GEOPOLITIKA
Poruka svih službi bezbjednosti, od Odbrambenih snaga
Izraela (IDF), do Mosada i vojne obavještajne službe, je ista i nedvosmislena:
ne moliti Trumpa da otvori pitanje nuklearnog sporazuma sa Iranom
FOTO: Netanyahu
(AP)
Premijer Benjamin Netanyahu je često govorio kako će
pokušati da ubijedi novu američku administraciju da ponovo razmotri nuklearni
sporazum potpisan između Irana i šest svjetskih sila u julu 2015.
On je za SiBiEs u decembru prošle godine čak rekao da ima
najmanje pet “ideja “o tome kako da se olakša ponovno otvaranje
sporazuma. Očigledno je da će u februaru te ideje podijeliti sa predsjednikom
SAD Donaldom Trumpom na sastanku koji će se održati između njih u Washingtonu.
Problem sa Netanyahuom je što on, kao ni Trump, trenutno
nema podršku bezbjednosnih i obavještajnih mreža svoje države. Razne grane bezbednost
Izraela zabrinuto prate ovaj razvoj događaja. Preporuka svih službi bezbjednosti,
od Odbrambenih snaga Izraela (IDF), do Mosada i vojne obavještajne službe, je
ista i nedvosmislena: ne moliti Amerikance da ponovo otvore pitanje nuklearnog
sporazuma.
Istina, vojska i Mosad nisu bili oduševljeni samim
dokumentom, koji u sebi ima ugrađene brojne nedostatke i probleme. Izrael je uvjeren
da je drugačiji pristup u pregovorima mogao da dovede do boljih rezultata. Ali,
budući da je dogovor postignut, u izraelskom bezbjednosnom sistemu smatraju da
bi ponovno njegovo otvaranje donijelo više štete nego koristi za Izrael. Takav
korak bi neizbježno izazvao drastičan sukob između Sjedinjenih Država i Irana.
Prema podacima izraelske obavještajne službe (i svih drugih obavještajnih
organizacija na Zapadu), Iran se u ovom trenutku strogo drži svih odredbi
sporazuma. Njegovo ponovno otvaranje bi dovelo do trenutnog gubitka svih
glavnih postignuća dogovora koji iransku nuklearnu opasnost odlaže najmanje
10-15 godina, a mogućnost ove države da napravi nuklearnu bombu s roka od tri mjeseca
pomjera na godinu i po dana. Stoga izraelski bezbjednosni aparat ocjenjuje
sporazum kao pozitivan razvoj događaja, uprkos činjenici da je pun rupa i
nepotpun. Višegodišnji strateški plan izraelskih oružanih snaga je na njemu
zasnovan.
„Imamo priliku da u narednih deset godina izgradimo
sopstvenu snagu i promijenimo pristup u nekim strateškim procesima“, rekao je
izvor iz vrha izraelske vojske želeći da ostane anoniman. “To je poklon
koji nuklearna sporazum donosi Izraelu, i radi se o jedinstvenoj prilici koju
ne smijemo da propustimo.”
FOTO: (Reuters)
Iran je, prema riječima visoko pozicioniranog izraelskog
vojnog eksperta, protivnik potpuno drugačijeg reda veličine u odnosu na sve
druge tradicionalne neprijatelje s kojima se Izrael do sada izborio. Riječ je o
regionalnoj sili sa mnogo većim materijalnim mogućnostima od zemalja koje se
graniče s Izraelom. Izraelski bezbjednosni aparat pomno prati događaje u Iranu.
Nakon decenija nadanja da će režim ajatolaha pasti, Izrael je smanjio sopstvene
nade i očekivanja. „Iranska vlada je stabilna“, rekao je anonimni izvor iz
izraelskog bezbjednosnog aparata.
Ispostavilo se da vojnoobaveštajno krilo izraelske vojske
sprovodi ankete u Iranu. Metodologija savremenih medija dozvoljava svakome da
sprovede istraživanje bilo gdje na svijetu, da li putem društvenih mreža,
telefonom, ili posebnim programima i algoritmima koji su u stanju da izmjere i
procijene stabilnost režima putem sadržaja koji se pojavljuje na internetu.
