Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nedavno me je u kafiću pozdravio čovjek sa opaskom da me cijeni kao intelektualca iako sam ga na portalu često „raskivao“. Bio sam u čudu jer mi je bio nepoznat kao osoba, a i izgledom nije djelovao da se bavi nečim toliko važnim da bi zaslužio ikakvu medijsku pažnju. Pošto je on bio poznanik mog sagovornika za stolom, jednog političara, s njim je želio raspraviti zašto se okomio na nekog njihovog zajedničkog prijatelja. Navodno mu je taj prijetio kako će mu ubiti dijete. „Znate, gospodine,“ obratio se meni u tom trenutku “imam autistično dijete koje još ne zna da mu je majka umrla“.
Naravno da sam ostao preneražen kad sam shvatio da se radi o jednom SDA-ovom botu čije su ime najčešće povezivali sa svemoćnom Profesoricom, kako joj je ovaj bot tepao iz milja.
Na oltaru „duboke države“
Nemam nijedan profil na društvenim mrežama tako da nisam upratio šta su sve takvi botovi pisali o meni. No, moji saradnici na portalu su to pratili i tako smo pojavu botova tretirali kao novi društveni, a posebno politički fenomen. Neki od najeksponiranijih esdeaovih botova su me tužili i izgubili su sve tužbe. Radilo se o tipičnim SLAPP tužbama koje nisu imale nikakvog pravnog osnova već su podnese u cilju zastrašivanja i maltretiranja mene osobno i mojih saradnika. To je zapravo radila grupa advokata koje unajmljuje SDA na isti način kao i botove. Tako je SDA-ova „duboka država“, poput paukove mreže bila uvezala obavještanju službu OSA-u, kao „Balijsku udbu“, botove kao internet ratnike, „odrede smrti“ kao stranačku falangu, medije kao stranački agitprop, te avdokate, tužioce i sudije kao egzekutore. Ove strukture su finansirane iz stranačkih „crnih fondova“ u koje je ubiran harač od državni firmi čiji su direktori bili stranački poslušnici i privatnih kompanija čiji su vlasnici postali stranački ratni profiteri.
SDA se upustila u ovi vrlo opasnu, mračnu, crnu odvratnu rabotu nakon februarskih demonstracija 2014. godine kojom prilikom je zapaljena zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Tome je pogodovala i opća atmosfera nacionalnih tenzija, ratnohuškačke retorike i općeg straha u narodu. Navodno je sam Bakir Izetbegović, kao nacionalni vođa Bošnjaka, u tom periodu imao 30-tak prijetnji smrću. To je sam priznao nakon afere u kojoj je njegova supruga bila akter jer je kao direktorica KSCU-a koristila državno vozilo sa policijskom pratnjom. Navodno je OSA otkrila neke osobe sa Pala i Bihaća koje su Izetbegoviću uputili prijetnje smrću itd.
„Zelena kuga“
Izetbegovićeva doktrina bila je vrlo jednostavna – oni koji su znali Bosnu braniti Bosnu, znaju je i graditi. Po tom principu je SDA postavljala kadrove u institucije, odnosno regrutirala podanike i umrežavala ih u punktove „duboke države“.
Ratnohuškački narativ kulminirao je pozivom na mobilizaciju u „Zelene beretke“, a potom i Izetbegovićevim pozivom na „prebrojavanjem“. Mržnja među Bošnjacima se na društvenim mrežama širila poput „zelene kuge“. Tako su bošnjačke mržnjehare postale „Moralna većina“ koja je okupirala medije, kulturne institucije i bogomolje.
“Ulizice – to su najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude, nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.“ Ne, ovo nisam napisao ja, niti Meša Selimović u svojoj Tvrđavi, već anonimni autor na jednom portalu. Koristim ovaj pozajmljeni citat kako bi locirao klaster „zelene kuge“ koja je za samo jednu dekadu poharala i obezvrijedila kulturna, politička i duhovna dostignuća Bosanskih Muslimana. O tome najzornije govori izbor čovjeka na čelo sarajevske „čelije“ SDA Faruka Kapidžića Die. Upravo njega kao notornog bota na političku pozornicu izbacila ova „zelena kuga“ . Njemu se kao takvom divi Izetbegović jer je žrtvovao karijeru (građevinskog inženjera) da bi se politički angažirao. A sa njim na čelu sarajevske „čelije“ ova stranka više djeluje kao kult u kojem se na oltar prinose žrtve odstrijeljene na društvenim mrežama u ime Sebije Izetbegović kao kraljice „duboke države“.
(TBT)
