INTERVIEW
Samostalni istraživač, historičar i poliglota iz Hrvatske,
koji živi u talijanskom Bergamu, Nenad M. Đurđević, proveo je dosta vremena u
Africi otkrivajući na licu mjesta poveznice drevnih afričkih kultura sa skoro
svim tekovinama današnjice
FOTO: Đurđević (TBT)
Jasan je smisao stare izreke o tome da ‘historijat pišu
pobjednici.’ Politički, vojni ili imperijalni „pobjednici“ to često rade kroz
javno manipuliranje i sofisticirano nametanje. Među najvećim žrtvama namjerne manipulacije znanjem
o kulturama, prošlosti, civilizacijama i znanju, jeste Afrika. Zašto baš
Afrika?
Za početak, sjetimo se da svi, kao po nekoj inerciji,
prihvatamo to da je Afrika sinonim za siromaštvo i zaostalost, a Evropa i veći
dio zapadne hemisfere sinonim za napredak i materijalno bogatstvo. Rijetko će
se ko upitati zašto je to tako, a još rjeđe da li je baš uvijek tako bilo. Zato
je revizija civilizacijske i kulturne prošlosti neophodna. Samostalni
istraživač, historičar i poliglota iz Hrvatske, koji živi u talijanskom
Bergamu, Nenad M. Đurđević, proveo je dosta vremena u Africi otkrivajući na
licu mjesta poveznice drevnih afričkih kultura sa skoro svim tekovinama današnjice.
On je istraživanja obavio u saradnji sa preminulom profesoricom Catherine
Obianuju Acholonu, koja je ispred Centra za Afričke Studije – CARC, odradila
veliki posao u korist rasvjetljavanja kulturnog porijekla skoro cijelog
čovječanstva. Kroz nekoliko njenih knjiga, prije nego je preminula 2014 godine,
uspjela je ponuditi konkretne argumente o nepravedno zapostavljenom području Zapadne
Afrike. Ovo područje su zapostavili mnogi zapadnjački naučnici, arheolozi,
historičari, pisci, novinari. Eurocentrična javnost i svjesno i nesvjedno
sakriva ili potiskuje većinu podataka o porijeklu raznih kultura, nauka i
duhovnih otkrića koji bi mogli dovesti u pitanje takzvanu, i globalno
nametnutu, teoriju o ‘superiornosti’ sjeverozapadne hemisfere i svih imperija
nastalih na Zapadu. Čak i prenaglašeno korišteni mitovi o svetom Gralu,
narativno su presađeni u zapadnu geopolitiku, čineći kulturološko isključivim
skoro sve legende o tome. Zašto je to tako, i koji su novi/stari dokazi o
afričkom porijeklu svih nas, detaljno nam je pojasnio Nenad Đurđević u ovom
razgovoru. Kada je u pitanju tumačenje drevnih simbola, ni bosansko područje
nije isključeno iz veze sa starom Afrikom. Osim teorijskih i pismenih
argumenata, u svojim istragama Đurđević je pronašao, te na svjetlo dana iznio,
i mnoge materijalne dokaze o potrebi za novim tumačenjem i afričke i svjetske
povijesti, naročito kulture i duhovnosti.
Objasnite rad profesorice Acholonu, afričku kulturu Igbo i
dešifriranje Ogamovog pisma?
Profesorica Catherine Obianuju Acholonu (1951-2014), bila je
nigerijska književnica, autorica više od 16 knjiga, predavač za afričke
kulturne i rodne studije i vodeća istraživačica afričke prapovijesti s posebnim
osvrtom na pripadnike naroda Igbo.
Njezin istraživački rad je obuhvaćao analizu drevnih natpisa
u kamenu, pećinske umjetnosti, lingvističku studiju drevnih simbola i
komunikacijskih medija afričkog kontinenta. Znanstvene dokaze koje je prikupila
u više od dvadeset godina istraživačkog rada, su stvorili vrlo hrabar i
uvjerljiv slučaj za reevaluaciju i ponovno pisanje svjetske povijesti koji bi
osigurao nedvojbeni doprinos autohtonih Afrikanaca civilizaciji čovječanstva.
Glavna teza profesorice Acholonu je, da je Stari Egipat bila
glavna postaja odakle se zapadnoafrička kultura Kwa (Kush) eksportirala u
ostatak svijeta. Analiza prapovijesne arheologije Sumera i semitskih jezika kao
što su akadski, sumerski i kanaanski, pokazuje da svi bez izuzetka potiču od
Igbo jezika i da su najraniji stanovnici Sumera imali Igbo stil života s
obzirom na religiju, arhitekturu, odjeću, imena i mnogo drugog.
Igbo je jedan od najvećih naroda u Africi koji pretežno živi
u jugoistočnoj Nigeriji oko najveće afričke rijeke Niger, ali se pripadnici
ovog autohtonog naroda mogu također pronaći u većem broju u Kamerunu i
Ekvatorijalnoj Gvineji. Korijeni naroda Igbo bili su predmet mnogih
nagađanja, ali je ozbiljnija studija o ovoj temi provedena samo tijekom
posljednjih 50 godina.
