Malo ko je od bošnjačkih političara u vremenskom rasponu od samo mjesec dana doživio svoj najsretniji i najnesretniji dan u političkoj karijeri, kako se to desilo Elemedinu Dini Konakoviću. Za svoj najsretniji dan u karijeri Konaković je odabrao onaj kad je iz Bruxellesa stigla vijet o “ zelenom svjetlu” za otpočinjanje pregovora sa Bosnom i Hercegovinom o njenom prijemu u EU. Kao ministar vanjskih poslova Konaković je zaista imao razloga da bude ushićen. Međutim, iako su mediji alarmirali i ukazivali na njegove kompromitirajuće relacije sa pripadnicima narko-kartela “Dino-Tito”, on nije ni slutio da će se taj film tako brzo odmotati pred njegovim očima jendog ponedjeljka kada je “prvana država” počela djelovati.Tog ponedjeljka u medijima su osvanule snimke hapšenja dvadestak lica među kojima je bio i njegov intimus Gordan Memija. Sasvim je rezumljivo da će sudski process ovoj grupi trajati bar nekoliko mjeseci, ali bez obzira na njegov ishod, ovo je bio toliko težak udarac za Konakovića, kao lidera NiP-a, da se već sad može reči kako je on završio svoju lidersku karijeru, te da njegova stranka neće preživjeti ni naredne izbore.
KEMO GORI OD OSMICE
Prvo, NiP će se raspasti iznutra, a potom je velik vjerovatnoća da će doživjeti izborni debakl na lokalnim izborima. I prije izbijanja ove afere NiP je ima dvije frakcije koje su se sukobljavale. Jednu frakciju predvodio je Kemal Ademović, bivši prvi bošnjački obavještajca, a drugu Aljoša Čamapara,bivši prvi bošnjačkipolicajac. Prije ove afere na društvenim mrežama je objavljeno da Ademović šuruje sa narko grupom koja pokušava oprati novac preko investicija na jednom sarajevskom lokalitetu koji se nalazi na području Općine Centar gdje dominira NiP-ov kadar kojeg predvodi “Kemin mali”, kako pežorativno zovu njegovog sina.
Pored toga Ademovića ponovo u medijima povezuju sa političkim ubistvima koja su se desila u vrijeme dok je bio direktor AID-a. Stoga je vrlo licemjerno od Konakovića kada upućuje kritike na račun rada OSA-e dok je njome rukovodio Osman Mehmedagić Osmica, a da mu pri tom ne smeta što u stranci ima čovjeka sa tako teškim hipotekama poput političkih ubistava.
Iako se ime Čampare ne spominje u optužnici, on je kao ministar MUP-a” po “komandnoj odgovornosti” morao znati za poslove njegovih policajaca. Za sada se generalno svi brane da tada ni OSA nije znala ko je Edin Gačanović, što je naravno neubjedljiv izgovor, pa čak i notorna laž. Na koncu Čampara nikad nije demantirao da je primio poklon od Gačanina u vidu skupocjene unifrome. Zato je opravdano sumnjati da je samo zahvaljujući utjecajnom bratu u VSTV- Dubravki Čampari njegovo ime izostavljeno u optužnici.
Osim toga Edin Gačanin je iz Gacka, te je stoga sasvim uvjerljivo da su mu Čampare daljni rođaci. Navodno je na osmrtnici Miralema Gačanina, Edinovog oca, porodica Čampara, uz Pašiće i Tanoviće, navedena kao ožalošćena familija.
Pošto Čampara slovi kao egzekutor famoznog Gatačkog klana, čiji je vođa Denis Zvizdić, ovo bi mogao biti odlučujući udarac za razbijanje tog klana.
U samom procesu osumnjičenih saradnika i pomagača kartela Dino-Tito imaju dvoje rođaka Gačanina, a to su Tarik Zulović, direktor Kantonalne bolnice Zenica i Denisa Gačanin, advokatica Vahidina Munjića. Zulović je priznao kontakte sa rođakom Gačaninom, dok se advokatica Gačanin nije morala izjašnjavati o tomepred sudom,niti oglašavati u javnosti.
