GLOBAL
“Ono što se
dešava je samo privremeno, stanje invazije i konfuzije, ali to nije sudbina
Iraka”, kaže. “Rat nije beskrajan. Naravno da postoji nada”,
rekla je Raghad Husein, kćerka Saddama Husseina u prvom
intervjuu koji je dala od smrti oca prije deset godina
FOTO: Hussein (Profimedia)
Raghad Saddam Hussein, njena sestra i njihova djeca
zbili su se ispred televizora u decembru 2006, u njenoj kući u Amanu i plakali
su dok su gledali snimak njihovog oca kojeg do mjesta gdje će biti obješen
sprovodi maskiran čovjek.
Saddam Hussein,
koji je vladao Irakom od 1979. godine do 2003. godine kada ga je sa vlasti
srušila, a potom i uhapsila koalicija predvođena SAD, odbio je da nosi kapuljaču
i nije pustio suzu kada su mu stavili omču oko vrata. Državna televizija
prekinula je prenos Husseinovog pogubljenja upravo u tom momentu, ali samo par
sati kasnije na internetu se pojavio video koji je posmatrač događaja snimio
mobilnim telefonom, a koji prikazuje momenat njegove smrti.
“Nikada
nisam vidjela to, odbijam da vidim”, rekla je najstarija Husseinova kćerka
Raghad za CNN. Ovo je prvi intervju koji
je dala od smrti oca prije deset godina.
Na snimku se čuju
i uvrede na račun svrgnutog lidera, osuđenog za zločine protiv čovječnosti zbog
ubistva 148 iračkih šiita 1982. godine. Derali su se “Moqtada! Moktada!
Moqtada!” Misleći na militantnog šiitskog klerika Moqtadu al-Sadra. Saddam
Hussein im je odgovorio “Da li se tako ponašaju pravi muškarci”, prije
nego što mu se omča stegla oko vrata.
“Detalji
njegove smrti su ružni i bolni – ali to je bila časna smrt”, rekla je
Raghad u razgovoru telefonom iz jordanske
prestolnice, gdje je zatražila azil 2003, nakon invazije Iraka. “Ne
vjerujem da bi u otišao u smrt na neki manje (tiši) način. Bila je to smrt na
koju smo ja, moja deca, moje sestre i njihova djeca, svi oni koji ga vole,
ponosni”
Tadašnji
predsjednik SAD George Bush, koji je naredio invaziju Iraka, rekao je nakon Saddamove
smrti da egzekucija ne bi bila moguća bez odlučnosti iračkog naroda da stvore
vladu zasnovanu na vladavini prava. Međutim, vjerski podtekst koji smo mogli da
čujemo na videu koji prokazuje posljednje minute Husseinovog života, čini se da
je doveo do ere sektarijanskog nasilja koja traje već 10 godina.
Raghad, koja
krivi SAD za haos koji je nastao u njenoj zemlji se nada da će novoizabrani
američki predsjednik Donald Tramp biti drugačiji od svojih prethodnika.
“Čovjek je
tek došao na mjesto lidera. Međutim, ono što je vidljivo je da ovaj čovjek ima
visok nivo političke senzibilnosti, i da je veoma drugačiji od onih koji su mu
prethodili”, rekla je Raghad za CNN.
“On je razotkrio greške koji su
činili drugi, pogotovo kada je riječ o Iraku, što znači da je veoma svestran
napravljenih grešaka i šta se dogodilo mom ocu”.
Tokom
predsjedničke kampanje Trump je osudio rat u Iraku, koji je prethodno – tokom i
poslije invazije – javno podržao. On je Saddama Husseina nazvalo “lošim
momkom”, ali je pohvalio efikasnost bivšeg lidera Iraka kada je reč o
ubijanju terorista.
Raghad kaže da se
ne bavi politikom i da ne podržava nijednu grupu ili partiju, međutim aktuelna
iračka vlast optužila ju je da podržava očevu Bat partiju, koja je trenutno
zabranjena, i zatražila je od Jordana da je deportuje u Irak.
Također, optužili
su je da podržava ISIS i da je pozdravila zauzimanje Mosula, što ona oštro
demantuje.
“Naravno da
nemam nikakve odnose sa tom grupom, niti bilo kojom drugom ekstremističkom
grupom”, rekla je za CNN. “Ideologija moje porodice nema nikakve
sličnosti sa tim grupama. Dokaz tome je i da su te grupe postale moćne u Iraku,
nakon što smo mi napustili zemlju i nakon što se naša vladavina završila”.