Narod Igbo, s nizom drugih Niger-Kongo jezika, je pripadnik
grupe Kwa jezika, koji uključuje etničke grupe Yoruba (Nigerija), Edo (Benin),
Ashanti (Ghana) i druge. Lingvisti i povjesničari se slažu da je riječna dolina
Niger-Benue u Zapadnoj Africi bila mjesto raspršivanja Kwa jezika originalne
jezične porodice Niger-Kongo prije 6,000 godina, dokistorijsko-etimološka
studija profesorice Acholonu pokazuje da je Igbo jezik u biti proto-Kwa jezik
iz kojeg potiče jezična porodica Niger-Kongo.
Riječ Kwa/Qua, koja u Igbo jeziku znači
“Veliki Bog,” je etimološki vezana za riječ Kwa/Ka-dmon (“Besmrtni
Čovjek”) u židovskoj Kabali. S obzirom da je Igbo jezik bio jedinstveni
jezik već 4,000 godina p.n.e., doznajemo da je Igbo koncept božjeg i besmrtnog
čovjeka puno stariji od hebrejskog jezika i izraelske kulture, a njegov izvor
nalazimo u Igbo jeziku.
Naravno, tvrdnja o Igbo podrijetlu jezika, kulture i
civilizacije nije isključivo utemeljena na govornom jeziku, nego i na jednako
uvjerljivoj činjenici da među otkrićima s arheološkog lokaliteta Igbo-Ukwu
(“Veliki Igbo”) nalazimo natpise na keramičkim i brončanim
artefaktima koji pokazuju markantne sličnosti s antičkim natpisima Bliskog
istoka (egipatski i kretanski hijeroglifi, drevna pisma poput hetitsko, staro
feničansko, sumersko, proto-palestinsko, itd.).
Natpisi s arheološkog lokaliteta Igbo-Ukwu ali i drugih
praistorijskih nalazišta u Africi, su također podupirani mitologijom i pisanim
zapisima starih egipćana, sumera, dravida, jevreja i naravno Kwa naroda
Nigerije koji ukazuju na postpotopsko Igbo podrijetlo civilizacije.
O afričkom podrijetlu pisane riječi i prvog alfabeta poznat
pod imenom protosinajsko pismo, od kojeg potiču sve ostali alfabeti poput
feničanskog, jevrejskog, grčkog, latinskog i etrurskog, svjedoči također
činjenica da gotovo sve znakove protosinajskog pisma nalazimo u
starosjedilačkoj tradiciji bojanja tijela. Centralnoafrički Pigmeji, koji su
jedan od najstarijih naroda na svijetu, još danas ucrtavaju znakove
protosinajskog pisma u koru od drveta koju koriste za proizovodnju
tradicionalne odjeće.
Istraživanja također ukazuju da su znakovi kao što je X,
koji predstavlja arhaični oblik jednakokrakog križa i simbol boginje
majke (zemlje); he, koji podsjeća na ljudsku figuru s udignutim rukama a
simbolizira besmrtnost, od kojeg potječe likovni prikaz uskrsnutog Isusa Krista
i način molitve u slobodnoj formi s uzdignutim rukama; tet (krug sa
križem u sredini) i theta (krug sa točkom u sredini),
su svi primjeri drevnog pisanja u kodu koje su antičke civilizacije poput feničanske
il grčke nasljedile od starosjedilačkih naroda afričkog kontinenta.
U skladu s navedenim činjenicama, ne treba iznenaditi da je
dešifriranje Ogamovog pisma bilo moguće zahvaljujući istraživačkom radu
profesorice Acholonu, koja je uspjela dokazati da najstarije korijene Ogamovog pisma
nalazimo upravo u Zapadnoj Africi.
Ogamovo pismo, koje je korišteno u dalekoj prošlosti sa
strane ranih avanturista diljem svijeta, uglavnom je poznato kao najraniji
oblik pisanja i komunikacije Britanskih otoka i skandinavskih zemalja, gdje
antičke tradicije svjedoče da je Ogamovo pismo uvedeno od svećeničke klase
starih Druida, koji su prema starosjedilačkim tradicijama otočja bili afrički
patuljci i čarobnjaci. Uistinu, riječ Druid potječe od Igbo riječi Duru-Idu (“Crni
Gospodar”).
Natpisi Ogamovog pisma pojavljuju se kao gravure na tisuće
kamenih monolita rasuti diljem Irskog otoka. Irski znanstvenici tvrde da je
Ogamovo pismo puno starije od materinskog jezika Kelta, što je ekvivalentno
priznanju da je narod koji je uveo Ogamovo pismo živio u Irskoj prije pojave
genetskih predaka suvremenih Iraca. Ogamovo pismo opstalo je do današnjih dana
u Irskoj, Škotskoj, Walesu i Engleskoj gdje je poznato je pod imenom
“Jezik Magije”. Primjeri Ogamovog pisma su također poznati s područja
Sjeverne Amerike.