Što se samog Konakovića tiče njemu ovo nije prvi put da brani svog prijatelja koji ima mafijaški imidž. Već se morao izjašnjavati o “prijatelju iz djetinjstva” Amiru Faći Pašiću, a njegov stranački kadar i prijatelj Ramiz Turulja, opet prijateljuje sa drugim sarajevskim narko-bosom Admirom Arnautovićem Šmrkom, što Konaković odobrava lajkovima na njihovim zajedničkim selfijima, jer on jedan od donator NiP-a.
Čak je Konaković priznao da je poznavao Edina Gačanina, kao sugrađanina. Malo je poznatao da je Konaković unutar mafijaških grupa imao svoje kodne ime Dugi. Sve to govori da je Konaković u svojoj (političkoj) ambiciji bio makijavelist i da nije imao obzire s kim se druži i sa kim ulazi u aranžmane.
RIJEKE PROLJAVOG NOVCA
Jedna od Konakovićevih opsesija bila je destinacija Dubai. Još kao premijer KSA ostvario je kontakte sa nekim arapskim prinčevima I najavljivao fascinantne investicije. Očito je mnogo puta putovao u Dubai. Kao ministar vanjskih poslova primio je minsitra vanjskih poslova UAE, koji je već imao imidž “lovca na evropske islamiste”. No, to Konakvić niti je znao niti je o tome vodio računa u svojoj želji da ostvari prisne odnose sa ovom bogatom zaljevskom kraljevinom. Režim Muhameda bin Zayeda slovi kao jedan od najbrutalniji u arapskom svijetu kad je sloboda mišljenja u pitanju.
Pored toga UAE slove kao “peraonica novca” odnosno “porezna oaza” što se vidjelo po prebjegu ruskih oligraha u Dubai nakon što su ih zapadne vlade stavile na crne liste poslije ruske agresije na Ukrajinu.
Ovaj portal je pisao tekstove da se u Sarajevo slijevaju rijeke ponornice prljavog novca, apostrofirajući da im je izvorište u UAE. Vidjeti tekst na ovom linku.
Tako je i Edin Gačanović živio u Dubaiju kao “poreznoj oazi” odakle je upravljao svojom narko imperijom. Očevidci tvrde da je živio u kultnom hotelu Burj Al Arab u Dubaiju zakupvši dva sprata. Tu je primao poslovne ljude, ali i neke poznanike iz Sarajeva. Prilikom njegovog hapšenja objavljene su neke fotografije o njegovom lusksuznom životu, skupocjene limuzine i satovi, koje ukazuju da je tu zaista živio “kralj kokaina”. Kuloari tvrde da je Gačanin bio galantan I posebno džometan prema “zemljacima”. Navodno je Edin Džeko bio jedan od gosta kojeg je Gačanin ugostio u svom luksuznom apartmanu.
Da je Konaković uspio otputovati u Dubai, na način kako se može vidjeti iz prepiske nekih saradnika Gačaninovog narko-kartela preko Sky aplikacije, nema sumnje da bi bio “zakičen” sa toliko novca da bi mogao finasirati kampanju da bude novi nacionalni lider Bošnjaka.
No, Konaković se bio opredjelio za drugačiju strategiju ostvarivanja istog cilja, a to je usmjeravanje “rijeka ponornica prljavog novca iz Dubaija” prema investicijama na atraktivnim sarajevskim lokacijama koje bi njemu i njegovim stranačkim biznismenima donijele zaradu od par milijardi marka.
Sve od izbijanja afere “Dino-Tito” odnosno hapšenja osumnjičenih pripadnika i saradnika ovog narko-kartela, sticao se dojama da stranci, posebno američki ambasador Michael Murphy “gledaju kroz prste” i toleriraju Konakoviću ovakvu kriminalnu strategiju samo da bi on sa svojom strankom toliko ojačao da može biti alternativa Bakiru Izetbegoviću i njegovoj SDA.
Ako je javnost bila stekla takav pogrešan dojam razuvjerila se nakon hapšenja dvadestak ljudi. Ali problem je nastao što je sam Konaković bio stekao takav dojam da će mu se “progledati kroz prste” i da će mu se tolerirati njegov makijavelizam samo zbog toga što je bio dobio političku šansu da zaista izraste novog bošnjačkog nacionalnog lidera. Tu se prekombinirao!
Vidjeti tekst na linku
(Nastavit će se…)
(TBT, Istraživački tim)