Raghad smatra da
ISIS i slične grupacije ne bi mogle da uđu u Irak da je njen otac i dalje živ.
Međutim, za mnoge egzekucija Saddama Husseina bila je kraj brutalne diktature
koja je trajala 30 godina.
“Ljudi (koji
ga smatraju diktatorom) imaju prava da koriste etikete koje oni žele”,
kaže Raghad .
Za nju on je bio
heroj, hrabar, nacionalista i simbol miliona ljudi. “Bio je borac i znao
je da njegov kraj neće biti lak”.
Ona kaže da je
veliki broj medijskih izvještaja o njenoj porodici laž.
“Da bilo je
brutalnosti, ponekad dosta, i ne mogu da ih podržim. Međutim, Irak je zemlja
koju je teško voditi i to ljudi tek sad shvataju”, kaže Raghad.
Ona, njene sestre
i njena majka nisu bile, kaže, upletene u odluke koje su donosile muške glave.
“Ženama nije
bilo dozvoljeno da se miješaju. One su odgovarala na pitanja samo kada bi ih
neko nešto pitao, a niko ih nikad ništa nije pitao”, kaže Raghad.
Tokom dva najveća
masakra počinjena pod vladavinom njenog oca – Dužail masakr 1982. i napad
otrovnim gasom u Halabdžu 1988. – Raghad je bila tinejdžerka, i kako kaže, malo je
znala o događajima u zemlji.
Međutim u
dvadesetim je morala da odgaja petoro djece i da prisustvuje predavanjima na
fakultetu kako bi dobila diplomu prevodioca za Engleski.
“Bila sam
veoma studiozna. Najveći dio vremena sam provodila učeći”, kaže Raghad.
Sa 15 godina Raghad
se udala za Huseina Kamela, visoko
rangiranog vojnog zvaničnika koji je nadgledao izgradnju iračkih raketa, irački
nuklearni istraživači program, kao i hemijsko i biološko oružje. Njena sestra
Rana, udala se za Kamelovog brata, također zvaničnika u vojsci. Oni su, zajedno
sa ženama, 1995, prebjegli u Aman.
Manje od godinu
dana kasnije, Saddam Hussein ih je ubijedio da se vrate, obećavajući im
amnestiju, međutim, po dolasku u Irak naredio im je da se razvedu od njegovih kćerki
i tri dana kasnije su ubijeni.
“Bilo je to
veoma težak period za mene. Našla sam se zaglavljena između dvije porodice, oca
i braće sa jedne strane, i muža i djece sa druge”, prisjetila se Raghad.
Ona kaže da se
njena djeca ne ljute na porodicu Hussein zbog ubistva njihovog oca.
“Znam da je
normalnim porodicama teško da razumiju. Međutim porodice vladara nisu obični
ljudi i ponekad je teško razumjeti kompleksnost njihovih života”, kaže
Raghad .
Njena
tridesetogodišnja kćerka Harir Hussein Kamel, napisala je neobjavljenu knjigu
koja se bavi kompleksnošću porodičnih odnosa, otkrila je.
Nakon smrti braće
Kamel, odnosi između Raghad i njenog
oca, kako kaže, izgubili su “sjaj”, invazija je ta koja ih je ponovo
zbližila.
“Do samog
kraja moj otac je bio zadovoljan, zahvalan i ponosan na mene”, kaže
Raghad koja je
oca posljednji put vidjela na porodičnom okupljanju par dana uoči invazije. Sjedio
je prekoputa nje i poručio je porodici da ostanu jaki i da se pripreme na to da
će njihovi domovi biti bombardirani.
Raghadijina kuća
srušena je, kaže, prilikom prvog vazdušnog napada i ona je nedugo nakon toga
pobjegla u Jordan gdje ju je primila kraljevska porodica. Nikada se nije
vratila kući, a na novu realnost se sporo adaptirala.
Ona, kako kaže,
živi komotno u Jordanu, provodi dosta vremena sa djecom i prijateljima, ali
fali joj dom. Voljela bi da se vrati u Irak ukoliko on dođe u fazu umjerenosti
i udalji se od opsesije mržnjom i osvetom.
Ona je puna nade
za budućnost. “Ono što se dešava je samo privremeno, stanje invazije i
konfuzije, ali to nije sudbina Iraka”, kaže. “Rat nije beskrajan.
Naravno da postoji nada”.
(TBT, Nedeljnik)