Jedan od vodećih istraživača Ogamovog pisma, Edo Nyland,
izjavio je: “Mnogi su pokušali bezuspješno prevesti natpise koristeći
Keltski jezik. Niti jedan autentičan natpis bio je pisan na Keltskom jeziku.
Keltski jezik nije postojao u vrijeme kad su ovi petroglifi napravljeni.”
Dr. Barry Fell, s univerziteta Harvard, Sjedinjene Američke Države, koji
je također studirao Ogamovo pismo, došao je do zaključka da je Ogamovo pismo
nastalo od baskog jezika, koji se također govori među Tuarezima, nomadskom
narodu iz autohtone etničke skupine Berbera koji živi na sjeveru Afrike. Unatoč
različitim hipotezama zapadnih znanstvenika, niti jedan, kako Nyland priznaje:
“je uspio prevesti niti jednu jedinu riječ Ogamovog pisma.”
Zapadni istraživač koji je prvi istaknuo da bi Ogamovo pismo
moglo biti zapadnoafričkog podrijetla je bio Don Luke. U njegovom članku
“Afrička prisutnost u ranoj povijesti Britanskog otočja i
Skandinavije” publiciran 1985. godine, Luke tvrdi da je Ogamovo pismo
moglo nastati u Africi i bilo preneseno na sjever sa strane ranih avanturista,
što odgovara nalazima profesorice Acholonu koja je primjetila da postoji moguća
veza između natpisa s područja Skandinavije i onih pronadjenih duž rijeku Niger
u Zapadnoj Africi. Daljnja istraživnja su pokazala da su te pretpostavke doista
bile točne. Tokom četverogodišnjeg naučnog rada provedenog između 2001-2005.
godine na monolitima u državi Cross River u Nigeriji, profesorica Acholonu je
naišla na Ogamovo pismo.
Danas je pisanje u kamenin stupcima u državi Igbo isključivo
korišteno za matematičke kalkulacije i pregovaranja cijene nevjesta, dok
štapići poznati pod imenon ogu predstavljaju brojeve. Ogamovo pismo,
koje je pisano u obliku poteza i linija, u početku je bilo pisano na štapićima
a kasnije u kamenu. Od Nylanda saznajemo da keltska tradicija Irske tvrdi daOgam znači Oga-ama.
U tradiciji Igbo, riječ Oga-ama je etimološki vezana za riječ Ima
Ogu, a radi se o običaju u kome se štapići koriste za komunikaciju, dok u obe
tradicije ogu znači “štapić”. Osim toga, riječ Oga-ama,
za koju postoji niz različitih značenja u Igbo jeziku, najvjerojatnije se
odnosi na tradicionalan običaj polaganja zakletve sa štapićima.
Prijepisi učinjeni od strane Nylanda i Barrya, su pokazali
da riječi Ogamovog pisma pripadaju Igbo jeziku, koje je profesorica Acholonu s
lakoćom čitala i prevađala. Rezultati dešifriranja su također pokazala
da je Ogamovo pismo služilo kao sustav za komunikaciju poslovica i mudrih
izreka, čije podrijetlo nalazimo ne samo u Igbo jeziku, nego i u trenutačnom
geografskom prostoru naroda Igbo.
O čemu se radi u priči o nigerijskim stepenastim i sudanskim
piramidama, prema podacima sa kojima vi raspolažete, skupa sa vašim ličnim
mišljenjem i vašim iskustvom?
Na temelju rijetkih povijesnih izvora, saznajemo da je u državi
Nsude, Nigerija, jednom postojalo najmanje deset kružnih piramidalnih
struktura, prije nego što su uništene od strane kolonijalista da bi se
osiguralo njihovo brisanje iz postojećih službenih zapisa. Naknadna
istraživanja, međutim, su pokazala da te piramide nisu bile jedini primjeri,
nego da je tradicija gradnje takvih piramida bila veoma raspostranjena u
kulturi naroda Igbo.
Nigerijske piramide, koje su bile građene od blata i gline,
imale si karakterističan aranžman od pet kružnih spratova, posloženih jedan
iznad drugog. Kao i u drugim antičkim kulturama širom svijeta, Nigerijske
peterospratne piramide su simbol svetih planina poput Meru, Sumeru, Morija,
Olympus, Sion i drugih.
Pet slojeva su čest motiv u gradnji drevnih piramida, a
nalazimo ga u organizaciji Kraljevkse komore piramide faraona Keopsa u Gizi,
babilonskim zigguratima, meksičkim, kineskim i korejskim piramidama, ali i u ne
manje važnim hinduističkim pogrebnim lomačama. Prapovijesni primjer
peterospratne piramide nam je također poznat iz Visočke doline piramida.