Izraelski stručnjaci vjeruju da je, uprkos nekim unutrašnjim
agitacijama, i uprkos činjenici da postoji sve više Iranaca zainteresiranih za
zapadne vrijednosti i brendove, režim predsjednika Hasana Ruanija ipak
stabilan. Iranski narod i dalje posmatra Ruanija kao svog autentičnog
predstavnika, a izvjesni unutrašnji nemiri ne ugrožavaju njegov režim. Stoga,
Izrael procjenjuje da bi povlačenje sporazuma dovelo do ujedinjavanja iranskog
naroda u podršci vlastima te zemlje i gurnulo ih ka onome što je dogovor iz
Beča spriječio u posljednjem času – razvijanje nuklearne bombe.
Ovi početni dani Trumpa u Ovalnoj odaji se snažno odražavaju
na izraelski politički sistem. Postaje jasno da je rastojanje između snova i
deklaracija s jedne, i kompleksne realnosti u regionu s druge strane, ogromno.
Nakon što su već proslavili premještanje američke ambasade iz Tel Aviva u
Jerusalim kao gotovu stvar, izraelski desničari primili su 22. januara vijest
da su SAD “na samom početku faze
Netanyahu i Trump održali su svoj prvi telefonski razgovor
nakon što je ovaj zvanično preuzeo dužnost predsjednika, u noći između nedjelje
i ponedjeljka po izraelskom vremenu. Trump je razgovor ocijenio kao “veoma
dobar”. Netanyahu je, s druge strane, požurio da sazove sastanak svog
kabineta za bezbjednost ne bi li zaustavio ministra Naftali Beneta u podnošenju
prijedloga anektiranja mjesta Male Adumim pod pun suverenintet Izraela, kao
prvi korak u pripajanju sektora C Zapadne Obale. Netanyahu je upozorio Benneta
i druge desničarske ministare u Likudu da bi takav pravac djelovanja vjerovatno
sabotirao odnose sa novom američkom administracijom. On je objasnio da ga je
nova administracija zamolila da ne obavlja bilo kakve radnje koje bi dovele do promjene
potpisanih sporazuma bez prethodne koordinacije s Washingtonom.
Međutim, pojedini desničarski aktivisti, od kojih su neki
bili prisutni ceremoniji polaganja zakletve predsjednika Trumpa, predstavili su
suprotne informacije. Oni tvrde da su ih izvori bliski Trumpu ohrabrili da
preduzmu što više aktivnosti na terenu kako bi došlo do novog činjeničnog
stanja bez suvišnih pitanja.
Ova situacija istovremenog primanja međusobno
suprotstavljenih poruka u Jerusalimu i Washigtonu simbolizuje trenutnu realnost
više nego bilo šta drugo: niko ne zna šta Trump očekuje od Izraela. S jedne
strane, tačno je da je on okružen pristalicama Izraela sa desničarskim
stavovima. S druge strane, Netanyahu pokušava da prikrije svoje djelovanje, izbjegava
da učini išta brzopleto, i naglašava iranski problem mnogo više nego
palestinski. U međuvremenu, ministar odbrane Avigdor Liberman otvoreno odbacuje
sve ideje pripajanja novih teritorija.
Ovome treba dodati i sljedeće: krivična istraga protiv Netanyahua
dobija preporuku policije za podizanje optužnice protiv premijera. Time
politički sistem Izraela izlazi iz ravnoteže. Pripremajući se za mogućnost da Netanyahu
bude prisiljen da podnese ostavku nakon podizanja optužnice, razni desničarski
lideri pokušavaju da nadmaše jedan drugog u borbi za dobijanje glasova desno orijentisanog
stanovništva. Zbog ovoga je Netanyah zaustavio prijedlog anektiranja dijelova
Zapadne Obale, povlačeći crtu između sebe i svojih političkih suparnika, uoči
izbora koji se čine sve bližim i izvjesnijim.
(TBT, Al Monitor)