
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Rat u Ukrajini, koji je započeo velikom ruskom invazijom 2022. godine, prerastao je u jednu od najsloženijih geopolitičkih kriza 21. stoljeća. Tri godine borbi, hiljade poginulih i milioni raseljenih promijenili su sigurnosnu arhitekturu Evrope i doveli odnose između Rusije i Zapada na najnižu tačku od završetka hladnog rata. U takvoj atmosferi pojavljuju se brojni prijedlozi za okončanje sukoba – od kineskog “mirovnog plana” do tzv. 28 tačaka Donalda Trumpa – ali nijedan od njih ne uspijeva uspostaviti ravnotežu između principa međunarodnog prava, realnosti na terenu i humanitarnih imperativa.
Ovaj tekst polazi od stava da je nastavak rata besmislen i razarajući, ali da je istovremeno priznavanje teritorijalnih dobitaka ostvarenih silom opasan presedan koji može dovesti do anarhije u međunarodnom poretku. Stoga je nužno tražiti mirovno rješenje koje izbjegava oba ekstrema i nudi održiv kompromis.
Opasnost presedana: priznavanje teritorija osvojenih silom
Jedno od najčvršćih načela savremenog međunarodnog prava jeste zabrana sticanja teritorije silom. Ovo načelo, nastalo nakon tragedije Drugog svjetskog rata, ugrađeno je u Povelju Ujedinjenih nacija i predstavlja temelj stabilnosti međunarodnog poretka.
Priznavanje ruske aneksije dijelova Donjecka, Luganska, Zaporožja ili Hersona – ili čak i Krima – značilo bi rušenje ovog temeljnog stuba međunarodnog prava. Takav presedan imao bi posljedice daleko izvan Istočne Evrope.
Vjerujem da je večina anlitičara saglasna da bi Trumpov mirovni plan za Ukrajinu od 28 tačaka prekršio pravila međunarodnih odnosa priznavanjem nezavisnosti Ukrajine, te da bi njegova primjena mogla imati teške posljedice na Balkanu.
Tim planom je mir u Ukrajini sveden na trougao između međunarodnog prava, geopolitičkog realizma i ljudske tragedije. U tom trouglu nazire se kapitulacija ne samo Ukrajine, već i Evrope. A predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, kao dojučerašnji prvi heroj zapada u 21. stoljeću, doveden je pred dramatičnu dilemu u kojoj mora birati, kako je sam rekao, između dostojanstva i američkog savezništva.
Što se tiče Evrope ovakav epilog je bio očekivan. Tu ima kosmičke pravde; naprosto su je stigle fakture za dvoličnu politiku prema Bosni i Hercegovini tokom agresije, kao i poslije rata. Evropa je bila opterećena inkvizicijskom mržnjom prema muslimanima u tolikoj mjeri da nije smogla snage da ih odbrani od kršćanskih agresora. Tad su Evropljani gledali kroz prste Radovanu Karadžiću smatrajući da radi “prljav posao” za njih. Kao što to danas, kako smatra njemački kancelar Friedrcih Merz, radi Benjamin Netanyahu na Bliskom istoku. Ali kako se “okreće kolo (ne)sreće”, Trump radi “prljav posao” za Vladimira Putina u Evropi.
Nažalost,Bosanski Muslimani i da hoće ne mogu biti zluradi i likovati nad zlom kobi koja se Evropi vratila kao bumerang iz Sarajeva. Jer su i sami pred istom dilemom kao i Ukrajinci: ilidostojantsvo ili američko prijateljstvo?!
Divljanje srpskog Ben Gvira
Amenstiranjem Milorada Dodika, fašizoidnpog sprkog Ben Gvira, od strane Trumpove administracije, kroz ukidanje sankcija koje je mu je uvela Bijela kuća, Bosanki Muslimani su poniženi i uvrijeđeni. Stranački lideri u Sarajevu su se pokazali potpuno bespomoćni prema njegovoj secsionstističkoj politici
i njegovom mazohsitičkom divljanju i zastrašivanju Bosanskih Muslimana u entitetu kojim on vlada već dvadesetak godina. Baš kao što su svjetski moćnici indoletni prema fašizoidnom divljanju Itmara Ben Gvira prema bespomoćnim Palestincima kako u Gazi, tako i u džamiji Al Aqsa i na Zapadnoj obali.
Za sada se političko I vjersko vođstvo Bosnaksih Muslimana, bez izuzetka, zaklanja i zaklinje u prijateljstvo i saveznizništvo sa SAD, kao zemlju koja je primarno kreator Daytonskog mirovnog sporazuma. Pošto se ovaj sporazum smatra najvećim dostignućem američke vanjske politike mnogi vjeruju da ga Amerikanci zbog sebe višenego zbog Bosanaca, neće derogirati. Međutim odnos Trumpove administracije prema Dodiku, kao i prema Zelenskom, unio je veliku zebnju među Bosanske Muslimane.
Zbog toga Sarajevo sa velikom dozom zabrinutosti iščekuje ishod mirovnih pregovora u Ženevi o Ukrajini gdje Ukrjinici biraju između dostojanstva i američkog savzništva. To Ii njih čeka u narednoj godini!
(TBT)