Zavjetni oltar u obliku piramide pronadjen u mjestu Donje Moštre pokraj
Visokog, datiran oko 4,300 p.n.e., prikazuje karakterističan motiv od pet
slojeva.
Sve navedeni primjeri peterospratne organizacije
predstavljaju sveti simbol uzašašća do nebeskog summita u zagrobnom životu, ali
i različite slojeve svijesti koja se, po drevnim mističnim učenjima, može
manifestirati u čovjeku, od najniže zemaljske, do najviše Božje.
U tradiciji naroda Igbo, svete planine, brda i druge zemlje
smatraju se prebivalištima specifičnih božanstava, a za kružne stepenaste
piramide se smatralo da su prebivalište boginje zemlje i plodnosti pod imenom
Ala. Kao sveti simbol uzašašća u nebesku zagrobni život, nigerijske piramide
predstavljaju pozitivan dokaz da je narod Igbo razvio specifične kozmološke i
duhovne koncepte već tijekom prapovijesti.
U slučaju piramida otkrivenim prije nekoliko godina na
arheološkoj lokaciji Sedeinga na sjeveru Sudana, ono što je najviše zbunilo
arheologe je specifičan arhitektonski nacrt pojedinih piramida koje su bile
građene tako što se u kvadratu nalazi krug koji je gredama bio povezan sa
temenima kvadrata. Po mišljenju francuskih arheologa, model piramide 232
podsjeća formalni stil francuskih vrtova. Do danas, međutim, specifičan dizajn
ovih piramida ostaje misterija za zapadnu ortodoksnu nauku i za znanstvenike
koji se bave proučavanjem religija.
Iako se dizajn francuskih formalnih vrtova temelji na
simetriji i načelu nametanja reda nad prirodom, zadovoljavajući odgovor na pitanje
o značenju piramida u Sedeingi, s posebnim osvrtom na piramidu 232, pronalazimo
u kosmološkim i duhovnim tradicijama autohtonih naroda afričkog kontinenta.
Specifičan dizajn piramide 232 može se sažeti u nekoliko
riječi. Na isti način kao i drevne ezoterične tradicije starih grka i egipćana,
nubijska pogrebna arhitektura uključuje simbolično održavanje kozmičkog
poretka. Unutarnji krug predstavlja krater ili maternicu ponovnog rađanja.
Krater je mjesto iskušenja, gdje se istina dvaja od neistine, iz kojeg duša
pokojnika može piti ili biti uronjena kako bi se ponovno rodila. Četri rijeke
konvergiraju u podzemlju, a zastupljene su od četri poprečnih proteza, svaki
povezan s jednim od elemenata (zemlja, voda, zrak i vatra). Ovu četverostruku
geografiju podzemlja nalazimo u grčkoj mitologiji (Stiks, Flegeton, Aheront i
Kokit), u Hebrejskoj Bibliji (Pišon, Gihon, Tigris i Eufrat), te u svim
istočnoevropskim mitologijama.
Povrh toga, dizajn piramide 232 identičan je kosmološkom
grafikonu naroda Yoruba koji živi na sjeveru Nigerije. Drevni sustav proricanja
naroda Yoruba poznat pod imenom Ifa, koji potječe iz sustava proricanja Afa naroda
Igbo, illustrira božansku matricu sastavljenu od 16 obrasca prvobitnih energija
koja povezuje cijeli svemir i vlada zemljom, a predstavlja svijest koja prožima
sve stvoreno i upravlja svakom situacijom u životu.
Kako i zašto su podaci o tim piramidama nestali iz školskih
programa, da li samo zbog netrpeljivosti evropskih misionara i kolonizatora
prema Nubijskoj kulturi, ili još nečega?
Kao prvo moramo imati na umu da je većina onoga što
danas poznajemo o Nubiji i kulturama subsaharske Afrike pisano je od strane
neprijatelja. Prvo starih Egipćana, pa onda Grka, Rimljana, Hebreja,
kolonizatora, katoličkih misionara, trgovaca robljem i rasistički nastrojenim
egiptolozima 19. stoljeća kao što su bili Karl Lepsius i Žorž Reisner.
Gledano s arheološkog aspekta, s dvostruko više piramida
nego što ih ima Egipat, Sudan predstavlja jednu od najbogatijih zemalja u
svijetu. Unatoč ovoj činjenici, većina Sudana ostaje neiskopana. Dok je drevni
Egipat u fokusu svjetske pozornosti i istraživanja, drevna Nubija i
sub-saharska Afrika je u velikoj mjeri zanemarena. Kao rezultat takvog pristupa
arheolozi i povijesničari imaju malo pojma kako je Nubija izgledala u antičko
doba, niti je itko od svjestkih znanstvenika uspio dešifrirati meroitsko pismo.
