Nakon što je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić javno objavio da sljedeće godine odlazi u političku penziju, za čudo, ta njegova objava nije polučila neke senzacionalističke reakcije. Zlobnici će jedva dočekati Nekino arhiviranje, stranački paraziti će odmah otvoriti međusobni frontalni rat za tron, dok će se Nikšićevom povlačenju iskreno obradovati obitelj. Ipak politička ravnodušnost zbog njegovog odlaska dovoljno govori o njegovom siromašnom političkom nasljeđu, pa tako o besperspektivnosti ljevice.
Umor i zasićenje
Iako svrgnuti predsjednik RS-a i aktuelni vođa SNSD-a Milorad Dodik irirtira svojim zajedljivim porukama da ostaje u politici još barem 15 godina, on je svjestan da je njegov projekat demolirana i da on neće još dugo figurirati na političkoj sceni.
Ali, prava bombetina je odapeta iz ‘dvorca’ Dragana Čovića, predsjendika HDZ-a BiH. Kako tvrdi Dnevni list koji se iznenada dokopao senzacionalne informacije da će Čović iduće godine, konačno i definitivno, napustiti šefovsku fotelju u HDZ-u BiH. Premazanom Draganu Čoviću, zasigurno jednom od najdugovječnijih aktera na domaćoj političkoj pozornici, je naivno čvrsto vjerovati. U prošlosti su se mnogi na tome opekli. Ali, uzimajući u obzir razloge koje je navodno naveo, čini se da je Čovićev odlazak u pečalbu vrlo izvjestan, zaključuje Dnevni list.
Naime, vođa HDZ-a BiH se, kako doznaje Dnevni list, najiskrenije povjerio uskom krugu svojih najodanijih prijatelja, među kojima su i neki iz Banja luke pa čak i iz Sarajeva, kako se umorio i zasitio, da mu je svega dosta i da se želi konačno puno više posvetiti obitelji, a naročito unučadima.
A i biološki sat nemilosrdno otkucava. Takve odstupnice Čović do sada nikada nije spominjao. Svojevremeno je obmanjivao i suradnike i sugovornike kako će napustiti politiku čim se usvoji novi Izborni zakon.
Prema svemu sudeći stožernik je digao ruke i od toga zadanog cilja. Navodno će odraditi još sljedeće parlamentarne izbore, pomoći HDZ-u BiH da poluči pobjednički rezultat pa se oprostiti od saradnika i političkih prijatelja.
Darijana Filipović – Čovićev fik(u)s?
Da se nešto ozbiljno kuha, svjedoči i napasno pojavljivanje Darijane Filipović, potpredsjednice HDZ-a BiH u Čovićevom društvu. Neuobičajeno, prije nekoliko dana je Filipović bila s Draganom Čovićem kod premijera Andreja Plenkovića u Zagrebu, a ne aktualna predsjedateljica Vijeća ministara Borjana Krišto.
Već duže vrijeme se priča kako će Darijana Filipović, mlada snaga, biti kandidat HDZ-a BiH za poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ako ona uistinu bude Čovićev odabir za Predsjedništvo onda nije teško dokučiti i logičan rasplet oko nasljednika Dragana Čovića na čelu stranke.
Čović je prvi put za lidera HDZ-A BiH zabran 2005. godine. Najdugovječniji je šef te stranke. Kada konačno skonča političku karijeru, nebitno sljedeće ili neke druge, godine, zasigurno će ona biti pretresena brojnim analizama.
Naprosto je Čovićevu karijeru obilježilo mnoštvo kontroverzi, od samog izbora na čelo najjače hrvatske stranke osobe koja se izjašnjavala kao ujdijevac, koja se potpisivala ćirilicom, koja je bila osuđena na pet godina zatvora pa se nekom magijom iščupala, koja je od HDZ-a BiH napravila nepotističku hobotnicu, mnogi kažu i kriminalnu, koju je smijenio Visoki predstavnik, koja je sklopila jednostrani savez s pučistom Miloradom Dodikom, koja nije uspjela ispregovarati Izborni zakon, koja je podvalila pa razrovala HNS…, i na kraju punih 21 godinu brutalno u HDZ-u BiH provodila demokraciju jedne osobe.
Ipak od svega i neuptino, najveći i neoprostiv Čovićev „istočni grijeh“ je demografska kataklizma hrvatskog naroda. Pod njegovom palicom Hrvati u BiH su svedeni na jedva 300-tinjak hiljada od nekadašnjih 850 hiljada. Jezivo, poentira Dnevni list.
Gorka ironija
Bez obzira na uvjerljivost navedenih razloga kojima Dnevni list obrazlaže Čovićevo povlačenje, mnogo uvjerljivije zvuči njegova procjena da se povlači jer odlaze njemu ravni lideri stranaka, prije svih njegov partner Dodik.
Kao što je poznato i predsjednik SDA Bakir Izetbegović je jednom nogom abdicirao nakon što mu je američki amabsador Michael Murphy dao “žuti karton” i tretirao ga kao političkog izopčenika.
Možda je čak Čović dobio iste usmene poruke zbog njegovog zatezanja i kompliciranja sa Južnom interkonekcijom, te pošto je na koncu “podvio rep” data mu jemogućnost da dobrovoljno odstupi sa nacionalnog trona.
Iako se oni ponašaju ka da se ništa nije desilo, da su legitimni stranački lideri, obojica znaju da nisu omiljeni kod Amerikanaca i da ne mogu više njihovi
partneri i kao takvi ne mogu politički prosperirati.
Zato je vrlo zanimljivo ko će ih naslijediti. Ako je suditi po naprijed inesenim procjenama Čović se odlučio na poluanonimnu Darijanu Filipović. Već dugo se špekulira da Dodika nasljeđuje Željka Cvijanović, kao što se u novije vrijeme špekulira da bi to mogla biti Ana Trišić Babić, jer se pokazala elokventnijom od gospođe Cvijanović u dobrani Dodikovih seperatističkih ciljeva. A to prevedeno na sprski politički narativ on ima bolji prozadni mejkap, oštriji jezik i otrovniji vokabular.
Pošto je SDP dolaskom Nikšića desetkovan sa kadrovima,ne bi bilo čudo ni da Benjamina Karić naslijedi njegov stranački tron.
E, ako je baš sve krenulo u tom pravcu, najubjedljivija bi bila špekulacija da Bakira Izetbegovića na stranačkom tronu zamjeni njegova supruga Sebija.
Iako ovo zvuči kao gorka satira, poznavajući “lukavstvo političkog uma” spomenute četvorke, ovakav rasplet na stranačkom vrhu nakon odlaska vođa je sasvim realan.Jer oni u u paranoji i ne vjeruju nikom, te zato moraju ostaviti stranku poslušnim i odanim personama kako bi preko njih oni vladali iz sjene.
(TBT, Tim za analitiku)
