MARKER
“Malo-pomalo, čitav život se preobražava u jedan veliki
falsifikat. Ubjeđuju nas da nije tačno ono što vidimo svojim očima, što živimo
i osjećamo, nego je istina ono što oni kažu,” izjavio je David
FOTO: David (Igor Pavićević)
“Ovaj ‘oslikani’, ‘nakićeni’, ‘ruski’ voz, ‘crkva na
šinama’, kako ga sve nazivaju, ostaće u našoj historiji, inače obilježenoj
bizarnim događajima, kao jedna od neozbiljnih, neodgovornih i opasnih epizoda
za koju na kraju niko po običaju neće odgovarati. Ko je uopšte, a da je pri
zdravoj pameti, mogao da smislu jednu takvu budalaštinu koja je lako mogla da
dovede do ljudskih žrtava. Mala je cijena ljudskih života ovde na
Balkanu,” rekao je književnik Filip David u intervjuu za Blic i dodao da
provokacije i ratničke trube kod nas obavezno idu u paketu.
“Za nekog sa strane može djelovati tragikomično, glupo i
neozbiljno. Ali oni koji žive u ovim područjima znaju dobro kako ratničke igre
začas izazovu ozbiljnu vatru i nema vatrogasaca koji tek tako mogu ugasiti
požar prije nego što nanese veliku štetu. Sve je ovde međusobno povezano. Ko se
tako neodgovorno igra vatrom, opasan je piroman i treba ga na vrijeme skloniti
ili staviti pod nadzor.”
David je od onih pisaca, kažu, kojima nije čitav svijet samo
radna soba, a ne ustručava se ni da se osvrne na svakodnevne teme i zablude, i
to bez kalkulacija i ograda. Tako se dotiče i Kosova, ratne retorike i “usijanih
nacionalističkih glava”, najosjetljivijih pitanja u našoj javnoj sferi.
“Srbi na Kosovu postali su taoci naopake politike.
Svakome je, valjda, jasno da se povratak Kosova ne može ostvariti bez novog
velikog sukoba u kojem će stradati i preostali Srbi i mnogi Albanci, opet biti
razrušeni gradovi i sela, ali uništeno i kulturno nasljeđe u koje se mnogi kunu
da je kolijevka srpstva,” istakao je pisac, dodavši da jednom kada se ta
očekivana slavna bitka dokrajči, neće više biti ni Kosova, ni Srbije, ni slavnog
nasljeđa. “Hoće li to zadovoljiti usijane nacionalističke glave?”
Nije, kaže, pošteno da se konflikti vječito zamrzavaju i
prebacuju na buduća pokoljenja, a pogotovo jer se više puta u prošlosti
pokazalo da odlaganje pravovremenog rješavanja stanje samo pogoršava. Uprkos
indoktrinaciji o tome da Srbija ne može preživjeti bez Kosova, da bi odricanje
od pokrajine bilo “smrt Srbije”, smatra da je neophodno mirom, a ne
ratom, sačuvati ono najvažnije.
“Ako se zaista misli na mirnu budućnost Srbije, hrabra
odluka se mora donijeti i tako zaštiti ono što se smatra srpskom baštinom na
Kosovu, sačuvati mnogi životi, sačuvati mir.”
Ponašanje premijera ga, priznao je, zbunjuje. Objasnio je da
se trudio da podrži Vučićevu politiku, ali da mu nije pošlo za rukom.
“U njegovim istupima mnogo je busanja u grudi,
samosažaljenja, neiskrenog posipanja pepelom.”
A ko god nam bude bio predsjednik od proljeća, kaže pisac,
ne piše nam se dobro. Vlast je preosjetljiva na svaku vrstu kritike, ohrabruje
bahatost i primitivizam.
“Pogledajte samo šta pišu mediji pod kontrolom ove
vlade. Tabloidi koje kontroliše vlast na prostački način vrijeđaju strane
državnike, šire ogavni rasizam, etničku netrpeljivost, evropsku zajednicu
prikazuju kao mrzitelja svega što je srpsko. Nema tog oblika bezočnosti na koji
nisu spremni,” direktan je David. “Ponižavaju takvim pisanjima svakog
od nas, čitav narod. A sve to utire put i fizičkom nasilju.”
Nažalost, dodaje, Srbija je postala zemlja falsifikata.
“Falsifikujemo svoju historiju, Pobjednici ostaju poraženi,
istina se pretvara u laž, huškači se proglašavaju za patriote. Malo-pomalo,
čitav život se preobražava u jedan veliki falsifikat. Ubjeđuju nas da nije
tačno ono što vidimo svojim očima, što živimo i osjećamo, nego je istina ono
što oni kažu.”
(TBT)