Zbog takvog zapadnocentričnog pristupa znanstvenom
istraživanju, duboka znanja autohtonih starosjedilačkih naroda afričkog
kontinenta su često isključena iz globalnog protoka informacija od strane onih
koji donose odluku o tome čiji glasće biti čujen a čiji ne. Stoljećima
autohtoni narodi na svim kontinentima su tretirani kao tihi partneri Zapada,
koji se vide ali ne čuje. Priznajući njihov vječan doprinos drevnim i klasičnim
civilizacijama će ponovno uspostaviti jedinstven temelj razumijevanja.
Šta sve spada u kosmologiju i religiju afričkih
starosjedilaca, računajući i one koji su vam pomogli da shvatite šta
predstravlja svaki stepenik u piramidi?
Prvo što moramo imati na umu kad govorimo o kosmologiji i
religiji afričkih starosjedilaca je da u subsaharskoj Africi živi više od 800
etničkih skupina, što čini proučavanje kosmoloških i religijskih tradicija
stanovništva tog geografskog područja veoma složenim zadatkom. Nigerija, koja
je najmnogoljudnija afrička zemlja, ima više od 250 različitih etničkih skupina
i podskupina koje govore više od 500 autohtonih jezika. Moj istrazivački rad je
trenutačno koncentriran na etničke grupe Nigerije kao što su Igbo, Ibibio,
Yoruba, Edo (Benin) i Ekoi. Izvan Nigerije, proučavam plemena koja žive u
dolini rijeke Omo na jugu Etiopije, Bušmane i Pigmejce, Dogone iz Malija, ali
također negroidna plemena iz Papue Nove Gvineje, australske
Aboridžine, amazonske prašume i ostalih dijelova svijeta. Iako pretežno
proučavam sakralnu znanost naroda Igbo, važno je istaknuti da mnoge etničke
grupe u Nigeriji ali i ostale drevne kulture subsaharske Afrike dijele slične
ako ne i identična duhovna uvjerenja.
Kako sam već istaknuo, pet slojeva su čest motiv u gradnji
drevnih piramida, bile one kružnog ili kvadratnog oblika. Prije pojave
konvencijalnih piramida, u subsaharskoj Africi monumentalne grobne konstrukcije
su uglavnom bile tumuli kružnog oblika koje nalazimo rasute na tisuće kroz
sudansku pustinju a datirani su do pet hiljada godina p.n.e.
Osnovna karakteristika sudanskih tumulusa se isticala
polaganjem tijela pokojnika u središtu kružnog tumulusa, što predstavlja ideju
koja se pojavlja tisućljećima kasnije u neoplatonskom konceptu o ‘Usklađivanju
Središta’. Taj koncept poznat je također kao središte četiri osnovna elemenata
(Zrak, Vatra, Voda i Zemlja), ili središnja točka koju važni alkemijski
tekstovi nazivaju točkom sunca (Punctus Solis), a predstavlja oznaku boga sunca
u svim drevnim kulturama.
U Afričkim religijama, simbol točke u središtu kruga također
predstavlja kozmičko jaje ili oplođenu utrobu boginje Majke, što odgovara
pretposljednjoj stepenici u peterospratnoj piramidi prije božanskog izvora.
Različite manifestacije stvorenog svemira se mogu sažeti po sljedećem
rasporedu, od najviše točke do najniže: božanski izvor (sjeme), svijet
božanstva (vatra; prvo svjetlo), svijet stvaranja (voda; praiskonski ocean),
svijet formacije (zrak; duhovni element) i svijet akcije (zemlja; materijalno
tijelo živih bića).
Vaš naučni rad o svetom Gralu, zasnovan je na kulturološkoj,
religijskoj, etimološkoj, mitološkoj i arheološkoj podlozi. O čemu se precizno
radi, i kako ste došli do novih podataka o Gralu?
Tokom moje studije o mističnom značenju sudanskih kružnih
tumulusa, koja je zahtjevala usporedbu različitih ezoteričnih tekstova koji
objašnjavaju misterij o besmrtnosti duše, imao sam priliku da se upoznam sa
kompleksnom kosmologjiom, mističnim doktrinama, legendama i sakralnim
artefaktima afričkih naroda Igbo, Yoruba, Edo (Benin) i drugih. Ono što je
posebno probudilo moju pažnju bila je kosmologija naroda Igbo i Yoruba ali i
obredne posude ovih naroda koje se koriste tokom iscjeliteljskih rituala. Osim
toga, tokom proučavanja afričkih mitoloških priča o nastanku svijeta i
civilizacije sam primjetio u više navrata da priče o afričkim božanstvima
odgovaraju određenim biblijskim pričama i zapadnim verzijama legende o Svetom
gralu. Štoviše, trogodišnja studija o Svetom gralu zasnovana na kulturološkim,
religijskim, etimološkim, mitološkim i arheološkim dokazima je nedvojbeno
ukazala da je legenda o svetom gralu afričkog podrijetla. U prilog tome ide
činjenica da odgovore na mnoga pitanja etimološke, etnografske, religiozne i
arheološke prirode vezane za legendu Svetog grala nalazimo upravo u kosmologiji
i mističnim tradicijama afričkih starosjedilaca.
