SVIJET
Asadov režim pogubio na hiljade civila u zatvoru kraj
Damaska, tvrdi Amnesty
FOTO: Twitter/Amnesty International
Potresni izvještaj Amnesty Internationala izdan prošle
sedmice pod naslovom “Ljudska klaonica: Masovno vješanje i istrjebljenje u
zatvoru Sajdnaja” bacio je, ne prvi puta, svjetlo na masovne likvidacije
sirijskog režima Bašara al-Asada.
U izvještaju Amnestyja stoji kako je u vojnom zatvoru
Sajdnaja, sjeverno od Damaska, svake sedmice u prosjeku bilo pogubljeno 20-50
zatvorenika. “U zatvoru Sajdnaja je tijekom četiri godine pogubljeno
između 5 i 13 hiljada ljudi, nakon što je ustanak protiv režima al-Assada
prerastao u građanski rat”, navodi se.
A radi se samo o jednom od zloglasnih režimskih zatvora iz
kojih dobar dio političkih zatvorenika nije nikad izišao živ. Amnesty ističe
kako su egzekucije vršene između 2011. i 2015. godine, no kako se vjerojatno
još provode te predstavljaju ratni zločin.
Leševi svakodnevno pristizali u bolnicu, liječnici morali
lažirati smrtovnice
Kako prenosi Daily Mail, leševi mučenih i pogubljenih
zatvorenika svakog su dana pristizali u obližnju bolnicu u jezivom stanju:
premlaćeni do neprepoznatljivosti, zakržljali od neuhranjenosti i dehidracije,
s ožiljcima od rezanja nožem, opeklina od struje, kiseline ili cigareta.
Jednome je nedostajalo oko, drugom cijela glava, trećem su
kralješci virili kroz rane od kiseline. Mnogi su imali vidljive znakove
bolesti.
A liječnici su sve to morali prikrivati i sastavljati lažne
smrtovnice prema kojima su žrtve umrle od infarkta ili problema s disanje,
“Bio je to kao prizor iz pakla. Nismo imali vremena niti provjeriti jesu
li mrtvi. Vidio sam toliko groznih stvari”, kaže Namer Hasan, jedan od
liječnika koji je posvjedočio o ovom sustavnom zločinu, koji je sada u
izbjeglištvu u Njemačkoj.
“Ovo će vam se dogoditi ako se borite protiv nas”
Leševi su pokapani u masovnim grobnicama, bez obavijesti
obiteljima, kako bi se sakrili dokazi od moguće istrage ratnih zločina. Vojnici
su mučili i tukli čak i ranjenike koje bi dovodili u bolnicu, referirajući se
na njih kao na “životinje” i “zagađene”. Na pitanje zašto
su neke od njih pustili da žive, Hasan odgovara da je režim htio poslati poruku
široj zajednici: “Ovo će vam se dogoditi ako se borite protiv nas”.
Sir Desmond de Silva, koautor UN-ovog izvješća o Asadovim
zvjerstvima i bivši tužitelj za ratne zločine u Sierra Leoneu, komentirao je
kako fotografije žrtava podsjećaju na “prizore ljudi koji su izišli iz
(nacističkih koncentracijskih logora) Belsena i Auschwitza”.
S njim se složila i forenzička antropologinja Sue Black,
koja je također radila na izvješću: “U današnje vrijeme zaista ne
očekujete da ćete svjedočiti takvim stvarima na takvoj razini.”
Asad kao Trump: To su lažne vijesti
Asad je, očekivano, odbacio sve optužbe o
“iskalkuliranoj kampanji vansudskih pogubljenja masovnim vješanjem”,
kao što je odbacio i ranije objavljenje tisuće fotografija mučenih i
pogubljenuih žrtava koje je iz Sirije prokrijumčario odbjegli fotograf režimske
vojne policije.
Posebno je indikativno da je i Asad ove, dokazima i iskazima
svjedoka dokumentirane optužbe, odbacio kao “lažne vijesti” –
koristeći istu sintagmu kojom se njemu naklonjeni američki predsjednik Donald
Trump poslužio u svojem obračunu sa CNN-om.
Režim je na početku revolucije oslobađao ekstremiste, a
pogubljivao disidente
Kako prenosi Al Araby, jedan preživjeli zatvorenik koji se
navodi u izvještaju pod pseudonimom Abu Bašra proveo je u Sajdnaji gotovo dvije
godine, od 2009. do 2011. Uhitile su ga jordanske sigurnosne službe, a sirijski
vojni sud ga je osudio bez prisutnosti odvjetnika i mogućnosti obrane.
“Pogubljenja obično nisu izvođena ispred nas, ali
obično bi znali da se događaju po kretanju u zatvoru. Do sumraka, ljudi
odjeveni kao civili došli bi u velikim automobilima. Mogao bih ih vidjeti kroz
prozore. Ostali bi cijelu noć do jutra kako bi nadgledali pogubljenja”,
opisao je likvidacije Abu Bašra.
Zatvorenici su redovito premlaćivani štapovima tako velikima
i teškima da bi ih čuvari jedva nosili, nastavlja Bašra: “Najgore što sam
doživio je kad je moj prijatelj dobio moždani udar i umro ispred nas, bez da je
liječnik uopće došao. Slične stvari događale su se redovito u zatvoru.”
No psihološko mučenje bilo je jednako teško, kaže, kao i
nedostatak sunca i svježeg zraka. “Nisam optimističan da će izvješće
donijeti ikakve promjene”, zaključuje: “Sve one koji su postali
ekstremisti u zatvoru režim je pustio na početku revolucije da stvore svoje
grupe i nije ih napadao jer je mogao predvidjeti njihove akcije.”
Brat mu pogubljen par dana prije nego je sam pušten
Drugi zatvorenik, 26-godišnji Abdul Rahman, pušten je iz
Sajdnaje 2013. nakon godinu dana. “Moje suđenje je trajalo tri minute, a
još dvojica su bila sa mnom”, kaže. Pogubljenja su se obično provodila
srijedom, “koja je bila dan užasa za svih”.
Posebno potresan trenutak za njega dogodio se nekoliko dana
prije nego je pušten, kada je među onima čija imena su prozvana kako bi bili
izvedeni na pogubljenje, čuo ime svog brata – za kojeg nije uopće znao da je u zatvoru.
“Mislio sam da je možda samo slično ime, ali kad sam izišao, moja porodica
je rekla da je on još u zatvoru, a ja sam im rekao ne, nije više.”
(TBT, index.hr)
