Piše: Slavoj Žižek, thebosniatimes.ba
Tek je april, a već imamo pravog kandidata za fotografiju godine. Njemačka policija je 12. aprila zatvorila Palestinski kongres koji se trebao održatii u Berlinu, a među uhapšenima je bio i Udi Raz, pobožni Jevrejin sa crvenom jarmulkom. Sa fotografija i video snimaka incidenta jasno se može vidjeti podrugljiva agresija na licima policajaca – što podsjeća na njihove prethodnike iz 1930-ih – dok odvlače jednog Jevrejina.
Među onima koji su pogođeni tekućom borbom protiv antisemitizma u Njemačkoj, mnogi su Jevreji. Sam Palestinski kongres bio je zajednička inicijativa berlinske organizacije „Jevrejski glas za pravedni mir na Bliskom istoku“ (Jüdische Stimme für Gerechten Frieden in Nahost) i panevropskog političkog pokreta i stranke DiEM25, čija je vodeća ličnost Yanis Varoufakis . Međutim, njemačko ministarstvo unutarnjih poslova zabranilo je Varoufakisu ne samo ulazak u zemlju, već čak i onlajn učešće u bilo kakvim političkim aktivnostima tamo.
Varoufakis potpuno opravdano tvrdi da je ovom zabranom njemačka vlada prešla granicu autoritarnog ponašanja. Što je još gore, njemački politički establišment – uključujući čak i Zelene i Ljevicu (Die Linke) – podržao je ovaj potez, odražavajući razmjere nove anti-antisemitske kulture otkazivanja. Naravno, slični incidenti se dešavaju u Sjedinjenim Državama gdje su, na primjer, koledži Hobart i Villiam Smith nedavno poslali na administrativno odsustvo političku teoretičarku Jodi Dean, pošto je objavila esej u kom uočava emancipatorski potencijal u Hamasovom napadu 7. oktobra. Međutim, Njemačka predstavlja ekstremni primjer kako je establišment prisvojio kulturu otkazivanja.
Da bi se otklonila svaka sumnja da je Varoufakis možda pripremio antisemitski govor za Palestinski kongres, naprosto treba pročitati tekst govora. U njemu se nedvosmisleno osuđuje svaki oblik antisemitizma i zahtjeva samo da se na obe strane u sukobu primjenjuju isti standardi.
CNN je 13. aprila izvjestio da su „stotine izraelskih doseljenika opkolile palestinska sela i napale stanovnike širom okupirane Zapadne obale […] nakon što je jedan izraelski dječak, koji je nestao iz naselja, pronađen mrtav“. Nazovimo ove napade pravim imenom: linčovanje. Daleko od normalne policijske istrage, Izraelske odbrambene snage su prosto dozvolile da rulja uzme pravdu u svoje ruke. Možemo samo da zamislimo kako bi prosvećeni Zapad reagirao da su stotine Palestinaca napale izraelska naselja poslije nestanka palestinskog dječaka.
Uzmimo drugi slučaj: izraelski premijer Binjamin Netanyahu 18. januara je odbacio ideju o palestinskoj državi i obećao da će Izrael staviti pod kontrolu cijeli region koji trenutno okupira: „I zato da pojasnim da u bilo kom novom aranžmanu, u budućnosti, država Izrael mora da kontrolira čitavo područje od rijeke do mora.“ Netanyahuova upotreba izraza „od rijeke do mora“ privukla je posebnu pažnju, i to sa dobrim razlogom. Kada Palestinci ili bilo ko na ljevici upotrebe istu frazu kao zahtjev za slobodnu Palestinu (kao u popularnom skandiranju: „Od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna“), desnica lažno tvrdi da pozivaju na smrt cijelog jevrejskog naroda u Izraelu.
Ukratko, Netanyahu sada koristi frazu koja se proglašava genocidnom kada je Palestinci koriste. Formula „od rijeke do mora“ predstavlja ono što Izrael zapravo radi i planira da uradi, ali to nikada ne bi javno priznao, sve do sada – kada je sam izraelski premijer pretvara u opscenost.
Mogao bih još da ređam ovakve primjere. Netanyahu je zračni napad, u kojem je ubijeno sedmoro humanitarnih radnika u Gazi, 2. aprila nazvao „tragičnim slučajem u kom su naše snage nenamjerno pogodile nevine ljude“. Kako bi onda opisao smrt na hiljade palestinske djece od ruke izraelskih snaga?
Ruši se kula od karata. Ranije se Izrael makar pretvarao da poštuje dva pravila: kritika izraelske politike je dozvoljena, a antisemitizam nije; i bombadiranje Gaze je usmjereno na Hamas, koji i sam terorizira obične Palestince, a ne na cjelokupno stanovništvo Gaze. U posljednje vrijeme, međutim, ove razlike su se urušile. Netanyahu u intervjuima otvoreno izjavljuje da je u slučajevima kada direktan antisemitizam nije dozvoljen, njegovo mjesto zauzela kritika Izraela. Takođe, mnogi visoki izraelski zvaničnici sve otvorenije izjednačavaju Gazu sa Hamasom.
Prema riječima izraelskog ministra finansija, Bezalela Smotricha, preko 70 odsto Izraelaca podržava ideju „podsticanja dobrovoljne imigracije“, jer se „dva miliona ljudi [u Gazi] svako jutro budi sa željom da uništi državu Izrael“. (Ako to jeste slučaj, možda ima neke veze sa neselektivnim izraelskim bombardiranjem Gaze.) Implikacija je da su svi stanovnici Gaze legitimne mete – i jasno je da je Zapadna obala slijedeća.
S obzirom na to, argument koji se često ponavlja da Izrael ne može zaista eliminirati Hamas, maši poentu. Za Izrael, pravi cilj rata jeste apsorpcija Gaze i Zapadne obale: Veliki Izrael, od rijeke do mora. Do tada, Izrael treba da bude u stanju da tvrdi da Hamas i dalje predstavlja prijetnju, kako bi opravdao nastavak vojne intervencije.
Sve širi jaz između stavova elita i običnog svijeta u zapadnim razvijenim zemljama, kao i u nekim arapskim (Egiptu, Jordanu i Maroku, na primjer) više se ne može prikriti. Dok vlade u osnovi podržavaju Izrael, njihovi građani mogu samo protestirati – i, sve više, da budu otkazani, da im se prijeti, pa čak da budu i uhapšeni zbog toga. Opasnost koju vidim jeste da će, ako eksplodira, narodno nezadovoljstvo poprimiti oblik antisemitizma. Zato postupke poput njemačkog otkazivanja Palestinskog kongresa treba jasno prozreti: to je novo izopačeno poglavlje u historiji antisemitizma.
(TBT, Project Syndicate)