U mom istraživačkom radu pod nazivom ‘Povratak Crnog
Gospodara – Afričko Podrijetlo Svetog Grala,’ detaljno opisujem simboliku i
značenje svetog grala ali i etimologiju različitih protagonista legendarne
priče kralja Artura kao što su vitezovi okruglog stola Parsifal, Lanselot, Crni
vitez, Crveni vitez i drugih mističnih likova poput čarobnjaka Merlina, Dame iz
jezera, kraljice Gvinever, itd. U radu su također prezentirani etimološko
značenje legendarnog mača Excalibur, dokazi o afričkom podrijetlu popularne
priče ‘Mač u kamenu,’ koja je utemeljena na istinitoj priči naroda Ashanti iz
Gane, simbolično značenje dvorca Chamelot i objašnjenja pojedinih starodavnih
rituala iz zbirke keltskih tekstova mitske sadržine pod nazivom Mabinogion koji
nedvojbeno potječu iz afričkih religijsko-obrednih tradicija.
Dokazi koji stoje na raspolaganju upućuju da popularni
prikaz grala u obliku pozlaćenog kaleža čudesnih iscjeliteljskih moći proizlazi
iz afričkih ritualnih praksi naroda Igbo i Yoruba, u kojima svećenici koriste
obredne posude za proricavanje i iscjelivanje tijela oboljele osobe.
U tradiciji naroda Yoruba, takve obredne posude su poznate
pod imenom agere-ifa (“kup proricanja,” ili “božanska
posuda”). U sakralnoj umjetnosti Yoruba, agere-ifa su pretežno bogato
rezbarene skulpture od drva koje prikazuju božanstvo Obatala u obliku konjanika
s kopljem koji nosi kup na glavi, što predstavlja aluziju na Parsifala u
potrazi za svetim gralom.
Ime obrednih posuda u tradiciji Igbo je udu/du (“ritualna
posuda” ili “posuda za lijek”). Različiti primjeri ovih
ritualnih posuda su iskopani na arheološkoj lokaciji Igbo-Ukwu. Pojedini
primjerci imaju točan oblik sumerskog slova udu, koje ima oblik kupa i
isto značenje.
Jedan od ključnih dokaza koji ukazuje na afričko podrijetlo
svetog grala vezan je uz simboličan prikaz grala u obliku kaleža. Analiza
drevne simbolike Igbo pokazuje da je izvorni motiv iz kojeg potiče popularni
prikaz grala u obliku kaleža utemeljen na simbolu kojeg sumerski zapisi opisuju
kao dva trokuta koji stoje vrh do vrha u naliku pješčanog sata. Taj drevni
simbol predstavlja pupak zemlje ili svemira. Originalna lokacija pupka zemlje
nalazi se u jugoistočnoj Nigeriji, gdje prema mističnim učenjima dvije
nevidljive piramide stoje vrh do vrha ispod ušća triju svetih rijeka:
Niger/Omambala i Omambala/Ezu.
Inicirani članovi untarnjih misterija tajnog društva Nze
na Ozo nose simbol svetog grala (pupka zemlje/svemira) kao skarifikaciju
lica u obliku slova X od najranijih vremena. Oni su izvorni čuvari otajstva
grala. Članovi ovog društva su Kristovi naroda Igbo. Oni ne griješe, ne lagaju
i ne čine zlo drugom čovjeku. Oni su su suci i Durus (“Gospodari
društva”). Simbol križa unutar kruga, koji se redovno koristi u prikazima
Isusa Krista, je tradicionalan simbol ovog magično-vjerskog društva. Ne treba
se, dakle, inzenaditi da prijevod imena Nze na Ozo znači “Pastir
i Spasitelj”.
Vaše mišljenje o sve popularnijoj teoriji da se sveti Gral
odnosi na krvnu lozu odnosno genetsko nasljeđe, umjesto nedefinirane ‘dogme’ o
pozlaćenom peharu?
Popularna teorija o Svetom gralu koja se odnosi na genetsko
nasljeđe Isusa Krista, bazirana na knjizi “Sveta krv, sveti
gral,” uspoređuje utrobu Marije Magdalene sa svetom posudom koja je u
sebi rasla potomka (sjeme ili sveti plod) kraljevske krvne linije Isusa Krista.
Ova teorija je vjerodostojna ukoliko ona predstavlja transpoziciju pojedinih
stihova Svetog pisma i prapovijesnog pojma oplođene utrobe boginje Majke čiji
simbol je točka u središtu kruga. Simbol točke u središtu kruga često
susrećemo u kršćanskoj ikonografiji, osobito u podnim mozaicima katoličkih
crkva, romaničkih i bizantinskih bazilika i antičkih jevrejskih sinagoga.
