom ovog stoljeća bio glas o pranju novca
od narkotika, povezanosti sa Vatikanskom korporacijom i finansiranjem talibanskog
pokreta, ali već čitav niz godina nema takvih optužbi na društvenim mrežama i
štampi. Poslovno su za Pakistan i njegov finansijski centar Karači vezane i
islamske banke Dubaija i Abu Dabija, koje ćemo u tekstu kasnije opet spomenuti.
I same malezijske banke s islamskim predznakom registrovane su na ovom otoku. Najjača
među njima je CIMB, koja pokriva sve zemlje ASEAN-a, zatim Al-Hidayah banka,
dio Al-Hidayah group, koja se bavi gradnjom visokih zgrada, npr. tornjeva koji
se u Kuala Lumpuru nadvijaju nad dijelom ovog grada gdje su ambasade
prominentnijih zemalja, čak gradnja dva nova grada u blizini glavnog grada
Malezije. Tu je i Kuvajtska finansijska kuća, finansijska ustanova koja
investira u dvije oblasti: nekretnine, tj. gradnju zgrada, i, vjerovatno
pogađate, telekom-usluge. Pomama za gradnjom visokih zgrada sa antenama
zahvatila je kako Malajski arhipelag tako i Arabijski poluotok te došla i do
Sarajeva. Sve to čini da se Labuanu offshore krugovima
percipira uglavnom kao bankarski, odnosno finansijski centar. Među poslovnim
ljudima slovi kao finansijski centar posebno pogodan za muslimane i Kineze,tj.
kompanije koje posluju sa njima ili od njih sakupljaju novac. Labuan u
svjetskom javnom mnjenju bije glas mjesta za prikrivanje novca i utaju poreza.
Ipak Čengepara!
Kapital sa Labuana počinje stizati u BiH 2000. godine preko
Hasana Čengića, najmisterioznijeg i vjerovatnog namoćnijeg čovjeka u BiH, kojeg
sam u svojim kolumnama zbog toga nazvao Čengeparom. U prvo vrijeme najpoznatiji
projekat bio je izgradnja tornjeva blizanaca Bosmal, po ugledu na Petronasove
tornjeve blizance u Kuala Lumpuru. Malezijski kapital je ljubitelj visokih
zgrada sa antenama na vrhu, kablovskim vertikalama kroz spratove zgrada i
podzemnim prostorijama. Za takve građevine nije se tražio neki poseban
biznis-plan ili elaborat o ekonomskoj opravdanosti i samoodrživosti. Sticao se
utisak da je gradnja visokih zgrada sama sebi cilj. Pored spomenutog Bosmala
malezijski kapital prisutan je u gradnji, naprimjer, Vrtova riverine, zgrade
Malezijsko-bosanske investicijske grupe u ulici Grbavička 4, gdje su sada
smješteni holandska ambasada i Ured ombudsmena, Malezijske džamije na Breci,
dijela Kliničkog centra Koševo itd., ali možda je u ovom kontekstu
najintrigantnija adaptacija zgrade Unioninvesta na Vrbanji, ulica Emerika Bluma
1, u koju se potom uselio OHR. Dio sredstava je utrošen i na gradnju nekih
cesta a bilo je planirano da malezijski kapital učestvuje i u gradnji koridora
V-c.
U samoj Maleziji ovakvo nešto ipak nije moglo trajati
vječno, pa je još 2005. tadašnji malezijski premijer Badawi pokrenuo istragu o
izgradnji raznih objekata po svijetu pomoću kapitala sa Labuana. I u Sarajevo
su dolazili tada istražitelji malezijske policije, o čemu su u to vrijeme
pisali i domaći mediji. Svejedno, i bez malezijskog zaleđa, u BiH se nastavila
utrka u gradnji markantnih objekata bez opravdanog ekonomskog cilja, o čemu
ćemo pisati u narednom periodu.
Za razliku od Labuana, koji važi za finansijski centar,
Dubai se smatra više klasičnim poreznim rajem. Osim oslobađanja od poreza,
preduzeće registrovano u Dubaiju nema obavezu podnositi nikakve izvještaje a
svi podaci o vlasnicima i direktorima su strogo čuvana tajna do te mjere da
Dubai ne razmjenjuje ni informacije sa drugim zemljama. Povrh toga, bankovni
sistem u Dubaiju pokazuje veliku fleksibilnost prema firmama registrovanim u
svom emiratu uz također poslovičnu totalnu povjerljivost podataka o klijentima.
Za otvaranje inozemnog računa u Dubaiju dovoljno je samo otići u konzulat
zemlje u kojoj će se otvoriti račun. Dubai ima zaključen ugovor o sprečavanju
dvostrukog oporezivanja sa 47 zemalja među kojima su Malezija i BiH. Među tim
zemljama ima i zemalja koje su također offshore oaze. To je uobičajena praksa,
jer se kapital i njegovo porijeklo najbolje čuvaju kombinacijom registracija u
više offshore oaza. Naprimjer, čest slučaj je da se u jednoj offshor jurisdikciji
osnuje fondacija a zatim u drugoj jurisdikciji registrira firma koja je
vlasništvo te fondacije a istovremeno firma kao pravno lice vrši funkciju
upravnog odbora fondacije čije je vlasništvo.
U našoj zemlji imamo primjer banke BBI, čiji osnivači su
zvanično emiraćanske banke: Islamske banke iz Dubaija i Abu Dabija, te dijelom
i Islamska razvojna banka iz Jedde, ali je kadar Banke uglavnom školovan u
Maleziji. Islamske banke Dubaija i Abu Dabija su počele kao filijale Razvojne
banke iz Jedde, kao što je i BBI. Razvojna banka iz Jedde uspostavila je
tješnju saradnju sa Malezijom 1994. otvaranjem svog regionalnog ureda u Kuala Lumpuru.
Dakle, ovdje se radi o onome što se u bankarstvu naziva „povezana lica“.
Nakon što je u svjetsku javnost isplivao skandal sa curenjem
podataka o offshore fondacijama i firmama sa Paname, nije isključeno da se
slično dogodi i sa drugim poreznim rajevima, tim prije što međunarodni istražni
organi već sumnjaju na postojanje offshore fondacije u Dubaiju na kojoj se
nalazi dobar dio novčanih sredstava koji je bio namijenjen za odbranu BiH u
ratu. Ako bi to nekad bilo i potvrđeno, to bi posložilo kockice mozaika
preplitanja finansijskih tokova između geografski udaljenih područja Arapskog
poluotoka i Malajskog arhipelaga, koji već deceniju i po presudno utječu na
zbivanja na političkoj i ekonomskoj sceni naše zemlje.
(TBT)
