SPECIAL
Hannibal Gaddafi trenutno je u zatvoru u Libanu, a kod kuće
je prije svega upamćen po brojnim “škakljivim naslovima” koji su
pratili njegovu sliku u medijima – nasilničko ponašanje i seks skandali bili su
njegova specijalnost
FOTO: Gaddafi
(Agencije)
Kada su Libijci Suhah Musa i Ahmed Ali oteli avion Afrikija
Ervejza i preusmjerili ga ka Malti, nakon slijetanja kroz vrata letjelice
zavijorila se zelena zastava Džamahirija, političkog sistema koji je uspostavio
svrgnuti lider Moamer Gadafi.
Prvi zahtjev otmičara bio je da dobiju azil u Evropi i
dozvolu za osnivanje pro-gadafijevske partije. Ipak, primarni uslov za puštanje
talaca i predaju, bilo je puštanje na slobodu Hanibala Gadafija, plejboja i
sina svrgnutog libijskog vođe.
Hanibal Gadafi trenutno je u zatvoru u Libanu, a kod kuće je
prije svega upamćen po brojnim “škakljivim naslovima” koji su pratili
njegovu sliku u medijima – nasilničko ponašanje i seks skandali bili su njegova
specijalnost.
Otmičari su se na kraju predali mirno, bez nasilja, iako
njihovi zahtjevi nisu bili ispunjeni. Ali šta se krilo iza ove političke otmice
aviona?
Slučaj nestalog imama
Događaji na Malti bili su samo posljednje u nizu poglavlja
četvorodecenijskih razmirica između Gadafijevog klana i pro-šiitskih grupa u
Libanu.
Sve je počelo sedamdesetih godina, nestankom Muse Sadra, vjerskog
vođe šiita u Libanu, koji su tada bili politički i ekonomski
najmarginalizovanija grupa u zemlji. Harizmatični ulenjak bio je i talentovan
političar koji je lako inspirisao potlačene da ustanu i pokažu nezadovoljstvo.
Kako je bio sekularista, Sadr je posmatran kao umjerena
opcija koja je nudila potencijalno rješenje za godine tenzija vjerskih i etničkih
grupa u Libanu.
Međutim, Sadr je nestao sa lica zemlje 1978. godine, tokom posjete
Libiji, odnosno njenom lideru Moameru Gadafiju.
Detalji njegove smrti bili su nepoznati, ali se
pretpostavljalo da je nestanak Sadra bio odobren od strane Gadafija, što je
poslije pada režima 2011. godine, njegova desna ruka Ahmad Ramadan i potvrdio u
intervjuu.
Sadrov nestanak izazvao je veliko nezadovoljstvo kod šiita
koji su prolazili kroz početno globalno buđenje, kristalizovano u iranskoj
Islamskoj revoluciji. Uslijedili su brojni bombaški napadi na libijska
diplomatska predstavništva u Bejrutu, otmice diplomata i napadi od strane
Amala, političke organizacije libanskih šiita, koju je Sadr osnovao 1974.
godine, ali je u međuvremenu prerasla u pravu miliciju.
Kako Iran, odnosno Ajatolah Homeini odbio da pomogne Amalu i
zatraži odgovore od Gadafija, zbog čega su mnogi posumnjali kako je Teheran
takođe umiješan u nestanak, libanski šiiti su godinama mogli jedino da žale za
svojim vođom.
Mnogi su se 2011. godine ponadali da će, s padom Gadafija,
istina izaći na vidjelo. Ipak, misterija je nastavila da živi, neokrnjena.
FOTO: Gadafi ( Agencije)
Hanibal talac
Kada su pobunjenici koje je podržavao NATO srušili Gadafijem
režim, Hanibal je prvo pobjegao u Alžir, zatim u Oman gdje je dobio politički
azil, prije nego što je konačno došao u Siriju.
Prema libanskim obavještajnim podacima, odatle je u decembru
2015. godine “namamljen u Liban”, gdje su ga kidnapovali saradnici
Amala. Hanibal je navodno mučen od strane šiitske milicije, koja je očekivala
da će izvući neke informacije o Sadru.
Jedini problem bio je u tome što je Hanibal, u vrijeme
Sadrovog nestanka, imao samo tri godine. To objašnjava činjenicu da se Hanibal
na kraju pojavio na bejrutskoj televiziji Al Džadid, apelujući na Libijce da
istupe ako imaju bilo kakvu informaciju o Sadrovoj sudbini.
Sredinom decembra 2015. Hanibal je pušten od strane Amala,
ali ga je uhapsila libanska polivija na osnovu tužbe porodice nestalog imama.
Na zasjedanju suda 13. januara 2016. Hanibal je rekao kako
njegov otac nije imao ništa sa ubistvom Sadra, kao da će kontaktirati ključne
osobe koje su u to vrijeme bile u državnom vrhu, kako bi se zatvorio slučaj.
Ipak, uslov za tako nešto bio je da ga odmah puste na slobodu.
Dalje, Hanibal je optužio bivšeg premijera Abdela Salama
Džaluda i šefa diplomatije i obavještajnih agencija Musu Kusu. Oni još nisu
odgovorili na optužbe.
Povratak zelenih
Sve češće pojave zastave Džamahirije u Libiji ne čude, s
obzirom na katastrofalnu situaciju i haos koji je progutao zemlju od pada
režima. U tom kontekstu, ne čude ni pokušaji oslobađanja Hanibala i vaskrsenja
gadafijevske ideologije.
S obzirom na to da pro-gadafijevske snage skupljaju sve veći
broj ljudi, da su njihovi skupovi sve češći, ali i da se njihovo prisustvo osjeća
i na bojnom polju, može se vrlo lako desiti da – ako Haftarov put ka vlasti
bude presječen – Libiju zahvati zelena kontrarevolucija.
Gadafijev “omiljeni sin” Seif već ima slobodu
kretanja u gradu Zintan, a već se pominje kao faktor ujedinjenja Libije. Da li
će se i bludni sin vratiti i pokrenuti novi talas progadafijevskih snaga,
ostaje da se vidi.
(TBT, Middle East Eye, Newsweek.rs)