U stihovima Svetog pisma, “sjeme” unutar utrobe
Marije je često identificirano kao Isus. Primjer nalazimo u obećanju
Davidova sjemena, koje svjedoči da je Isus trebao biti doslovni, tjelesni
potomak Davidov: “Sjeme tvoje… koje će izaći iz utrobe tvoje… Ja ću mu
biti otac, a on će mi biti sin,… od poroda tvojega posadiću na prijestolu
tvojemu” (2Sam. 7:12,14; Ps.132:11).
Simboličan prikaz Svetog grala u obliku kaleža kao alegorija ženstvenosti
i plodnosti također je potkrijepljen u slučaju afričkih obrednih posuda agere-ifa i udu.
Oralna tradicija naroda Yoruba tvrdi da je Agere bila
supruga božanstva proricanja koja je skrivala svog supruga u utrobi u znaku
zaštite. Zbog toga se smatra da je drvo iz kojeg su rezbarene posude agere-ifa ženskog
spola i da one predstavljaju prebivalište istog božanstva.
U slučaju obrednih posuda udu, s posebnim osvrtom na
brončani ritualni lonac sa nalazišta Igbo-Ukwu poznat pod imenom udu-eze koji
je korišten tokom potvrde prava kraljevstva Eze-Nri-a (kraljevskog
svećenika naroda Igbo), oralna tradicija tvrdi da je on dobiven iz jezera
Omambala koje se smatra prebivalištem boginje Oma/Amma. Oralna tradicija Igbo
također tvrdi da je Gral u obliku brončanog lonca vlasništvo boginje Oma ali i
prirodno svojsvto njenog sina Ele (boga zemlje Amun). Mistična priča naroda
Igbo se povezuje s legendom o kralju Arturu gdje nalazimo Damu iz jezera koja
je odgojila Lanselota u mutnim vodama svog jezera.
Sličan mitološki prikaz nalazimo u umjetnosti drevnog Egipta,
gdje bog Ra u obliku bożanskog djeteta pozicioniran unutar sunca izlazi iz
lotosa, flankiran s dva oka božice Neit-Isis. U tradiciji Igbo ime Egipatske
božice Isis je Isi-Isi(“Poglavar svih Poglavara”).
Sa stanovišta mitološkog kulturnog konteksta, Isis i Isi-Isi se
odnose na Igbo božansvto Idemili, koje predstavlja Majku Božju u
aspektu mora. Božanstvo Idemili, za koje tradicija kaže da je odgovorno za
prehranu fetusa i neonatalno zdravlje, utjevljuje pojam Nne-Miri (“Majka
Voda”) i Mmiri Omumu (“Voda Života”). Od riječi mmili/mili,
koja se izgovara u autohtonom Igbo jeziku mmiri/miri, dolazi ime majke
Isusa Krista u kršćanskoj tradicji, Marija.
Što se tiče genetskog značenja svetog Grala, postoje
zbunjujući dokazi da je simbolika svetog Grala blisko vezana za biološke
elemente i procese koje nalazimo u ljudskom organizmu.
Istraživanja provedena sa strane profesorice Acholonu i
njezinih ranijih suradnika su pokazala da je jedan specifičan način pisanja
pristuan na brončanim artefaktima iskopanim na arheološkoj lokaciji Igbo-Ukwu
bio pretežno u obliku vijugavih slova. Ovaj oblik pravopisa je bio poznat u
vrlo ranim vremenima u Indiji pod nazivom “Znanost Zmije”. Među
iskopanim nalazima s arheološkog lokaliteta Igbo-Ukwu bilo je više artefakta
vezanih za Znanost Zmije nego ostalih.
Naknadna istraživanja su dovela do presudnih ali istodobno
zapanjujućih dokaza o genetskom značenju Svetog grala, uključujući mnoge druge
simbole poput slova X, jednakokrakog križa, križa unutar kruga, latinskog
križa, svastike, Davidove zvijezde i ne manje važnih znakova protosinajskog
pisma. Dokazi sugeriraju ne samo da se radi o genetskim kodovima vezanim za
biološki sustav ljudskog organizma, nego da su znakovi drevnih alfabeta u biti
kodovi Znanosti Zmije. Preciznije rečeno, dokazi ukazuju da alfabeti i pisana
riječ potiču iz drevne mistične znanosti koja je vezana za kreaciju
ljudskog organizma.
Jedan od dokaza koji vezuje Sveti gral za određeni biološki
kod nalazimo u jednom francuskom manuskriptu iz XIV stoljeća, gdje se Krist
pojavljuje u viziji eremitu, držeći knjigu koja sardžava istinu o Svetom
gralu (Izvor: Povijest svetog Grala).
Analiza crteža manuskripta je pokazala da je figura Krista
postavljena unutar strukture koja odgovara mitohondrijskom DNK (mtDNA).
Šta se od vaših dosadašnjih radova može naći u slobodnoj
prodaji?
Do sada je moj istraživački rad bio uglavnom neprofitne
prirode, dok su moji naučni radovi besplatno dostupni na mojim web sajtima archaeocodes.org i nagasniger.org. Smatram da
informacije i dosadašnji rezultati mog dugogodišnjeg istraživačkog rada trebaju
bit dostupni široj javnosti bez obzira na nacionalnu pripadnost, političku, religioznu,
kulturnu i misaonu orijentaciju ili ekonomski položaj u društvu. Želio bih
sadržati takav nesebičan pristup u slučaju publikacija knjiga, čiji eventualni
prihodi bi služili ostvarivanju dobrotvornih svrha.
Već je prošlo nekoliko godina od objave vaših radova o
bosanskim stećcima kao spomenicima koji su daleko stariji od srednjeg vijeka.
Koliko je to istraživanje do danas prihvaćeno u domaćim naučnim krugovima, a
koliko nije?
Znanstveni dokazi i zaključci mog naučnog rada o
prapovijesnom podrijetlu stećaka su generalno vrlo dobro prihvaćeni sa strane
mojih najbližih suradnika između kojih nalazimo stručnjake različitih
nacionalnosti, znanstvenih područja i polja koja uključuju arheologe,
povijesničare ali također religiozne naučnike.
Poseban interes za moj naučni rad je pokazan sa strane
professora Gershona Edelsteina koji jedan od vodećih biblijskih naučnika u
Izraelu. Professor Edelstein je član izraelske uprave za antikvitete i jedan od
osnivača biblijskog arheološkog društva (BAS).
Što se tiče domaćih naučnih krugova, oni su do sada dosta
šutjeli, ali to ne znači da su oni nezainteresirani. U prilog ovoj tvrdnji ide
činjenica da je na različitim web portalima izvještaj o prapovijesnom
podrijetlu stećaka na bosanskom jeziku čitan više od 10 tisuća puta, dok je
engleska verzija izvještaja čitana više od 20 tisuća puta. Sudeći po
statistici, mogu samo izraziti moje osobno zadovoljstvo i zahvaliti se svim
zainteresiranim čitaocima.
Jedan od popularnih naziva za stećke je i – “vječna
kuća,” odnoseći se na vječno prebivalište sahranjene osobe. U prilog
izrazu ide i oblik brojnih stećaka, forma kuće sa kosim krovom. Ali mnogi
nadgrobni stećci su i u obliku velikog ravnog, pljosnatog bloka, da ne
spominjemo uspravne i stele. Za koji dizajn vjerujete da je najstariji, ili svi
potiču iz iste antike, te da li su svi imali nadgrobnu svrhu, ili neku
drugačiju?
Gledajući sa arheološkog stajališta, uzimajući u obzir
pogrebni običaj staroeuropskih kultura koji se sastojao od sahranjivanja
preminule osobe ispod podova neolitskih kuća, može se tvrditi da je
moderni i popularni naziv za stećke vječna kuća (vječni dom) ne samo
najprikladniji nego i najstariji. Međutim, primjeri stećaka u obliku tradicionalne
kuće s kosim krovom nisu samo odraz neolitskih kuća, nego i staroeuropskih
hramova, što svjedoči o bliskom odnosu između preminule osobe, tradicionalne
neolitske kuće i prebivališta određenog božanstva. U tom svjetlu, stećak s
kosim krovom se može također definisati “božjom kućom,” a taj
koncept, koji je veoma star, pronalazimo u mnogim drevnim kulturama.
U Starom zavetu, Betel je bilo jedno od prvih mjesta gdje su
jevreji upoznali Boga. U originalnom jevrejskom jeziku, riječ Betel znači
“kuća Božja,” koja predstavlja zemaljsko, to jest fizičko
mjesto koje je percepirano kao mjesto susreta zemaljske i nebeske (božanske)
egzistencije. Jedna od najpoznatijih biblijskih priča o susretu čovjeka i
Boga je Jakovljev san, poznata po čudesnoj ljestvi koja seže sve do nebesa i po
kojoj se penjaju i silaze anđeli, dok je Gospodin stajao pri samom vrhu.
Zanimiljivo je napomenuti da u tradiciji naroda Igbo, riječ Be-ete-ele doslovno
znači “kuća u kojoj se Bog penje i spušta”.
Gotovo je nemoguće ne zapaziti u ovom religioznom i
mitološkom kontekstu vezu između oblika stećka u obliku tradicionalne kuće,
onih pentagonalnog oblika, i piramide Sunca u Visokom iz čijeg vrha izlazi
energetska zraka koja podupire pitagorsku doktrinu o besmrtnosti duše, koja
pripovijeda da centralna vatra (Zevsova stražarska kula) povezuje svijet
podzemlja sa nebesima gdje miluje zvijezde.
(TBT, Priedio Amir Telibećirović)